Znate li što je to permakultura? Čuli ste za taj pojam, ali niste sigurni na što se točno odnosi? Ima neke veze s uzgojem hrane kod kuće? Jesu li to oni koji se sami grade kuće izvan grada i ostaju živjeti na zemlji, od zemlje? Imaju li veze sa “zelenima“ i aktivizmom? Pokret koji zagovara da na balkonu skupljamo kišnicu i sadimo organske rajčice, krastavce i paprike po zidovima? Je li to znanost ili pokret? Ima li kakve veze s politikom ili je potpuno apolitična?

Mnogo je takvih pitanja koja muče i same permakulturaše. No, permakultura je takva, ambivalentna, prilagodljiva i više se oslanja na etiku nego na pravila. Stoga je najbolje određuju njezina tri osnovna načela: briga za Zemlju (koja uključuje i zemlju, naravno), briga za ljude i mudar nadzor populacije i potrošnje materijalnih dobara. Permakulturaši vjeruju: jedina održiva budućnost.

Način na koji ćete to postići u zoni je osobnih odabira i odgovornosti. Za nekog će to biti promjena životnog puta, a za nekoga vrt na balkonu. Ali važno je krenuti: ostvarivanje želja, provedba zamisli u djelo, u samoj je osnovi permakulturne filozofije, koja se uvelike oslanja na taoizam. Permakulturaši će vam reći: Najprije zasadi svoj vrt. I pokloni se Prirodi. Neodvojivi smo dio prirode, od nje sve dobivamo, zato je permakultura poštuje kao svetu, od nje uči i oponaša je.

Karmela i Miroslav Kiš više od petnaest godina žive permakulturu. Ideja ih je oduševila čim su za nju čuli i to je bio početak velike promjene, preseljenja iz grada u potragu za kvalitetnijim i odgovornijim životom. No, Kiševi nisu stali samo na osobnoj promjeni, postali su pioniri permakulture u ovim krajevima pa tako danas svoje iskustvo i znanje dijele na 72-satnim tečajevima permakulture, osnovnoj formi edukacije.

U knjizi pak, koja dijelom slijedi tečaj, podijelili su i dali mnogo više. Osim teorijskog dijela, u kojem su objašnjeni svi osnovni pojmovi: definicija, filozofija, etika permakulture, njezina veza s aktivizmom, način obrazovanja, odnos prema novcu, prirodi i održivosti, knjiga je velikim dijelom praktični priručnik – saznat ćete vrlo konkretno mnogo toga, od određivanja položaja kuće i vrta do “čitanja“, ali i dizajniranja krajolika.

Iako se permakultura bavi i proizvodnjom zdrave hrane, smanjenjem stvaranja otpada i zagađenja planeta, održivom gradnjom, oblikovanjem ljudskih obitavališta, između ostalog, u njezinom je srcu ipak vrtlarstvo. Stoga je velik središnji dio knjige posvećen upravo radu na zemlji, od toga kako započeti s vrtom, bilo da se radi o balkonu, vikendici ili imanju na kojem živite, do toga kako uspješno isplanirati, zasijati i zasaditi i na kraju uživati u plodovima svog vrta.

Tablica kultura i biljnih zajednica koje se međusobno (ne) podržavaju u vrtu više je nego koristan dodatak koji teško da ćete naći na drugom mjestu. A ako vas upravo taj dio ne natjera da zarinete prste u zemlju... vjerojatno ipak niste vrtlar ili vrtlarica u duši.

Posljednji dio knjige, koji autori smatraju posebno važnim, nosi ime pojma psihopermakultura, a odnosi se na kultiviranje sebe, kao preduvjet kultiviranja zemlje i postavljanja svih odnosa u zajednici. Upravo tu dolazi do izražaja nesklonost permakulture “aktivizmu“. Aktivizam koji ona zagovara mogao bi se nazvati “samoaktivizam“: Mijenjaj sebe. Mijenjajući sebe mijenjaj Zemlju.

Knjiga je napisana jednostavno i tečno. Očito je da nije urednički do kraja “izbrušena“: najbrajanja su ponekad previše zgusnuta, u vrlo malim odlomcima ponekad je eksplozija informacija, dok je kroz cijelu knjigu dosta ponavljanja, načela permakulture izražena su na mnogo mjesta na različite načine, naglašava se uvijek iznova veza s Prirodom...

No sve to, prije nego nedostatak, predstavlja svojevrsnu prednost. Knjiga je neodoljiva preslika svojih autora koji ne samo da žive permakulturu, nego su očito živjeli i ovu knjigu, prenoseći vjerno i neposredno u nju svoje ideje, uvjerenja, ali i praksu, sve ono što obilježava njihov svaki dan. I upravo je stoga tako topla, bliska i poticajna.

To što se knjiga mjestimice pomalo “razlijeva“ po rubovima, što ponekad nije sasvim jasno koliko permakultura određuje što je, a što nije permakulturaški, a koliko zapravo daje samo smjernice, nadahnuće, točku s koje treba početi i viziju onog kamo se može ići – upravo to joj daje opušteni šarm i zbog toga se čita s lakoćom i ponovo, napreskokce i vraćajući se, odabirući iz nje uzeti ono što nam treba. Baš kao što nas uči permakultura: odabirući i ostvarujući vlastiti put.

Definicija permakulture kako su je autori odredili u knjizi glasi: permakultura je svjesno oblikovanje (dizajn) i održavanje poljoprivredno-produktivnih ekosustava koje odlikuje bioraznolikost, stabilnost i žilavost prirodnih ekosustava. Permakultura je harmonična integracija ljudi i krajolika, koja na održivi način osigurava hranu, energiju, sklonište te ostale materijalne i nematerijalne potrebe.

No vjerujte, permakultura je mnogo više od toga, a knjiga Karmele i Miroslava Kiša vrata su kroz koja će vam pokazati svu raskoš i bogatstvo onoga što nas Priroda može naučiti, svu ljepotu vrta koji možete zasaditi. Vrata kroz koja možete ući u taj vrt.

Praktični priručnik o tome kako zasaditi svoj vrt, ali i što nas priroda može naučiti