Adam Ewing američki je bilježnik koji oko 1850. godine putuje kući s udaljenog otočja Chatham, istočno od Novog Zelanda. Robert Frobisher razbaštinjeni je engleski skladatelj koji se na prevaru 1931. uvlači u belgijski dvorac Zedelghem, dom sifilisom shrvanog genija Vyvyana Ayrsa. Luisa Rey je kalifornijska novinarka koja 1975. istražuje slučaj korupcije, ubojstva i zataškavanja u nuklearnoj elektrani. Timothy Cavendish mali je britanski nakladnik koji početkom 21. stoljeća bježi od braće svoje nenadane književne zvijezde, opakog gangstera koji je završio u zatvoru. Sonmi-451 klonirana je restoranska poslužiteljica koja u dalekoj budućnosti čeka na izvršenje smrtne kazne zbog protukorporacijskog djelovanja. Zachry je pripadnik plemena Dolinaša koji žive na postapokaliptičnim Havajima, jednom od posljednjih naseljenih mjesta na Zemlji nakon strašnog Pada koji je izbrisao civilizaciju i koji će upravo upoznati Mernoym, pripadnicu plemena Vidovitih...

Ovih šest likova oko kojih se vrti šest fantastičnih, međusobno povezanih priča okosnica su romana "Atlas oblaka" britanskog pisca Davida Mitchella. "Atlas", svojedobno kandidat za prestižnu knjišku nagradu Man Booker, inače Mitchellov treći roman, napisan je sad već davne 2004. godine, a na hrvatski preveden četiri godine poslije. Ako vam još nije dopao u ruke, sad je idealan trenutak jer na jesen, krajem listopada, u kina stiže istoimeni film kojeg, uz Toma Tykwera ("Trči, Lola, trči", "Parfem"), režiraju i brat i sestra Wachowski, scenaristi i redatelji kultnog "Matrixa".

Žanrovski, "Atlas oblaka", roman od gotovo 500 stranica, kombinacija je povijesnog pastiša, pustolovnog romana, trilera, SF-a i njegovog podžanra distopije, iako ovo početno nabrajanje ni izbliza ne može dočarati svu maštovitost i talent koje Mitchell posjeduje. Prvu ideju za priču Mitchell je dobio čitajući Calvinov postmodernistički roman "Ako jedne zimske noći neki putnik" u kojem talijanski klasik započinje nekoliko priča i svaku prekida na najnapetijem djelu.

"Kad sam prvi put čitao taj roman, nisam znao što me čeka. Mislio sam da će se vratiti na prekinute priče kasnije i dovršiti ih, i jako sam to želio. Kad sam dovršio roman, bio sam pomalo razočaran, jer Calvino nije završio što je započeo, što je, naravno, poanta čitave knjige. No mali glasić u glavi mi je šapnuo - što bi se dogodilo da je na kraj Calvinove knjige postavljeno zrcalo i da se u drugoj polovici knjige vraća unutrag, do prve priče?"

Ta je ideja progonila Mitchella otkako je imao 18 ili 19 godina i morao je napisati dva romana da bi tek u trećem, "Atlasu", odgovorio sebi, i možda Calvinu (iako je tada bio mrtav već gotovo dvadeset godina...), na to pitanje. Nakon pet priča, od kojih je svaku, kao i njegov literarni uzor, prekinuo na najnapetijem djelu, Mitchell je u šestu, onu koja se zbiva na postapokaliptičnim Havajima, umetnuo zrcalo, dovršio je u jednom komadu i onda nas poveo natrag, na ludu vožnju kroz vrijeme i živote, sve do Adama Ewinga i njegova pacifičkog putovanja.

To nije sve, jer je Mitchell, srećom, ambiciozan pisac kojeg, osim sjajnog stila, krasi i izniman um (kakav drukčiji bi, uostalom, mogao tako sigurno žonglirati sa šest priča?). Svaki od likova u njegovom romanu čita ili na neki drugi način doznaje za život onoga prije njega. Žovijalni skadatelj Frobisher čita dnevničke zapise američkog bilježnika Ewinga i pomalo sumnja u njihovu autentičnost; Luisa Rey magnetski je privučena Frobisherovim sekstetom koji nosi naziv "Atlas oblaka" (!), ali i pismima koje je u mladosti napisao svojem prijatelju Sisxmithu, znanstveniku koji Luisi pomaže u istrazi oko elektrane; Tim Cavendish za Luisinu istragu doznaje iz rukopisa neobjavljenog romana; Sonmi-451 gleda film o Cavendishevom životu; Zachry za stvarnu Sonmi doznaje slučajno pokrenuvši orison, futuristički uređaj za snimanje koji projicira holograme...

Nije to jedina kineska kutija, ili ruska babuška, u koju ćete upasti čitajući Mitchellov roman - glavni junaci dijele i isti madež u obliku kometa, što dade naslutiti da je riječ o jednoj duši koja živi kroz šest inkarnacija; prije spomenuti Frobisherov sekstet napisan je za soliste koji se preklapaju - glasovir, klarinet, čelo, flautu, obou i violinu, svaki s vlastitim jezikom tonaliteta, ljestvice i boje. "U prvom setu svaki solo prekida onaj koji slijedi", piše Frobisher prijatelju Sixsmithu, "u drugom, svaki se prekinuti nastavlja, redom. Je li to revolucija ili dosjetka? To neću znati dok ne završim, a onda će već biti prekasno..."

Ima još. Mitchell je inspiraciju za likove Frobishera i Vyvyana Ayrsa našao u odnosu Erica Fenbyja i Fredericka Deliusa - prvi je drugome neko vrijeme bio glazbeni daktilograf. Roman "Atlas oblaka" ime je pak dobio prema glazbenom djelu japanskog skladatelja Toshija Ichiyanagija, inače prvog supruga Yoko Ono. Zgodna dosjetka ako se zna da je Mitchell svoj drugi roman, "number9dream", nazvao prema istoimenoj pjesmi Yokoinog mnogo poznatijeg supruga, Johna Lennona, a koja je prvi put objavljena na njegovom petom albumu "Walls and Bridges" (1974).

"Atlas oblaka" je i roman ideje, ali vješto izveden roman ideje, koji za razliku od sličnih ne žrtvuje svoje junake ili čitljivost u korist teme koja okupira autora. Koja je Mitchellova tema u "Atlasu oblaka"? Kako bi on rekao u jednom intervjuu, tema je nesputana grabežljivost; kako pojedinac vreba pojedinca, grupa grupu, nacija naciju... "Oblak se odnosi na vječno promjenjivu manifestaciju atlasa, koji je fiksirana ljudska priroda...", dodao je. Manje, a zapravo možda i više filozofski, "Atlas" govori o plemenitom divljaku (vraćamo se na roman ideje...), filozofskom konceptu po kojem je ljudskoj vrsti prirodno usađena dobrota, ali je ona iskvarena razvojem kulture, ali se može čitati i uže - u formi idealiziranog i idealističkog outsajdera koji se bori protiv darvinijanske civilizacije i kasnije korpokracije, ili doslovnije - jer roman i počinje i završava opisom kulture divljaka koje pokušavaju porobiti napredniji i(li) dekadentniji, u svakom slučaju mnogo manje civilizirani od navodno divljih...

"...jednog će lijepog dana svijet nesputane grabežljivosti sam sebe proždrijeti. Da, vrag će odnositi one na dnu, sve dok i oni na vrhu ne budu istovremeno i na dnu. Kod pojedinca, sebičnost dušu čini ružnom, kod ljudske vrste, sebičnost donosi izumiranje. Je li nam ta entropija prirođena? Ako vjerujemo kako ljudski rod može prevladati borbu na život i smrt, ako vjerujemo kako ovaj svijet razne rase i vjere mogu miroljubivo dijeliti kako što siročići dijele svoje stablo kukui oraha, ako vjerujemo kako naše vođe moraju biti pravične, nasilje obuzdano, moć podložna odgovornosti a bogatstva Zemlje i oceana ravnomjerno raspodijeljena, takav će svijet onda i nastati. No, ne zavaravam se. Od svih je svjetova najteže ostvariti baš takav", piše na jednome mjestu Mitchell.

Očito, uopće nije lako opisati o čemu točno sve govori Mitchellov "Atlas oblaka". Ali, neka vas to ne obeshrabri jer ovo je jako, jako pametno i slojevito djelo koje, rekla bih, zapravo govori o svim onim nevidljivim silama koje nas stvarno rasturaju - vremenu, gravitaciji, ljubavi i struji, kako domišljato zamjećuje jedan sasvim sporedan lik ove eruditske pripovijesti, a, po meni, najbolje utjelovljuje replikantica Sonmi-451 u svojoj heroskoj i, usudit ću se reći, genijalno zamišljenoj i ispripovijedanoj epizodi u romanu.

Ako kojim slučajem volite britansku pjesnikinju i spisateljicu A. S. Byatt (na hrvatski joj je, također u izdanju nakladničke kuće Vuković & Runjić, preveden roman nagrađen Bookerovom nagradom, "Zaposjedanje"), onda će vam njezina preporuka za čitanje Mitchellovih romana itekako značiti, jer u pitanju je ista složenost pisanja, ista ambicioznost i talent. Ako ne znate za nju (saznajte!), bit će dovoljno i sljedeće.

Kad je David Mitchell imao deset godina čitao je djela Ursule K. le Guin i Isaaca Asimova i gorio od žudnje da i on, nekim budućim čitateljima, učini ono što su ovi pisci učinili njemu - transportira ih u sasvim drugi svijet, prebaci preko granica realnosti, natjera da zatitraju iznutra od one pohlepne čitateljske vatre. Trebalo mu je dosta godina da se odmakne od par napisanih stranica i jalovih zamišljanja naslovnice svoje prve knjige; morao je preseliti čak u Japan, za Japankom Keikom u koju se zaljubio i s kojom je još u braku, da bi konačno rodio svoj prvi roman "Ghostwritten" (koji je A. S. Byatt proglasila jednim od najboljih prvih romana koje je u životu pročitala).

Uglavnom... uspjelo mu je. Dok čitate "Atlas oblaka" osjećate tu neutaživu, grabežljivu čitateljsku glad, a ako se imalo zanosite idejom o pisanju, i tu žudnju da nekome učinite točno ono što je David Mitchell učinio vama.

Pametan i slojevit roman koji govori o svim onim nevidljivim silama koje nas doista rasturaju - struji, vremenu, gravitaciji i ljubavi