Hipnotizer
Pametan, slojevit, izvanredno napisan i jezovito strašan triler o upornom policajcu i izgubljenom hipnotizeru
Tanja Tolić
Naša ocjena:
Kad je policajac, Erland, ušao u kuću, da obavijesti obitelj da je pronašao njihova oca u moru krvi u svlačionici, sve je bilo tiho. Gotovo prazno. Nema nikoga. A onda je pronašao dječaka, mamu i petogodišnju djevojčicu. Svi su bili izrezani. Bili su izmrcvareni, išutirani, izudarani, izbodeni nožem, a djevojčica... ona je bila raspolovljena. Donji dio tijela i noge nalazili su se u fotelji ispred televizora, a...
Dječak je jedini bio živ. Josef, koji sada leži u bolnici, u stanju dubokoga šoka, i sam teško ozlijeđen, jedini je preživio krvavi pohod vjerojatno serijskog ubojice. Policijski inspektor Joona Linna, poznat po tome da je uvijek u pravu, čak i kad se tako ispočetka ne čini, nema drugoga izbora, nego pronaći hipnotizera. Čini se da je stravični serijski ubojica na tragu čitave obitelji Ek i za pretpostaviti je ne samo da će pokušati ponovo ubiti Josefa, nego i njegovu najstariju sestru koja studira. Zbog toga što prije treba nagovoriti liječnika, Erika Mariju Barka, koji se prije deset godina zakleo da više nikada neće hipnotizirati, da pokuša od Josefa doznati što se doista dogodilo u toj kući strave...
Iza imena Larsa Keplera, autora novog krimića u izdanju zaprešićke Frakture, “Hipnotizera”, stoji zapravo bračni par Ahndoril. Lars Kepler pseudonim je književnice Alexandre Coelho Ahndoril i njezina supruga Alexandera Ahndorila. I pored “Hipnotizera”, kao i njegova nastavka iz 2010. godine, “Paganinijevog ugovora”, i Alexandra i Alexander imaju zasebne, književne karijere. Šveđanka portugalskih korijena napisala je samostalno tri romana, a trenutno radi kao književna kritičarka i piše doktorsku disertaciju o Fernandu Pessoi. Njezin suprug švedski je dramaturg i romanopisac, autor osam romana i petnaest kazališnih komada.
Sve te stotine, pa i tisuće ispisanih stranica osjećaju se u “Hipnotizeru”. Triler o upornom policajcu i izgubljenom hipnotizeru pametan je, slojevit, izvanredno napisan i jezovito strašan.
U “Hipnotizeru” za početak, nema niti jedne rupe u radnji. Nema neuvjerljivog detalja, tanašnog lika koji nije dorastao situaciji, motiva koji ne drži vodu, pripovjedne linije koja je ostala negdje ležati, poput rasutog tereta, pa se nekako od čitatelja očekuje da će ga šutnuti nogom u stranu, ako želi doći do kraja priče. Nema niti kraja koji će vas razočarati; ovo dvoje Šveđana itekako znaju kako držati tempo, kako razvijati napetost i kako priču privesti kraju, a da je čitatelj zadovoljan, svjestan da su se sve emocije uložene u čitanje vratile. (To je, naime, ključno za romane, osobito one koji počivaju na snažnim emocijama kao što je strah – ako vas pisac uvede u emotivno nabijenu priču, da bi se kvalificirao za dobroga, mora vas iz nje i znati izvesti van, mora vam dati katarzičan svršetak.)
“Hipnotizer” je i pametan roman koji svoju jezu ne gradi isključivo na užasu zločina i hektolitrima krvi (iako i njih ima). Imaginarni Lars Kepler prodat će vam foru za koju ćete mu na kraju biti zahvalni: kupit će vas serijskim ubojicom na kakvog ste navikli u kasnonoćnom televizijskom terminu, a onda će vas odvesti na divlju vožnju u sasvim nepredviđenom smjeru. Ubojiti mesar, koji ljude reže kao svinjske polovice, bit će tek stilska figura koja pleše na rubovima romana; nešto kao fatamorgana, smišljena samo zato vam zamagli osjetila dok Linna i Bark tragaju za nekim mnogo užasnijim. Jako, jako pametno!
Bračni par Ahndoril stvorio je i junaka koji, bez ikakva stida, može stati uz bok cijeloj plejadi policijskih istražitelja i detektiva koji su napunili kriminalistički panteon od začetka žanra. Erik Maria Bark junak je starog kova: pronicljiv i problematičan, prilično ovisan o tabletama svih vrsta, s prevarenom suprugom na grbači i bolesnim sinom. Da bi ostao budan, Bark mora progutati nešto što će mu razbistriti um. Da bi zaspao, mora se nokautirati svojom zalihom iz kutijice s papigom i Indijancem. Da bi riješio zločin, neće pak morati poslati krv na analizu, niti skupljati DNK štapićem u kupaonici, nego će se morati otputiti zapravo na mnogo strašnije putovanje. U svoju prošlost, u sjećanja, u more potisnutoga i nesvjesnoga, koje vreba u zakucima njegove psihe…
Autori na početku romana, u uvodnoj notici, navode kako je pojam hipnoza prvi put u modernom značenju upotrijebio škotski kirurug James Braid 1843. godine. Tim je pojmom opisao stanje slično snu koje karakteriziraju oštrina zapažanja i velika prijemčivost. Danas je, kažu, znanstveno dokazano da gotovo svi ljudi mogu biti hipnotizirani, ali se o korisnosti hipnoze, njezinoj pouzdanosti i opasnosti, mišljenja i dalje razilaze. Ta je ambivalencija vjerojatno posljedica toga što hipnozu, diljem svijeta, koriste brojni prevaranti i manipulatori, dok se istinskom, duboko hipnozom mogu baviti samo oni koji imaju veliko iskustvo i talent. Čovjeka je, naime, relativno lako uvesti u stanje hipnoze, no izazov je kontrolirati razvoj situacije, voditi pacijenta i analizirati rezultate. To će se pokazati ključnim za ovaj roman. To, i činjenica da je u stanju hipnoze nemoguće lagati.
“Hipnotizer” je, pored svih ovih atributa koji govore u njegovu korist, i istinski strašan roman. Jeza će vam se uvući u kosti od prve stranice i ostati tamo do kraja. Ako izuzmemo Stephena Kinga, malo je pisaca danas koji nas uspijevaju tako dobro, temeljito uplašiti. Prvijenac Larsa Keplera, inače međunarodni bestseler i najprodavaniji švedski roman u povijesti nakon Stiega Larrsona, stoga zaslužuje sve epitete koje su mu podijelili u dvije godine, koliko je prošlo od njegove objave na rodnom, švedskom jeziku.
Stoga, uzmite godišnji dva dana, ukućane pošaljite nekamo, bilo kamo, zaključajte se i čitajte!
Podijeli na Facebook
