Norma Williams kći je američkog predsjednika i upravo je završila tamo gdje nikako ne bi trebala biti. U PoluSvijetu, najnaprednijoj računalnoj simulaciji, osmišljenoj kako bi u njoj američka vojska vježbala asimetrično ratovanje; naučila reagirati na psihopate, religiozne fanatike i mračnjake svih vrsta čiji se potezi, samim time što ti osebujni pojedinci nemaju baš nikakvih moralnih uzusa, ne mogu predvidjeti, pa time i teško spriječiti.

Ideja PoluSvijeta manijakalna je sama po sebi: u kružni svijet promjera 50 kilometara, podijeljen u pet sektora, natrpano je 30 milijuna "ljudi" ili kako ih zovu marioneta - zapravo digitalnih kopija živućih ili nekad živih ljudi koji autonomno misle i osjećaju i potpuno su uvjereni da je njihov svijet stvaran - što je gustoća naseljenosti koja sama po sebi, zbog manjka osobnog prostora, mora proizvesti konstantni sukob. Ako je tih par desetaka milijuna još podijeljeno rasom, religijom i spolom, lišeno bilo kakve tolerancije, a začinjeno vladavinom 18 psihopatskih povijesnih ličnosti - dobije se eksplozivno stanje trajnog građanskog rata u kojem su male šanse da razmažena Norma Williams ikako preživi.

U PoluSvijetu se, naime, može umrijeti. Osobito ako druge marionete shvate da je među njima "demon", kako nazivaju stvarne ljude nesvjesni da zapravo oni nisu stvarni. Ili možda ipak jesu? Što bi se, recimo, dogodilo kad bi neka od marioneta virtualni život pokušala zamijeniti za onaj svojeg dvojnika u realnom svijetu? Jer najmanje jedna od njih upravo o tome razmišlja.

Kad je već opako zeznula stvar, američka vojska sad mora naći i rješenje. Ono ima osamnaest godina i zove se Ella Thomas, jazz je pjevačica i studentica genetike, a u tvrdomentalističkom Vranokotu koji nastanjuju Amerikanci, Englezi i Nijemci, i kojim vladaju nacisti predvođeni arhitektom holokausta Reinhardom Heydrichom, Staljinovim glavnim krvnikom Lavrentijem Berijom i vjerskim vođom, crnim magom Aleisterom Crowleyjem, krčma Propeta krmača upravo traži "cvrkutušu" koja zna pjevati jazz. Idealno za ubaciti novu marionetu, agenticu američke vojske, koja će pokušati spasiti predsjednikovu kćer u zamjenu za jedan ili pet milijuna dolara. No postoji jedan sitan problem. Stanovnici Vranokota, očekivano, preziru sve druge stanovnike PoluSvijeta, posebno neoŽide i Afro-arape, Kmice kako ih zovu, odnosno crnce. Jesmo li spomenuli da Ella Thomas ima crnu boju kožu? I drugo - da bi ostale žive, marionete nužno svaki dan moraju popiti malu dozu krvi (one same ju nemaju). U normalnim okolnostima krv se distribuira preko banaka krvi, no kako te proklete krvi nikada dosta, crno tržište cvjeta. A "demon", ljudsko biće koje ima krvi, prava je poslastica u PoluSvijetu, tako da se Ella nikako, ni pod kojim okolnostima, ne smije ozlijediti...

"PoluSvijet: Zima", očito je iz ovoga prije, složena je priča, ali neka vas to ne uplaši, niti spriječi u čitanju. Roman prvijenac Engleza Roda Reesa, kojeg je krajem prošle godine objavila zagrebačka Fraktura, dobro je strukturiran pa sve brzo postaje jasno – autor već u par uvodnih poglavlja, dok američka vojska objašnjava Elli u što se upušta, pojašnjava i čitatelju kako funkcionira život u ovoj virtualnoj igri. Pored toga, tu su i detaljne mape PoluSvijeta i svakog od pet sektora - Vranokota, Rodine, Kovena, NoirGrada i Quartier Chauda, zajedno s ucrtanim distriktima, rasnim omjerom, jezikom, religijom i spolnom raspodjelom (prelijepa ilustracija na naslovnici nije dio originalnog izdanja, nego ju je nacrtao domaći ilustrator Vedran Klemens).

Žanrovski, "PoluSvijet" je kombinacija znanstvene fantastike i trilera, nabrijan do distopije i s atmosferom steampunka, u svijetu sve popularnijeg žanra koji SF smješta u viktorijanskog doba. Američka vojska, objašnjava se na jednom mjestu u romanu, ne bez ironije, uskratila je PoluSvijetu struju i zauzdala ga na pari što je, kad čovjeka zna kakvi sve luđaci i tirani njime šeću, bila dobra mjera predostrožnosti. U PoluSvijetu, naime, osim Heydricha, Berije i Crowleyja, žive i Robespierre, vođa inkvizicije Tomas de Torquemada, Shaka Zulu, jedina carica u povijesti Kine, carica Wu... Henrika Tudora i Ivana Groznog su se, u međuvremenu, riješili, ali, bez brige, već do polovice romana stasaju novi psihopati.

Rod Rees, koji je veći dio života proveo putujući svijetom - radio je na izgradnji farmaceutskih postrojenja u Dhaki, satelitskih komunikacija u Moskvi, a u Scarboroughu je osmislio hotel s jazz tematikom - svoj je "PoluSvijet" (u originalu "The Demi-Monde", bacite oko na web stranicu...) zamislio kao tetralogiju. Drugi nastavak, "PoluSvijet: Proljeće" već je objavljen na engleskom jeziku, a Rees planira napisati još "Ljeto" i "Jesen". Njegova je filozofija pisanja, s obzirom da prije "PoluSvijeta" nije napisao ništa romaneskno prilično zanimljiva: mjesecima je proučavao povijesne ličnosti, potom je tragao za tehno-detaljima, pa proučavao razvoj indoeuropskih jezika (što je dosta bitno jer je stvorio originalno meta nazivlje koje je sjajno prevela Patricija Vodopija), svaki dan bi pisao oko 2000 riječi, sve što je napisao redigirao je, čitao naglas da vidi je li uvjerljivo, izbacivao dosadne, opisne dijelove i... nakon devet mjeseci je imao roman.

Zanatski, "PoluSvijet" je izvrsno štivo - nema tu niti jednog potrošenog retka, sve je zabava, sve je napucano adrenalinom, poigrao se i s trendovskim žanrom "vampira" na nov način (iako ovdje nema zabadanja zuba i sisanja krvi), ubacio ljubavnu priču (između Elle i marionete Vanjke, kojeg bi sjajno utjelovio Errol Flynn da je živ), spomenuo seks gdje god treba. "PoluSvijet" je najtanji u dijelovima gdje se bavi ideologijama; više je to varijete, nego neka ozbiljna analiza koja nas upozorava na opasnosti ponovne uspostave fašizma, radikalnu opasnost segregacije, dogmatičnost bilo koje religije ili važnost ženskog pokreta. U neku ruku je to logično - ako nam je na umu zabava, a Rodu Reesu jest bila, maštu ćemo upregnuti u smišljanje furioznog niza događaja, a ne u pokušaj originalnije reinterpretacije najmračnijih trenutaka prošlosti. Ipak, svidjela mi se aluzija na Lilit, koju impersonira i naslovnica knjige, a suludo hrabra obrana Varšavskog geta od napada nacista svojevrsna je kompenzacija za povijesnu nepravdu.

"PoluSvijet" je roman koji treba čitati iz čistoga užitka i isključivo kroz prizmu nepretenciozne zabave. Sve drugo bi bila silna nepravda prema ovolikoj maštovitosti!

Napeto, uzbudljivo, maštovito i obavezno štivo za ljubitelje fantastike