Tajne konklava
Nakon ove knjižice čitatelj se upita kako je Benedikt XVI. postao papa…
Marija Blažević Zalokar
Naša ocjena:
Stotinu i osam svezaka rukopisa Atta Melanija netragom je nestalo. Jedan dio onoga što je iza njega ostalo, ipak je nekim slučajem sačuvano, pronađeno je u nekoliko privatnih i javnih pismohrana i po prvi put ugledalo svjetlo dana u ovakvom obliku baš u “Tajnama konklava”. To je činjenica koja gotovo ostavlja bez daha.
“Tajne konklava” prozor su u vrijeme prije Inocenta XII.; izvještaj iz prve ruke o lakomosti kardinala, spletkama koje su se odvijale oko konklava, o interesima kraljeva i službenim i neslužbenim klanovima koji su žarili i palili u to vrijeme. To je neprocjenjiv dokument koji opisuje politiku izbora pape, demistificira čitav proces i otkriva što se sve odvijalo iza kulisa.
Pisane kao dokumenti, lišene gotovo svih stilskih figura, “Tajne konklava” ipak mjestimice podsjećaju na komediju slučaja. Iako, možemo biti sigurni da se ta komedija u jednom vremenu ipak odigrala i da su akteri bili itekako stvarni. Zapravo, zadivljujuće je kako Atto Melani bez ustezanja i lažnog ili iskrenog strahopoštovanja opisuje spletke onih koji su birali pape i onih koji su željeli biti izabrani. Tako je izbor samog Inocenta XII. gotovo apsurdan rezultat spletkarenja, jer njega, zapravo, nitko nije želio za papu.
Atto Melani u svoje je vrijeme bio itekako slavan. Kastriran je u ranoj dobi i kao vrsnom pjevaču bila su mu otvorena vrata mnogih dvorova. Pod vodstvom kardinala Mazarina on postaje špijun. Nakon smrti kardinala, zaštitu pronalazi u kralju Luju XIV., kome su tajne konklava i upućene. Atto Melani je, naime, bio jedan od rijetkih koji je s Kraljem sunca smio rabiti prisan ton. Cijeloga života volio je samo jednu ženu, ali tu ljubav nikad nije realizirao, koliko zbog činjenice da ga je kastracija fizički onemogućila u tome, toliko i zbog toga što je ljubav njegovog života bila Marija Mancini, nećakinja kardinala Mazarina i prva ljubav Luja XIV. Njihova ljubav je proživljena tek kroz 40 godina dugo dopisivanje.
Melani se rodio kao siromah, a umro je kao bogataš, pod plemićkim grbom. Petnaest godina je proveo u Rimu gdje je bio u službi kardinala Giulija Rospigliosija. Sam Rospigliosi postaje papa Klement IX. Atto je bi prisutan na konklavi kao asistent, ali je nepoznato je li imao utjecaja na sam izbor.
“Tajne konklava i spletke kardinala” čitatelju ne pružaju onaj nezamjenjivi užitak u čitanju. Ne odvode ga u neki drugi svijet, niti osuđuju ili opravdavaju protagoniste. One su jednostavno neprocjenjiv dokument koji otkriva da se iza imena velikih duhovnih vođa često kriju “sitne duše”. Iznad svega, “Tajne konklava” nude pogled na političke prilike davnoga vremena, otkrivaju čovjeka koji je očigledno lišen svih iluzija i koji je pomiren s realnošću, čovjeka koji prilagođavao najbolje kako je znao, naučio što je mogao i opstao, pa čak se i uzdigao u nemilosrdnim prilikama. Bez hvalospjeva veličinama, bez nabrajanja postojećih i nepostojećih vrlina velikana, Atto Melani gotovo hladnokrvno iznosi činjenice i razbija sve iluzije koje smo ikad mogli imati oko izbora vjerskih poglavara.
Na stotinjak stranica, zajedno s ilustracijama, ova malena knjižica donosi nam djelić povijesti i tjera nas da se ozbiljno zapitamo što se krije iza izbora, recimo, Benedikta XVI. Ostaje nam samo da se nadamo da će netko od “insajdera” i to zabilježiti i ostaviti u nasljeđe budućim generacijama.
Iz velikog poštovanja i zahvalnosti prema čovjeku iza kojeg je ostalo ovo neprocjenjivo nasljeđe, i s nadom da će ostali svesci ipak jednom biti pronađen, dajem ovoj, po obujmu malenoj knjižici ocjenu 5, jer je riječ o djelu koje je dokumentiralo, u jednakoj mjeri, konklave za izbor pape i nepromjenjivu ljudsku lakomost i sklonost da se učini sve što je potrebno da bi se domoglo titule.
Podijeli na Facebook
