Pročitavši prije dvije godine "Naročito ljeti", roman prvijenac Ankice Tomić, malo je reći da sam ostala ugodno iznenađena. Predivan roman, prepun Ankičinih sjećanja iz djetinjstva obilježenih selidbama i cijelom plejadom osebujnih likova i još osebujnijih mjesta. I sve to "upakirano" u puno ljubavi i prave, definitivno idilične, obiteljske sreće. Sjajno! Podsjetila me Ankica sa svojim sjećanjima na još jednog majstora autobiografske priče - Gorana Tribusona.

Prema Tribusonovim autobiografskim zapisima, zvučat će patetično, gajim posebne osjećaje. Oslikao mi je odrastanje u Jugoslaviji 50-ih i 60-ih, pokazao kako je izgledao pravi rock'n'roll i priuštio mi sate i sate smijeha i veselja koji su kulminirali Zumzinim "knitorisom" u "Ne dao Bog većeg zla". Vrlo neočekivano, identična situacija dogodila mi se s Ankičinim prvijencem. Oduševila me, a u isto vrijeme zamjerala sam joj na "samo" 180 stranica. Htjela sam još!

I taman kad sam krenula utažiti svoju "glad" ponovnim čitanjem "Naročito ljeti", Naklada Ljevak objavila je "Damen kapric". Veselila sam se novoj književnoj poslastici. Iako se Ankica ovaj put iz autobiografske sfere okrenula fikciji - još jednom je rasturila!

Za početak, damen kapric sinonim je za ženske "mušice". Ovaj pomalo intrigantan naslov, objasnila je Ankica u intervjuu za Najbolje knjige, proizlazi iz činjenice da su ženski likovi pokretači radnje.

Vesna, nezaposlena Dalmatinka, friško udana za ćudljivog purgera (i sina jedinca!) Igora i pomalo nejasnih osjećaja prema Igorovu najboljem prijatelju. Nevenka, Igorova mama, Vesnina svekrva, beskrajno naporna žena. Naporna i kao svekrva i kao majka i kao supruga. Ma i Bogu naporna. Elvira, Vesnina najbolja "prija" iz Splita, potpuno nesigurna, generalno infantilna u svojim razmišljanjima o muško-ženskim odnosima. Irena, jednostavno - kurva.

Ženski likovi u ovom romanu definitivno pokreću radnju, odnosno kuhaju sranje.

Nevenkini "kosturi iz ormara" već godinama ugrožavaju njezin jadan brak s Tihomirom. Vesna voli Igora, no nad njihov odnos konstantno se nadvija neko iritantno "ali", što zbog njegovih, što zbog njezinih mušica. Ponekad i zbog Nevenke. "Majstorica" Irena majstorski je odradila svoj posao i svim likovima odreda barem malo zagorčala život.

Iako se ženski ističu u prvom planu, stvorila je Ankica slojevite muške likove, a njihove su mušice zaokupile svu moju pažnju. Zaista, nisu li malo precijenjene ženske mušice, a puno podcijenjene muške!?

S jedne strane, nesiguran Igor, vječno ugrožen od najboljeg frenda Damira, alfa mužjaka par excellence. S druge strane, njegov tata Tihomir, drag čovjek u braku s aždajom Nevenkom. Ne znam kako je preživio. I na kraju Karlo. Devedesetogodišnjak koji sve konce priče drži u svojim rukama. Zajeban starac. Svojevremeno pravi žigolo, zavodnik i vječni neženja.

Podsjetio me Ankičin Karlo na još jednog osebujnog starca proizašlog iz pera genijalnog Paula Austera u "Mjesečevoj palači". Thomas Effing, tj. "čovjek koji si je sjebao život", ima neporecivih dodirnih točaka s našim Karlom. Bonvivani i hedonisti tijekom cijelog života, okruženi prvenstveno ženama, a kojima je račune pomrsila ta kvrgava i nezgodna starost.

Likovi su savršeno isprepleteni i svak' sa svakim ima neku poveznicu. Kad se od likova slože takve savršene puzzle, knjigu sa zadnjom pročitanom rečenicom zatvaram s oduševljenjem, opet sam ljuta (sorry, Ankice!) što je ovaj put bilo "samo" 367 stranica i što je kraj prepušten čitateljevoj mašti.

Doživjela sam "Damen kapric" kao crnohumornu dramu, s neočekivanim epizodama koje donose primjesu krimića i "what the fuck" trenutaka. U intervjuu za Najbolje knjige, Ankica je istaknula: "I život je mješavina žanrova. Bez predumišljaja." I upravo ćete zato, čitajući ovaj roman, naići sami na sebe i neku svoju mušicu utjelovljenu u jednom od likova. Pošto u vlastitim životima igramo glavne uloge (u svakom slučaju, tako bi to trebalo biti), prolazimo kroz sve žanrove, od komedija do svojevrsnih trilera. Zanimljivo je čitati o običnim ljudima, ljudima s manama, ljudima s "greškom", jer, u finalu, čitamo sami o sebi i tu se fikcija stapa sa stvarnošću.

Odlično, promišljeno, u isto vrijeme pitko i vrlo zabavno! Uzeti sa sobom na godišnji, u jednom dahu pročitati svih 367 stranica, a nakon toga "guglati" datum izlaska sljedeće knjige Ankice Tomić.

Da, odmah ćete htjeti još!