Žena koja je legla u krevet na godinu dana
Novi roman Sue Townsend od kojeg ćete vrištati od smijeha
Tanja Tolić
Naša ocjena:
Ne znam je li ikad zabilježen slučaj neke žene koja je zalegla u krevet na godinu dana, ali znam mnoge koje bi to rado učinile. (Vjerujem i da bi poneki muškarci, ali, žao mi je, dečki, ovo nije knjiga o vama.) Evi Beaver, bivšoj knjižničarki koja je prešla pedesetu, ta se želja ispunila, točnije ispunila ju si je sama. Na dan kad su njezini, u mukama rođeni i genijalni, ali za samostalan život uglavnom nesposobni blizanci - Brianne i Brian mlađi - otišli na fakultet, Eva se u štiklama popela na kat, ušla u bračnu spavaću sobu i utonula u krevet.
Ruku na srce, htjela je samo prileći jer ju je cijeli taj odlazak djece iz gnijezda ponešto shrvao, no ono što ju je zaista prikovalo za krevet bili su meki bijeli jastuci i poplun i miris svježe oprane posteljine. Kad se Brian Beaver, njezin suprug i uvaženi doktor astronomije, za kojeg većina susjeda i slučajnih namjernika zapravo misli da se bavi astrologijom, vratio kući, dočekala su ga zabravljena vrata. O, sreće i radosti! Jer koja napaćena supruga barem jednom to nije poželjela učiniti svojem nezahvalnom mužu?
Nakon što je neko vrijeme kleo i urlao pred vratima, Brian, čovjek vječno usmjeren na sebe i ni na koga drugoga, razbio je staklo i pustio samoga sebe u kuću. Prvi šok je bio kad je otkrio da nema pripremljene večere. Drugi je bio kad ga je preko telefona otfikarila Evina mama Ruby, objašnjavajući da mu, eto, nikako ne može doći pomoći da natjera Evu da ustane iz kreveta jer joj upravo rade minival. Pomoći mu nije htjela niti njegova vlastita majka, Yvonne, koja je konačno dobila dokaz da Evu nikada i nije trebao oženiti.
U sljedećih 390 stranica romana Sue Townsend, "Žena koja je legla u krevet na godinu dana" (Mozaik knjiga, 2013.) razvit će se sočna parodija od koje ćete, ne jednom, zavrištati od smijeha, a ako ste kojim slučajem žena koja je, poput Eve, od svoje obitelji stvorila invalidnu, nezahvalnu bagru, mogli biste i zaplakati od muke dok se držite za trbuh i hihoćete.
Brian, otkrit će se, već osam godina održava preljubničku vezu s kolegicom s posla Titanijom, o čemu Evu telefonom obavijesti njezina sestra iznervirana jer je Titania pala na budalu, samo zato što ona nosi bradu. Kao da to nije dovoljno, Titania će se useliti u kuću Beaverovih, nakon što je izbaci njezin vlastiti suprug, i u spremištu u vrtu s Brianom uspostaviti paralelno kućanstvo. Dvije bakice, Ruby i Yvonne, na smjenu će početi skrbiti o Evi, a usput će ušićariti i neku paru, kad se glas o Evi - svetici i iscjeliteljici koja je legla u krevet slomljena svjetskim ratovima i glađu - pronese u medije, pa ispred kućnih vrata Beaverovih osvane stado obožavatelja. Brianne i Brian mlađi neće se znati obraniti od psihopatkinje Poppy koja će im na faksu pokrasti svu lovu, a onda im se još i uvaliti kad za Božić krenu kući. Eh, Božić...
Ovoga Božića, s obzirom da Eva odbija više ikada preuzeti brigu o ikome i ičemu, Brian će kuhati, a božićni ručak pretvorit će se u spektakl koji će uključivati mnogo opekotina, jedan spaljeni tablet koji će završiti u umaku i neće se dati izvaditi hvataljkama za meso, psovkama, nemoći i bijesnim muškim suzama, hranom skrivenom u ubrus ili bačenom pod stol od nejestivosti...
Iz nekog razloga ova Townsendičina satira, originalno objavljena 2012. godine, nije dobro prošla pa je, primjerice, i na Goodreadsu i na Amazonu među čitateljima jedva zaradila prosječnu trojku. Prema komentarima, čitateljima je nedostajalo društvene kritike i crnoga humora, kojima se autorica proslavila u ispaćenim memoarima Adriana Molea. U "Ženi koja je legla u krevet na godinu dana" Sue Townsend doista se manje oslanja na mračnu duhovitost, a više na komediju apsurda za koju je, vjerujem, inspiraciju pronašla i u činjenici vlastitog ogromnog i nesumnjivo kaotičnog kućanstva, s obzirom da pored supruga ima i četvero djece - Seana, Daniela, Victoriju i Elizabeth.
Kroz cijeli roman Townsend dobro održava tempo i riječ je o knjizi koja je, unatoč nekim predvidljivostima, izuzetno zabavna, pitka i doista urnebesno smiješna. Jedini prigovor imam na kraj: nakon tolikog podgrijavanja napetosti i situacije u kojoj se nešto, što je isprva tek ženski revolt, na kraju pretvara u krajnje bizaran događaj, rasplet dolazi prebrzo, u svega dvije stranice, a sudbina nekih likova ostaje pomalo neizvjesna i bez jasnog odgovora. Manjak dubine ili bolje karakterizacije likova ovdje nije problem, jer ipak je riječ o laganoj satiri, ali bolje pojašnjen svršetak dobro bi došao kad smo već, zajedno s Evom, nakon godine dana odlučili - ustati iz kreveta.
Podijeli na Facebook
