Knjigu Ante Zlatka Stolice "Blizina svega" (Fraktura, 2020.) teško je žanrovski odrediti, sastavljena je iz kratkih i najkraćih crtica, zapisa, fragmenata, priča, dijaloga, dnevničkih bilješki, stihova, natuknica, rečenica, pitanja... Njeni začeci mogu se čitati u zapisima na tumblr.com blogu pod nazivom "Stvari", koji Stolica vodi od 2011. godine. Osim tekstova tu objavljuje i fotografije, autorske ili svojih prijatelja/poznanika, i kratke videozapise koji s tekstovima dijele atmosferu, perspektivu, kao i način gledanja i osjećanja svijeta.
"Novi student se uselio u našu kućo-zgradu. Vješa robu pored prozora, Milka mu priča o stanarima. Prisluškujem, da saznam tko smo mi."
Stolica je dobronamjeran i nježan promatrač, uronjen u trenutak, koji s velikim interesom i pažnjom za ono što ga okružuje bilježi naizgled usputne prizore, one pored kojih se najčešće ne zastaje jer su obični, svakodnevni, potrošeni svojom repetitivnošću. Postupkom svojevrsnog oduzimanja, on zumira djeličak života, sliku, detalj koji tek u svojoj izdvojenosti postiže samodostatnu cjelovitost. Pri tom Stolica ponekad doslovno citira rečenice prolaznika, poznanika, članova obitelji i drugih bliskih i manje bliskih osoba, dijelove tuđih razgovora (što je i grafički istaknuto kurzivom) ili ih parafrazira i minimalnom i suptilnom intervencijom očuđuje.
"Zlatarina nam kupuje avionske karte, pita:
- Koji ti je mamin broj?
- Zašto?
- Da stavim za kontakt ako nam se nešto desi…
- Nemoj stavljat moju mater.
- Koga ću?
- Molin te stavi svoju."
Služeći se jezikom svakodnevnog govora (u dijalozima je posebno izražen splitski idiom, a autor u biografiji kao mjesto odrastanja navodi splitski kvart Sućidar), lišenog namjerne i suvišne literarizacije, postiže autentičnost onoga što prikazuje. Tome pridonose i imena i nadimci likova (Zlatarina, Runi, Grade, Dene, Drki, mali Babić...), kao i opće imenice za članove obitelji: mater, baba.
"Iako žive već trideset i pet godina zajedno, moja mama nema ime za moju babu – ako je želi dozvati, mora do nje."
U knjizi se izmjenjuju fragmenti djetinjstva i mladenaštva, studentskog života, različitih poslova, putovanja, snova... Kad su putovanja u pitanju, kod Stolice i najkraća relacija, poput vožnje autobusom ili tramvajem ima jezični potencijal:
"Pjesma od mojih stanica: Podsused, Stubička, Ivanec, Ivanečka, Pri školi, Pri Saiću, Pri Kolaru, Bukovje, Kod benzinske, D. Bistra, Kod škole, Kulturni centar, Oborovo, Kod Škalića, Kod Cohe, Sljemenska, Okretište."
Ono pak što navodi kao san, često nosi jednaku iščašenost i začudnost kao i zbiljske situacije koje bilježi, pa tako i sam na jednom mjestu navodi: "Sve u ovom događaju upućuje da se radilo o snu, osim što je bila istina." Iako se može učiniti da se zapisi u ovoj knjizi nasumce redaju, pažljivijim čitanjem jasno je da postoji unutarnja, ponekad i tematska veza među njima. Knjiga je podijeljena na sedamnaest cjelina (Autobus, Zvjezdarnica, Bolnica, Promet, Orijentacija, Italija, Crkva, Blizina svega, Šuma, Sunce, Sto eura, Igralište, Mir, Centar, More, Pogled, Škola), pojedini su zapisi unutar cjelina naslovljeni, dok su drugi tek grafički odvojeni zvjezdicama. U cjelini Autobus tako su primjerice okupljene crtice koje tematiziraju različite poslove i poslovne prilike, a u cjelini Škola nižu se upute za uglavnom svakodnevne podrazumijevajuće situacije za koje se čini da im upute nisu potrebne (Odlaganje madraca, Pranje alata, Slaganje lancuna, Buđenje babe, Milovanje panja, Vožnja prazne karijole...).
"Blizina svega" naslovljena je prema malom oglasu iz Oglasnika koji glasi: "Prodajem stan, blizina škole, vrtića, autobus, zvjezdarnica, mir, blizina svega." i kojim Stolica otvara knjigu. Naslov preuzet iz malog oglasa najavljuje najčešći postupak kojim se Stolica u svom pisanju služi, a to je iskreno, toplo, nježno, blago nasmijano i začuđeno citiranje i parafraziranje samog života.
"Priča žena ženi, nježno, bez žurbe u malom dućanu, da otkad je počela čitati Bibliju sve se promijenilo; osjeća se sretno i ispunjeno, vratila je vjeru u Boga i ljude, kaže: kad uđe kondukter u tramvaj i krene pregledavati karte, on mene samo preskoči."
Podijeli na Facebook
