Devet je godina prošlo od sedmog nastavka iz serijala o Potteru, devetnaest u čarobnjačkom svijetu. Vrijeme se i zgušnjava i širi: Pottera smo našli tamo gdje smo ga i ostavili, na kolodvoru King's Cross, gdje njegovo srednje dijete, sin Albus Severus, zdvaja hoće li završiti među Slytherinima. Pa... hoće.

Harry, Ron i Hermiona sada su u četrdesetima; prvi je voditelj Odjela za magijsko pravosuđe, druga je ministrica magije, a treći ima privatni biznis, veliku je slavu postigao s certificiranim nosokradnim dahom. Harry je u braku s Ginny, Ron je u braku s Hermionom. Albusov najbolji prijatelj postat će Scorpius Malfoy, a ta dva dječaka vremokretom će otputovati u prošlost i izazvati kaos u prostorno-vremenskom kontinuumu.

"Harry Potter i ukleto dijete" nije roman nego drama. Algoritam je reagirao promptno, ipak je to njegova zlatna koka, i objavio je pola godine nakon što je objavljena u Britaniji. Uz J. K. Rowling potpisuju je i redatelj John Tiffany i Jack Thorne koji se navodi kao autor drame. Ako vas ovo nabrajanje zbunjuje, bez brige. Tako to izgleda kad imate posla s franšizom, a upravo je to Potter i postao.

Biti franšiza nije nužno loše. Da, u franšizama se štanca, ali se ipak jamči ako ne kvaliteta, a onda dosljednost. Rowlingova sve što dotakne pretvara u dolare i funte - dovoljno je pogledati kako je tanašnu knjižicu "Fantastične zvijeri i gdje ih naći" pretvorila u zabavom napucani film (a čekaju nas još četiri nastavka).

Istom logikom, "Ukleto dijete" postalo je instant-hit. Karte za londonsku premijeru u lipnju rasprodane su u 24 sata, zbog čega su ulaznice od 250 kuna na crnom tržištu dosezale i 4000 funti! Ukoričena drama objavljena je krajem srpnja. Tu je već bilo slomljenih srca.

Načelno, dramski tekst je dobar ako jednako funkcionira i na papiru i u kazalištu. "Ukleto dijete" siromašno je i dubinom i didaskalijama što ostavlja veliku slobodu redatelju i glumcima. U slučaju predstave to nije bio problem, jer dramu potpisuje Tiffany koji ju je i režirao. No nedostatak dubine čitatelja ostavlja na goloj fabuli, što je loša vijest za tvrdokorne obožavatelje Pottera, a dobra vijest za J. K. Rowling. Ako je bilo sumnji, "Ukleto dijete" je dokaz: njezin spisateljski talent ne krije se (samo) u fabuliranju, nego doista u magiji, u prazninama između riječi.

Osmi nastavak bolje će sjesti odraslima nego djeci, iako Harry, Ron i Hermiona nisu najuvjerljiviji kao četrdesetogodišnjaci, najviše zato što nikad nisu ni trebali ostarjeti. Dubinski priča govori o nepoderivoj temi - očevima, sinovima i očekivanjima; nagađam da je Rowlingova, s obzirom na svoju opsjednutost Trumpom na Twitteru (gdje puca iz teške artiljerije po njegovim sljedbenicima...), intervenirala kao autorica barem u jednoj sekvenci drame, onoj koja opisuje "alternativnu prošlost" i u kojoj svjedočimo usponu čarobnjačkog fašizma.

Osobno me najviše zabavilo otkriće da je Voldemort imao i vremena i snage za seks. Ideja je bizarna, netko se zafrkavao ispisujuću tu dekonstrukciju: uvjerljivo je otprilike kao da Sauron, veliko oko iznad mračnoga Mordora, u pauzama apokalipse "šaca" neku djevu.

* Recenzija je originalno objavljena u tjedniku Globus

 

Nk logo mono

Podržite Najbolje knjige: tražimo mecene!

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.

Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više