Ljudmila Ulicka jedna je od najpriznatijih prozaistica suvremene ruske književnosti. Uz Ljudmilu Petruševsku i Svetlanu Aleksievič najznačajnije je ime koje u središte svog stvaralaštva stavlja običnog čovjeka, i to ne kao osamljenog, neovisnog pojedinca, nego kao čovjeka koji je dijelom obitelji i drugih, širih društvenih sustava.

Ulicka je rođena u Davlekanovu, Baškirija, 1943. godine, a odrasla je u Moskvi gdje je diplomirala biologiju te radila u genetičkom laboratoriju. Njezin je životni poziv bio logičan izbor jer je odrasla u obitelji znanstvenika. Zbog pretipkavanja zabranjenog romana Leona Urisa "Egzodus" dobiva otkaz nakon čega počinje raditi u Židovskom muzičkom kazalištu te piše drame i scenarije za kazalište, radio i televiziju.

Književnim se radom publici predstavila prilično kasno, devedesetih, pripovijetkama koloritnih likova s dubokom psihološkom analizom. Najznačajnija su joj djela: pripovijest "Sonječka", te romani "Medeja i njezina djeca", "Veseli sprovod", "Slučaj Kukocki", "Daniel Stein, prevoditelj" i "Iskreno vaš, Šurik". Ovaj je posljednji objavljen 2004. godine, a u Hrvatskoj se pojavio u Frakturinu izdanju krajem 2015. godine, u prijevodu Igora Buljana.

"Iskreno vaš, Šurik" je roman o obitelji, o njezinoj evoluciji i pojedincu kojeg nose struje životnih okolnosti. Iako je u središtu romana muškarac, Šurik Korn, ovo je roman koji govori više o ženi i muško-ženskim odnosima. Šurik je prevoditelj, moderni (anti)Casanova koji na više mjesta u romanu zaključuje da je sve što muškarac može osjećati prema ženi, zapravo, sažaljenje! Spletom nesretnih okolnosti Šurik je dospio u obitelj bez muškaraca. Njegova baka Elizaveta Ivanovna nema muža, samo kći Veru, Šurikovu majku, koja je ostala bez muža prije nego što je i postao njen.

Roman je svojevrsna obiteljska saga u kojoj je Ulicka u žižu stavila Šurika, muškarca okruženog ženama od kojih svaka traži ispunjenje želja, bilo seksualnih bilo onih koje podrazumijevaju njegovu potpunu posvećenost. Šurika ženske zvijeri poput komada mesa trgaju na komadiće, svaka želi svoj dio i svoje vrijeme. On je proizvod postsovjetske stvarnosti, naime, uloga muškarca odavno se izmijenila, on više ne treba biti vojnik i gorljivi domoljub. Svoju životnu ulogu on treba tek otkriti. Šurik je jedini muški aktivni lik priče, Ulicka je u maniru ženske suvremene proze uklonila muškarce sa scene, predstavila nam je samo jedan primjerak muškarca modernog doba koji se izgubio u pokušaju da pronađe svoj put.

Kroz sasvim jednostavnu fabulu, Ulicka je uspjela prokomentirati goruće društvene probleme ruskog čovjeka. Ona stavlja pod znak pitanja uspostavljeni koncept žrtve i agresora u odnosu spolova. Izgubljeni pojedinac, neostvarena uloga žene u modernom ruskom društvu, izmijenjena tradicionalna definicija obitelji temelji su na kojima Ulicka gradi svoju priču.

Obiteljske veze kod Ulicke ne uključuju samo krvne srodnike, što bi prema tradicionalnom shvaćanju bila obitelj. Taj se koncept izmijenio jer ona sada postaje mogućnost izbora ili slučajnosti, što pokazuje primjer djevojčice Marije koja postaje dijelom Šurikove i Verine malene obitelji. Izražena posesivnost jedna je od najjačih crta njezinih ženskih likova tako da odnosi majke i sina nisu posve zdravi. Majka, kolegice, prijateljice, ljubavnice ga žele samo za sebe, a Šurik se ne opire, želi ispuniti sve želje i molbe. On je zgodan, obrazovan, šarmantan muškarac koji je izvrsna prilika za produženje vrste.

Obiteljska druženja na blagdane, osobito Novu godinu, rezervirane su nakon bakine smrti za Veru i Šurika. Oboje podjednako osjećaju zadovoljstvo intimne atmosfere koju svaki put pomuti dolazak Verine ili Šurikove kolegice koje od Šurika agresivno, ali daleko od Verinih očiju zahtijevaju seks i pažnju. Smisao Nove godine upotpunjen je upravo Marijinim dolaskom. Djevojčica koja zapravo nije njihova Verinu je života dala dodatnu energiju. Ona se u mislima ne pretvara da joj je Marija samo unuka, nego potajno želi da joj je majka, a Šurik otac.

Ulickini su likovi tragičari, pojedinci koji se nisu uspjeli ostvariti niti snaći u novim okolnostima. Ipak, najveći tragičar među njima je Šurik. U pokušaju da ispuni sve zahtjeve završava kao usamljeni sredovječni muškarac nesposoban za samostalni život.

Moskva kao grad postaje likom romana, kroz cijeli je tekst protkana nostalgija za ovim gradom u davno prošlom vremenu. Ulicka evocira sjećanja detaljnim opisima najpoznatijih mjesta koja poput doma okupljaju svoje stanovnike… Dom, mjesto obitelji, utočište je u kojem se traži sigurnost, ali i u kojem se najbolje vide mane i problemi obiteljskog života.

Roman zadire u najintimniji prostor čovjeka, komplicirani ljubavni odnosi, nezdrava obiteljska atmosfera i nemogućnost čovjeka da pronađe svoj put u novonastalim okolnostima na koje nema utjecaja, temeljni su motivi ove opsežne i snažne proze. Složenost obiteljskog života nerijetko reflektira složenost cjelokupnog sustava s čijom se bezizlaznošću jednostavno moraju pomiriti.

Nedostatak muških likova lako je uočljiv ne samo kod Ulicke nego i kod mnogih drugih suvremenih spisateljica. Nije to samo stvar feminizma, izostavljanje muškaraca ili pretjerano negativni likovi ukazuju na dublje probleme društva koje s promjenama nije osiguralo i njihovu adaptaciju. Suvremene spisateljice imaju posebnu moć da uoče posljedice i tragove velikih povijesnih priča na obične pojedince i male zajednice poput obitelji koje su bile izložene tolikim promjenama da se njihova definicija treba izmijeniti i u rječnicima.

Neobična obiteljska priča u kojoj je jedan muškarac na udaru brojnih žena