Osmica
Njezine su priče potresne zato što ih živimo, upravo sada
Magdalena Blažević
Naša ocjena:
Moje je upoznavanje sa suvremenom makedonskom prozom započelo s "Osmicom" Rumene Bužarovske i taj je susret završio zaljubljenošću na prvo čitanje. Mlada amerikanistica iz Skoplja dosad je objavila zbirke "Žvrljotine" (2007.), "Osmica" (2010.) i "Moj muž" (2014.) iz koje sam zasad pročitala samo jedan ulomak koji je bio dovoljan da osjetim moć Bužarovske da pogodi u središte problema. Njezina je proza univerzalna, samo mjestimično lokalno obojena, zrela i svjedoči o iznimnom umjetničkom talentu. Bužarovska se uhvatila jednog od najtežih zadataka da žensku svakodnevnicu prikaže u svoj svojoj ružnoći u društvu koje ni dan danas nije postalo ništa osjetljivije na njihove probleme.
Osmica iz naslova označava osam pripovijedaka koliko ih sadrži ova zbirka, ali se i zgodno referira na upaljeni zub, osmicu, jedne od protagonistica. Kratke pripovijetke, ulomci života, u središte stavljaju ženu u različitim životnim razdobljima u kojima je neizbježno izložena traumatičnim događajima. Svojom hiperosjetljivošću Bužarovska osjeća ženu i njezin otpor u davno uspostavljenom patrijarhalnom društvu. Njezine su priče potresne zato što ih živimo, upravo sada.
Prvo seksualno iskustvo iz "Tininog problema" ima ružnu posljedicu vaginalne infekcije, ali nije to ono najgore što će je zadesiti. Čekanje u državnoj bolnici na odjelu ginekologije na polomljenim narančastim stolicama, izloženost intimnih dijelova pred bolničarima, doktorima, tragovi žena koje su tu bile prije nje ne izgledaju onako kako je ginekologiju zamišljala kao dijete kad joj je otac rekao: "Ovo je najsretnija zgrada u cijeloj državnoj bolnici!"
Nezadovoljstvo vlastitim tijelom i izgladnjivanje da bi makar malo smršavjele provlači se kroz nekoliko pripovijetki. Ipak, traume započinju mnogo prije, u djetinjstvu. Život djevojčice koja prije nego što je potrebno uči o teškim bračnim odnosima, financijskim malverzacijama i vršnjačkom izrugivanju Bužarovska je opisala u "Valovima".
I kad je financijski samostalna žena nema ništa. Keti iz "Osmice" ima lijenog muža i lijenog sina koji se osim izležavanjem bavi igranjem video igrica. Keti vodi zamišljene razgovore s mužem i sinom koji se nikad neće dogoditi. I druge joj žene nameću standarde koje je teško dostići, suparništvo i sram je tjeraju na postupke koje ne želi učiniti. Dotaknula se Bužarovska i odnosa očuha sa ženom i njezinim sinom u pripovijetki "Odrezak" i pokazala da je potrebno samo malo da se aktivira okidač za velike drame. Žena je kriva i sinu i mužu.
Posljednje dvije pripovijetke "Meso za ručak" i "Pribor za goste" kao da su pisane u nekom vremenskom odmaku od preostalih šest. Pojačana ironija i crnohumorni ton prožimaju svaku rečenicu teksta. Kad bih trebala odabrati samo jednu pripovijetku da predstavim Bužarovsku, to bi bila "Meso za ručak". U grupi protagonista: žena, suprug, svekrva plus mačka, kao četvrti, troje stoji nasuprot jednog. Žena protiv ostalih. Ovdje je trauma najžešće iskazana. Započeti novi život sa suprugom kod njegove majke koja živi s mačkom, a koja je istovremeno njezin alter ego, čini se da je krajnje zastrašujuće.
Napisana u prvom licu jednine intimno prikazuje sve ono što se očekuje od jedne žene koja jednim "da" pristaje na nemilosrdnu torturu. Ona je vegetarijanka kojoj za ručak redovito serviraju meso. Pred njezinim se očima nižu odvratne, gotovo kanibalističke scene proždiranja mesa. Bužarovska ovdje simbolizira nestajanje ženskog "ja" pristavši na život pod tuđim uvjetima. Muž i njegova zaštitnički raspoložena majka proždiru svaki dio njenog bića. I meso kao hrana ima duboku simboliku. Ono je uvijek povezano s patrijarhatom i muškarčevom snagom kojemu je suđeno da dominira. Lik mačke žutih očiju važniji je ovdje od svih drugih. Ona čini upravo ono što joj muževa majka želi učiniti, ali je sprečavaju društvene konvencije. Mačka je kao u nekoj Poeovoj jezovitoj priči prati neprestano i pokušava na sve načine ozlijediti. Ovaj se napeti kratki krimić završava slasnim mesnatim ručkom koji nevjesta sprema za muža i svekrvu.
"Pribor za goste" je pripovijetka koja progovara o ljudskoj prirodi i licemjerstvu. Bužarovska razotkriva čovjeka ogolivši ga sve do odglumljene dobrote i sućuti. Ova je, posljednja, pripovijetka ilustrirana portretima dviju sestara koje je načinio talentirani dječak, sin njihova utjecajnog gosta kojeg žele iskoristiti. Portreti prikazuju njihovu pravu narav i teške karaktere.
Rumena Bužarovska u svojem stvaralaštvu progovara glasom žene različitih klasnih skupina i svih životnih dobi. Pošlo joj je za rukom da ukaže na sve nedostatke tradicionalnog, ali i suvremenog društva i izazove s kojima se obična žena bori svakodnevno. Njezina je proza fluidna, jednostavna i čista, i kako je rekao Kristian Novak: "Čitajte Bužarovsku, ona je nas sve pročitala!"
Podijeli na Facebook
