Poslijeratna Britanija i propast društvenog ustrojstva kakvo je ta moćna kolonijalna imperija do tog perioda poznavala, samo po sebi tema je o kojoj bi svaki pisac želio pisati. Ali, Sarah Waters mudro je odlučila taj preduvjet iskoristiti tek kao kulisu za scenu na koju će postaviti dramu, i to onakvu koja će promatrača podići visoko u zrak, a onda ga snažno tresnuti o zemlju. I tako nekoliko puta. Na kraju romana, čitatelj vjerojatno neće znati gdje su mu noge, a gdje glava, no jedno je sigurno - ošamućen, ali čitav, iz ovog vrtloga emocija izaći će ispunjen i poželjeti da svaka knjiga, koju u budućnosti bude pročitao, bude jednako dobra, lijepa, tužna, strašna kao ova.

Priča ide ovako: godina je 1947. Dr. Faraday, seoski liječnik koji radi u partnerskoj ordinaciji u Warwickshireu, sin roditelja koji su se odrekli ono malo materijalnih dobara što su ih posjedovali da bi školovali sina za zanimanje koje je, u to vrijeme, bilo stvar prestiža, biva pozvan u posjet vlastelinskoj obitelji na imanje Hundreds Hall radi bolesti sluškinje Betty.

Petnaestogodišnja djevojčica, zaposlena kao kuharica i spremačica u obitelji Ayres, požalila se na bolove u trbuhu te danima ne izlazi iz kreveta. Nakon kratkog pregleda, dr. Faraday će ustanoviti kako djevojčica ne pati od fizičke boljke, već da je njena bolest psihološke prirode - Betty tvrdi kako u kući ima nečega sablasnog, vrebajućeg, zlog.

Arhitektura kuće, naravno, idealna je za maštovite izlete u natprirodno koje će dr. Faraday odmah, u skladu sa zdravim razumom, odbaciti kao mogućnost, zaključiti kako djevojčici nedostaje roditeljski dom, te uputiti mladu gazdaricu Caroline Ayres na činjenicu da bi djevojčicu trebalo preseliti iz podrumskih prostorija i dati joj prozračniju sobu za stalni boravak.

Caroline Ayres, pak, mlada je žena u dvadesetima. Nakon što je njezin mlađi brat Roderick po očevoj smrti postao legitimni muški nasljednik imanja te u ratu bio ranjen u padu zrakoplova, što ga je učinilo hromim, ali još važnije - ostavilo duboku traumu u psihologiji tog, praktički adolescenta, Caroline se vraća na Hundreds iz ženske škole koju je pohađala nakon rata, kako bi se brinula o njemu.

Nezadovoljna zatečenim stanjem imanja, koje je rapidno počelo propadati, pokušat će učiniti sve u svojoj moći kako bi majku, staru gospođu Ayres, pokušala zaštiti od neudobnosti i evidentne dekadencije jedne epohe, životnog stila na koji je naučena, te siromašne budućnosti i izjednačavanja s radničkom klasom koja im, očigledno, prijeti. S druge strane, Caroline pomaže i bratu, ne samo brigom za njegovo zdravlje, već i fizičkim poslovima koji se na imanju sve više gomilaju, dok ono tone sve dublje.

Dr. Faraday s vremenom postaje bliski prijatelj obitelji Ayres. Tim više što ga za Hundreds Hall vežu djetinje uspomene: njegova je majka, naime, ovdje radila kao guvernanta prvoj kćeri Ayresovih koja je u ranom djetinjstvu umrla od difterije. Smrt koja je tragično pogodila gospođu Ayres ostala je urezana i u njegovom pamćenju jer je, kao sin guvernante male Susan, prisustvovao Susaninom sprovodu.

Susanina smrt ostavila je brazdu na srcu gospođe Ayres, toliko duboku da Caroline i Roderick, mlađi od svoje preminule sestre, nikad nisu osjetili istinsku majčinu ljubav. Takva pozadina izvrstan je temelj za gradnju priče o dekadenciji jedne obitelji; dekadenciji koja fizički uništava imanje kao simbol jednog vremena koje se više nikada neće ponoviti, ali i psihički razgrađuje ono malo zdravog razuma preostalih članova obitelji, koji se ne mogu pomiriti s gubitkom svega što su posjedovali.

Događaji na vlastelinstvu u narednih godinu do dvije dovest će do neminovnog kraja (i kraha) jedne, nekoć imućne, obitelji, a povremeno koketiranje s istinskim ludilom navest će i čitatelja na pitanje: jesmo li sami u (paralelnom) svemiru? “Mali stranac“, međutim, nije samo priča koja linijski prati jedan vremenski period. To je slojevit roman koji je, poput paukove mreže, kružno ispleten oko jedne neminovne povijesti koja ukazuje na nužnost promjena i potrebe za prilagodbom.

Obitelj Ayres, ili ono što je ostalo od nje, obitelj je koja se ne zna prilagoditi. Njihova povijest, obilježena statusom, novcem, društvenim pogodnostima, ne poznaje borbu za opstanak. Ayresovi ne znaju kako je to biti dječakom čiji siromašni roditelji često nemaju hranu na stolu; ne znaju kako je to kad nužno potrebna liječnička skrb ne može biti pružena čak ni članu obitelji koji umire. Stoga ih propast kuće u kojoj žive dovodi na granicu ludila.

S druge strane, dr. Faraday, koji poznaje samo život siromašnih, jer je kao dijete odrastao u siromašnoj obitelji, a i poziv seoskog liječnika više je usmjeren na sirotinju nego na bogate, podsvjesno teži postati dijelom te obitelji. Pa ne čudi njegova potreba za zbližavanjem. Tim više što je Hundreds Hall skladište njegovih djetinjih uspomena i maštarija. Faraday im se potajno divi, unatoč činjenici da je njegov društveni status, u vremenu u kojem živi, daleko ispred njihovog.

Na trećoj strani, pak, stoji sama kuća. Velebna građevina iz edvardijanskog doba, koja je udomila brojne pripadnike plemenitaškog staleža, sad je samo blijeda sjena svog davnog sjaja. I ne samo to, Hundreds Hall je personifikacija pravednosti koja, promatrajući desetljećima siromaštvo oko sebe, u sebi više ne želi one koji su bogati i oholi.

Kad se te tri sudbine isprepletu, nastane sjajan roman o životu. Onom izmaštanom, mekom, udobnom i onom pravom, tvrdom, nemilosrdnom.

Dr. Faraday fiktivni je pripovjedač koji čini sponu između čitatelja s jedne i stvarne vremensko-prostorne dimenzije kakvu znamo iz fizike, ali i paralelne, onostrane kakvu znamo iz mašte - s druge strane. Na granici horora, taman toliko da ga ne bude previše i taman toliko da privuče čitateljevu dugoročnu pažnju, Sarah Waters zbilja je majstorski ispripovijedala jednu toplu, obiteljsku priču s naglašenim emocijama zbog kojih će čitatelj poželjeti još malo.

“Mali stranac“ roman je zbog kojeg ćete žuriti kući s posla. Sasvim opravdano.

Pomalo strašna priča zbog koje se, sasvim opravdano, žuri kući s posla