Voda za slonove
Priča o prijateljstvu sa slonicom koja postaje i naša priča
Ivana Smilović
Naša ocjena:
Jacob Janowski jednog se dana probudio sa spoznajom da je star. Malo kasno za tu spoznaju kada imate 93 godine, rekli bi neki, ali Jacob je vodio toliko ispunjen život da se stvarno čini kao da je dan prije nego što se našao u staračkom domu bio veterinar u cirkusu... No, počnimo od početka.
Roman "Voda za slonove" spisateljice Sare Gruen donosi nam neobičnu i bogatu priču o životu Jacoba Janowskog, sada 93-godišnjaka. Isprepleću se mladost i starost, uspomene sa sadašnjosti, vitalnost sa slabom pokretljivošću... Jacob još ima bistar um, iako ga tijelo slabo služi. Donosi nam vrlo realnu sliku starosti – prsti koji se tresu, čangrizavost, nevoljkost da sebe pogledate u ogledalo. U jednom trenu, gledajući svoje ruke, pomišlja da to ne može biti on i pita se kako je dospio tu.
Dolazak cirkusa u grad u kojem je smješten njegov starački dom i hvaljenje drugog starca o tome kako je "nosio vodu za slonove u cirkusu" katapultira Jacoba u vrtlog uspomena. Polagano nas uvodi u svoju priču, pretvarajući se ponovno u mladog studenta veterine kojeg samo korak dijeli do diplome, sve dok mu se jednog dana u potpunosti ne uruši svijet. Jacobovi roditelji pogibaju u nesreći, ostavljajući za sobom samo dugove. Tako u jednom danu mladić kojemu se smiješila svijetla budućnost ostaje bez ičega.
U takvom stanju, s mislima kako nema što izgubiti, uskače u prvi vlak na koji naiđe. Sudbina je htjela da se radi o Cirkusu braće Benzini. Klaunovi, zezancije, smijeh i atrakcije stvari su koje obični ljudi povezuju sa cirkusom, a ova knjiga je jedinstveni uvid u stvari koje se događaju u pozadini. Naravno, treba imati na umu vrijeme u koje je smještena priča, a to je američka Velika depresija, što dodatno otežava stvari.
Mladi Jacob, i dalje nevin i naivan, upada u svijet koji dotad nije mogao ni zamišljati. Svijet prevara, laži, intriga, podbadanja i alkoholizma, ali i u svijet ljubavi. Uz unutarnju borbu zbog gubitka roditelja, javlja se i borba koju donose svakodnevni problemi, borba za opstanak, kao i čežnja za tuđom ženom. Na svom jedinstvenom putovanju Jacob konačno odrasta, a sklapa i zanimljiva prijateljstva, primjerice sa slonicom Rosie. Ali nećemo sad otkrivati sve detalje!
Ljepota ove knjige krije se upravo u ispreplitanju prošlosti i sadašnjosti. Surovost starosti ponekad nas toliko pogađa da čitajući opise jednog 93-godišnjaka i sami počinjemo osjećati frustriranost. No, tek par stranica iza, idemo u prošlost, u mladost i otkrivamo tajne cirkusa. I upravo to, osjećaj da otkrivamo nešto što inače ne bismo imali prilike ni zamisliti, vuče nas da okrećemo stranicu po stranicu.
Lako je zamisliti sve opisano u knjizi. Taj cirkus, vagone koji prevoze životinje, gomilu koja plješće i navija, smije se i uživa, ne znajući koliko tragedija kriju lica klaunova. Nepredvidivost cirkusa drži pozornost čitatelja, a jednostavnost jezika dovodi do toga da se stranice skoro same okreću.
Jacobova priča postaje i čitateljeva priča, a to je ono što svaka knjiga teži napraviti. Uvući nas, odvesti u svijet mašte i stvoriti osjećaj da smo stvarno tamo, u vagonu, u cirkusu, pored slonice ili u staračkom domu, u invalidskim kolicima i gledamo ruke kako nam se tresu dok prinosimo žlicu usnama...
Podijeli na Facebook
