Različita
Nove “Igre gladi” zbivaju se u Chicagu gdje živi pet frakcija i jedna različita djevojka
Tanja Tolić
Naša ocjena:
Različita
Tanja Tolić
Naša ocjena:
U Chicagu iz budućnosti, opasanom ogradom, živi pet frakcija: Nijekanje, Neustrašivi, Učeni, Dobrohotni i Iskrenost. U gradu iscrpljenom ratom, u kojem nedostaje hrane i drugih resursa, mir je moguće održati jedino tako da svaka frakcija ostane posvećena onome što čini - oni iz Nijekanja su nesebični i zbog toga upravljaju gradom, Neustrašivi su zaduženi za obranu, Učeni osiguravaju nove izume i tehnološki napredak, Dobrohotni uzgajaju hranu, a pripadnici Iskrenosti od malena se odgajaju da ne skrivaju apsolutno nikakve tajne.
Na svoj šesnaesti rođendan Beatrice Prior suočit će se s izborom s kojim se suočavaju svi njezine dobi - iako rođena u Nijekanju, mora proći obavezno testiranje sposobnosti zahvaljujući kojem će doznati kojoj od pet frakcija pripada. No, njezin će test pokazati nešto sasvim neobično i rijetko: Beatrice bi podjednako mogla pripadati Nijekanju, Neustrašivima i Učenima, što zapravo znači da je Različita. A biti različit je jako opasno...
“Različita”, koju je u Hrvatskoj objavila Naklada Ljevak 2012. godine, bila je najomiljenija knjiga na Goodreadsu u 2011. godini, a proglašena je i najboljom knjigom za mlade, u kategoriji fantastike i SF-a, također na Goodreadsu, 2012. godine. U međuvremenu je njezina autorica, 25-godišnja Veronica Roth, objavila i drugi i treći nastavak: “Insurgent” (što bismo mogli prevesti kao “Pobunjena”) i prije par tjedana “Allegiant” (recimo, “Odana”). Posljednji, treći dio, u prvoj nakladi tiskan je u čak dva milijuna primjeraka, a Veronica Roth, koja je prvi roman napisala kao studentica - dok je bila na zimskim praznicima, i predala ga svom nakladniku, HarperCollinsu, kao 21-godišnjakinja - u međuvremenu je postala spisateljska zvijezda. Slijedi, očekivano, i holivudski blockbuster, pa će se u travnju 2014. početi prikazivati film snimljen prema “Različitoj”, u kojem jednu od naslovnih uloga tumači i Kate Winslet.
Žanrovski, “Različita” je distopija, iako bi poštenije bilo reći da je u pitanju još jedan tinejdžerski hibridni žanr, jer ova distopija nikad ne bi postala toliko popularna da u njoj važnu ulogu ne igra i ljubavna priča između junakinje Beatrice, odnosno Tris, i njezinog “odabranika” Foura, jednog od pripadnika frakcije Neustrašivih, pa se u tom smislu “Različita” nastavlja na vampirski žanr koji je buknuo sa sagom “Sumrak”. Roth je prva spisateljska zvijezda koja je, kako sama priznaje, odrasla na mladenačkoj literaturi koju danas i sama piše: dakle, odrasla je na Harryju Potteru i ljubavnoj priči Edgara i Belle, iako njezino pisanje mnogo više nalikuje svježem akcijsko/distopijsko/ljubavnom hitu “Igrama gladi”.
To upućuje, čini mi se, na rađanje novog trenda u mladenačkoj, odnosno young adult (YA) književnosti i vjerojatno je da će taj hibrid distopije i ljubavnog romana biti “next big thing” u izdavaštvu (ima takvih knjiga još, primjerice “The 5th Wave”). Dok mame čitaju jeftine ljubiće, koje nakladnici pokušavaju prodati kao oslobođenje kroz erotiku i sado-mazo seks, njihove kćeri, očito, čitaju herojske priče smještene u mračnu budućnost, u kojima su glavni junaci odvažne cure koje se znaju tući, rođene su s posebnim darom, hrabre, odvažne i empatične, a po potrebi - spremne su potegnuti i pištolj na neprijatelja i ubiti ga da zaštite sebe i one koje vole. Mislim da mirne duše možemo reći da smo se počeli rješavati vampira i da zaljubljene tinejdžerice od ucviljenih kraljica drame postaju opake, hrabre, emancipirane i osebujne cure. Zapravo, vrlo slične dečkima u koje se zaljubljuju.
Tris, primjerice, na jednom mjestu u “Različitoj” sama za sebe kaže kako nije osobito zgodna - nije ružna, ali nije niti lijepa. To je za autoricu, ako na umu ima publiku dok piše, dobitna kombinacija, jer svijet je nastanjen curama koje nisu prelijepe, a još više onima koje su uvjerene da nisu lijepe. Odabrati upravo takvu, nelijepu curu, za glavnu protagonisticu i učiniti je posebnom zbog njezinih karakternih osobina, recept je za milijunsku bazu mladih obožavatelja. Tim više što joj super zgodni dečko u knjizi izgovori magičnu rečenicu - kako se ona njemu sviđa upravo takva kakva jest i kako je u nju zaljubljen zbog toga što jest, a ne kako izgleda. Što je, zapravo, dobra vijest. Eto primjera kako se emancipacija provodi kroz literaturu.
Vidljiva je ta promjena paradigme, iako je još teško dokučiti zašto se današnje tinejdžerice “pale” na novu vrstu priče. Pitam se je li danas toliko teško biti tinejdžer, koji su to njihovi toliko strašni izazovi da im romani prepuni nasilja tako dobro sjedaju - koja je to vrsta katarze koju ganjaju, što ih to žulja duboko u njima da se mora iščačkati pištoljem ili nožem?
Naime, i Rothičina junakinja, Tris, kao i junakinja “Igara gladi”, Katniss, živi u mračnoj budućnosti, u kojoj je svijet podijeljen na sektore ili frakcije, od nje se ne zahtijevaju samo iznimna hrabrost i iznimna djela, nego i fizička akcija, što znači da ima mnogo nasilja u romanu. Ipak, “Različita” ima svoju originalnu priču i nikako nije u pitanju slijepo prepisivanje; dapače, Veronica Roth tvrdi da “Igre gladi” uopće nije pročitala prije nego je sama počela pisati.
Sličnosti postoje i u tome kako se tretira tema seksa, jer i Veronica Roth promovira novi puritanizam - ima obilja maženja i poljubaca, ali na seks čitatelj u tim trilogijama čeka kao ozebli sunce. Paradoks je, naravno, o čemu sam već pisala, da je u današnje doba seks veći tabu od nasilja, pa je okej razbiti nekom čeljust, zabiti nož u oko, upucati ga hladnokrvno u glavu, ali nikako nije u redu završiti u krevetu, makar i na kraju romana od 500 stranica (vidljivo je da ćemo se i ovdje načekati).
Skanjivanje oko mladenačkog seksa vjerojatno je posljedica činjenice da je Veronica Roth praktična kršćanka, što često ističe, no počinjem misliti kako u tom literarnom ustezanju postoji i drugi, mnogo praktičniji razlog. Iako su i “Igre gladi”, i serijal “Divna stvorenja”, i “Različita” silno uzbudljive priče, rasni page turneri koji se ne prestaju čitati dok se ne pročitaju, u osnovi imaju isti problem - prvi romani u tim trilogijama/tetralogijama jako su napeti, vjerno slijede postulate najboljih trilera, no autorice se redovito gube u drugom i trećem dijelu. Nisu više u stanju održati tempo priče, zapleti se počinju razvodnjavati, a likovi, osobito ženski, počnu se ponašati neuvjerljivo.
“Igre gladi” su, primjerice, teška limunada u drugom i trećem dijelu; impresivna junakinja Katniss iz prvog romana postaje histerična i naporna, a do kraja trećeg dijela već vam je, ako ste odrastao čitatelj, zapravo svejedno tko je živ, a tko mrtav; samo želite da to silno dramatiziranje završi. “Divna stvorenja” se tu ponešto bolje drže, iako i tu je vidljiv problem - ako je distopija/fantasy samo pozornica za ljubavnu priču, ako ne tematizira neke veće i važnije teme (kojima se ulazi u filozofsko), naprosto neće držati vodu u nastavcima.
Iskreno, ne znam je li to do autora ili je to do nakladnika - što više nastavaka, to je dugi rep prodaje dulji, više se od knjige zaradi jer postaje franšiza. Zbog svega toga počinjem misliti da se glavni junaci u tim sagama ustežu od seksa sve do kraja jer naprosto nema što drugo zadržati čitateljevu pažnju.
Ako je tako, dijelom pada u vodu ona teza o emancipaciji mlađih čitateljica naspram njihovim “napaljenim” majkama jer, u osnovi, i jedne i druge čitaju istu stvar, samo su mame izgubile strpljenje za romantiku, pa odmah žele hard core priču, dok curice u sebi još imaju dovoljno ideala pa sanjaju o princu na bijelom konju.
Literatura za mlade (YA), treba i to reći, posljednjih je godina zlatni rudnik nakladništva. Prodaja te vrste knjiga raste na svim platformama i u svim oblicima: i kao papirnata knjiga, i na e-readerima, o tome se raspravlja na forumima, piše se fan fiction, gledaju filmovi snimljeni prema tim knjigama, kupuju memorabilije, sadržaj se naprosto guta. Mislim, međutim, da njezina popularnost ne leži isključivo u tome što je skupina mladih jedna od onih koja najviše čita, nego i zato što su sadržaji koji se plasiraju za YA grupaciju zapravo vrlo “rastezljivi”, da ih tako nazovem.
Naime, “Različita” zapravo nije tematski za mlade, nego za klince. Iako bi donja dobna granica čitanja ove vrste literature trebala biti postavljena na 15 ili 16 godina (zbog nasilja i spominjanja seksa), realnost je, mislim, da je zapravo čitaju oni od 12 ili 13 godina, na pragu puberteta. Njima, naime, jesu zanimljivi prvi poljupci i stidljivo šlatanje; oni od 16 godina na dalje već ozbiljno razmišljaju o seksu (ako ga već nisu isprobali).
Zanimljivo je vidjeti kako industrija rješava taj problem - naslovnica koja krasi hrvatsko izdanje originalna je naslovnica, mogli bismo reći gotovo dječja, zapravo neugledna. Djevojka na naslovnici ne izgleda kao djevojka, nego kao djevojčica. No, u trenutku kad su prodana prava na film, kad su počela prva snimanja i kad je osmišljen vizualni identitet, i naslovnica “Različite” doživjela je izmjenu: guglajte malo, zanimljiva je ta preobrazba. Jer “Različita” sada ima “odraslu” naslovnicu, akcijski nabrijanu, jako sliči na “Igre gladi”, uostalom glavna glumica i glavni glumac odabrani za film izgledaju odraslije od 16, odnosno 18 godina, koliko su junaci stari u romanu.
Filmska industrija poravnala je dobnu neravnopravnost - pa sada priča funkcionira i za one na pragu puberteta, koji tek postaju svjesni svojeg tijela, ali i za one koji već razumiju čemu sve tijelo služi. Dapače, funkcionira i za potpuno odrasle - pa se i odrasli čitatelj/gledatelj može poistovjetiti s pričom koja postaje univerzalna: i on, uostalom, traži ljubav, i on se također susreće s vršnjačkim neprihvaćanjem - možda ne u osnovnoj ili srednjoj školi, ali svakako u radnoj sredini. S Kate Winslet u ulozi negativke, pobrat će se vrhnje u svim dobnim razredima - zaista bi me iznenadilo da filmska verzija “Različite” ne postane ubojiti hit, a to će se sigurno odraziti i na prodaju knjige!
Podijeli na Facebook