Istočno od sunca
Nagrađivani ljubić o tri neovisne memsahib koje u Indiji pronalaze ljubav
Tanja Tolić
Naša ocjena:
Rose je lijepa, ali naivna buduća mladenka, koja se upravo sprema udati za čovjeka kojeg je srela tek par puta, a onda ga nije vidjela mjesecima. Victoria, koju svi zovu Tor, duhovita je i energična cura koja bi se rado udala da pobjegne od svoje majke, opsjednute njezinom težinom i statusom neudane cure. Viva... pa Viva se sprema pobjeći od svega, a najviše od same sebe, zbog čega pristaje na putovanje brodom u Indiju povesti šesnaestogodišnjeg Guya Glovera, nedavno izbačenog iz interneta, i usput biti pratilja Rose i Tor koje su se u daleku koloniju uputile na svadbeno slavlje...
Tako započinje drugi roman britanske spisateljice Julije Gregson, u izdanju Naklade Ljevak, smješten u 1928. godinu, inače proglašen najboljim ljubavnim romanom 2009. i 2010. godine, u različitim izborima. Gregson, ljubiteljica konja i pisanja, niz godina je radila kao novinarka i strana izvjestiteljica, pa je čitateljicama ponudila mnogo više od onoga što su uobičajeno nudi u presjeku romantičnih priča.
“Istočno od sunca” nije remek-djelo ljubavne literature, u smislu da nudi rasnu emotivnu priču poput “Moje Afrike”, “Mostova okruga Madison” ili “Zaposjedanja”, ali je dobro napisano, lako se i brzo čita, često je duhovito i ima zanimljive, prvenstveno ženske likove koji, osim emotivnoj i bračnoj sreći, streme i ka samoostvarenju. (Što je uvijek mnogo zanimljivije čitati nego kad neudane cure samo bezglavo okolo jurcaju, usplahireno se nadajući da će odabranik njihova srca na kraju ipak doći razumu, iako su razlozi za gubitak razuma najčešće krajnje blesavi.)
Osvježenje je, naravno, i pročitati ljubavnu priču u kojoj nema vampira, vukodlaka, anđela i drugih nadnaravnih bića i u kojoj glavna junakinja ne mora žrtvovati život, obitelj, sudbinu, litru krvi, ljudskost… da bi bila s onime koga voli.
Umjesto toga, uskuhala Indija s početka 20. stoljeća dobra je pozornica za avanture tri britanske memsahib, i tu je Gregson najbolja kao spisateljica jer nudi “dodanu vrijednost”. Teško je, naravno, procijeniti koliko su njezini opisi atmosfere života u Indiji autentični, koliko su likovi lokalnog stanovništva uistinu mogući, ali se Indija iz njezina pisma čini sličnom Indiji kakvu su nam navikli prikazivati, kakvu vjerojatno volimo zamišljati – kao strastveno, egzotično mjesto u čijim se prostranstvima, zagušenima milijunima zanimljivih ljudi, lako izgubiti i lako iznova pronaći.
Indiju, kao četvrti glavni ženski lik, ako ćemo je percipirati u nekom rodu i spolu, na površinu čitanja najviše izvlači Viva, koja se u Indiju vraća kako bi se i suočila s prošlošću i pobjegla od nje. Vraća se prošlosti jer želi doznati prave razloge gubitka roditelja i sestre, bježi od (neposredne) prošlosti jer se u naivnosti prepustila u ruke hladnoga muškarca koji ju nije razumio.
Kad dođemo do romantičnih odnosa, i ljubavi koje će tri neovisne cure u Indiji više-manje uspješno pronaći (jer ovdje ima i razočaranja i slomljenih nada), tu već Gregson polako počinje tonuti u klišeje, jednako brzo kako se Indija, vjerojatno, predala britanskom rojalističkom utjecaju. Jesu li se oni mogli izbjeći, jesu li se uopće trebali izbjeći, pitanje je, jer na kraju “Istočno od sunca” primarno je ljubić, a tek usputno povijesni roman, a prosječna čitateljica romantičnih novela ionako preskače opise prirode od kojih zastaje dah i trči do onih dijelova gdje će neki “on” neku “nju” stisnuti u tako strastven zagrljaj da će čitateljici zadrhtati i srce i ostatak tijela.
To je, uostalom, čini mi se, i prava svrha ljubavnih romana – da nam daju sve ono o čemu sanjamo a ne ostvaruje se, možda nikad i neće, pa treba hraniti to romantično srce da ostane strastveno i živo, kad već ne znamo drugih načina da ga zadovoljimo. Ako to tražite od “Istočno od sunca”, to ćete i dobiti u liku nesebičnog liječnika Franka koji će osvajati tvrdoglavu Vivu dok mu gotovo duša ne prepukne. U tom smislu, “Istočno od sunca” odlična je preporuka za kasnoljetno čitanje.
Podijeli na Facebook
