Anders Roslund , Börge Hellström
Tri sekunde
Odličan krimić o policajcu koji toliko dugo glumi kriminalca da je zaboravio tko je
Ivana Smilović
Naša ocjena:
Kada bi postojao popis idealnih pisaca kriminalističkih romana Anders Roslund i Börge Hellström bi definitivno bili u samome vrhu. Prvi je nagrađivani novinar, dok je drugi ni više ni manje – bivši kriminalac. Zahvaljujući svojem talentu za pisanje i dobrom poznavanju života kriminalaca izbili su u prvi plan modernog švedskog kriminalističkog romana. Kombiniraju svoje iskustvo s neočekivanim i inteligentnim zapletima i društvenom kritikom. Njihov roman “Tri sekunde” osigurao im je nagradu Švedske akademije 2009. godine, koju su prethodno dobili i Stieg Larsson i Henning Mankell.
Čitajući sam roman, većina će doći do zaključka da je ta nagrada i zaslužena.
Upoznajte Pieta Hoffmana koji je na čelu zaštitarske kompanije, uzoran je muž i otac dvoje djece. Iako je vrlo zaposlen, stigne poći po dječake u vrtić i njegovati ih kad su bolesni. Sve u svemu – savršen muškarac. S druge strane imamo Paulu, kriminalca koji je dio velikog narkomanskog lanca. Polagano, ali sigurno se penje prema samome vrhu.
Priče ovih likova zvučale bi poprilično tipično i nezanimljivo da nisu spojene u jednu. Odnosno, radi se o samo jednom čovjeku koji vodi dvostruki život. Piet Hoffman je bivši kriminalac koji je pristao raditi za policiju kao tajni operativac. “Toliko dugo laže da je zaboravio kako izgleda istina, kakav je osjećaj, tko je on.” Posao mu u sumnjičavom svijetu kriminala definitivno nije lak, a kada se sve to iskomplicira prilikom isporuke droge pred njega je stavljen najteži zadatak dosad – da se infiltrira u najozloglašeniji švedski zatvor. Pritom stavlja sve na kocku – svoj život, svoju obitelj, svoj identitet. Za njegovu tajnu misiju zna samo jedna osoba u policiji. Hoće li uspjeti u svojem naumu? Hoće li biti otkriven? Što tri sekunde znače nekome tko se nalazi na granici između života i smrti? Kakve veze s tim imaju tulipani i poezija?
Kao da sve nije dovoljno komplicirano, u sve to upetljan je i Ewert Grens – inspektor koji je besprijekoran u svome poslu, dok mu je privatni život u rasulu. Nikako ne može preboljeti smrt voljene žene, te stalno odlazi u sanatorij u kojemu je živjela. Medicinska sestra jednog dana mu otvara oči riječima: “Živjeti u žalosti jedna je stvar. Ali vi je ne možete kontrolirati. Vi ne živite sa žalošću, vi živite zbog nje. Ne puštate je, krijete se iza nje. Zar ne shvaćate inspektore Grens? Ono čega se bojite već se dogodilo.” Sve to samo ga potiče da se što više fokusira na posao i još više zapetlja već zapetljanu situaciju.
Sve u svemu, riječ će je o vrlo napetom romanu koji nećete moći pročitati odjednom. Ne zbog broja stranica (koji je poprilično velik), već zbog stalne napetosti koja nekad postane neizdržljiva. Koliko god htjeli doći do zadnje stranice, otkriti željno očekivani rasplet, toliko želite odgoditi taj trenutak, odgoditi istinu. Više puta u knjizi se ponavlja da “samo kriminalac može glumiti kriminalca”, a ja bih rekla da samo kriminalac može napisati ovako dobar kriminalistički roman.
Podijeli na Facebook
