Strah od kupine
Priča o splitskoj obitelji koju nose žene
Ivana Smilović
Naša ocjena:
Od završetka srednje škole moji susreti s domaćim autorima su se prorijedili. Uopće ne mogu objasniti zašto – kao da, uzimajući knjigu hrvatskog autora, imam osjećaj da idem čitati prijateljevu knjigu i jako me strah da mi se neće svidjeti. Nema smisla, znam, ali određena barijera postoji. "Strah od kupine" Danijele Crljen dobila sam za rođendan i knjiga je otad strpljivo čekala svoj red na mojem noćnom ormariću. Završavajući s prethodnom knjigom, uzela sam je u ruke da malo "bacim oko", prije nego što odaberem sljedeću. Trebalo je nekoliko stranica i – bila sam zakačena.
Knjiga prati priču jedne splitske obitelji. Sadašnjost, bliska, a i davna prošlost isprepliću se iz poglavlja u poglavlje. U središtu priče je Klara, kći, unuka, praunuka – a i majka dvoje djece. S njom sve počinje i završava, ona je ta koja nas uvodi u roman i koja ga zatvara. Kroz njezinu naraciju upoznajemo se s cijelom obitelji i svima koji su s njom povezani – idemo od sela, do grada, pa sve do daleke Amerike i Australije, nošeni sudbinama njezinih članova.
Priče koje Crljen donosi su šarolike – tužne, sretne, frustrirajuće – a sve u sebi kriju duh vremena u kojem se zbivaju. U glavnim su ulogama, često, čak i kad su stavljene u pozadinu: žene. Snažne, čvrste žene, koje su generacijama na svojim leđima nosile koliko su mogle, ali i koliko nisu, jer ih nitko ništa nije pitao, a život je težak i treba ga pretrpjeti, tako su ih barem učili. Osjećamo duhove prošlih, ne tako davnih vremena, a promjene koje su se dogodile jasno se vide kada pređemo u sljedeće, godinama bliže poglavlje.
Stil pisanja je jednostavan, ali ne banalan. Autorica je direktna i korektna, bez sustezanja jasno donosi svoje mišljenje, ali ne upada u čestu zamku hrvatskih filmova i romana – tako da njezino djelo ne obiluje vulgarizmima i eksplicitnim scenama. Ona opisuje život, bez prevelike patetike i gnušanja, već onakav kakav jest – nekad lijep, nekad užasan. Ta jednostavnost omogućuje čitatelju da se lako poveže s likovima, jer je ono što čita sigurno iskusio ili čuo da je netko prošao isto.
To je vrijednost ovoga djela – opis svakodnevice, iz godine u godinu, koja nam je svima dobro poznata, ali zbog toga nije ništa manje zanimljiva za čitanje. Ali i opis snažnih emocija koje bukte u svakoj obitelji, od bezgranične ljubavi do apatije. I načina na koji se te emocije prenose. Jer ne iskazujemo svi ljubav isto, na što "Strah od kupine" često podsjeća. I sama sam, nehotice, u knjizi našla nekoliko članova svoje obitelji. Ali i sebe. Upravo to me uvuklo u dubinu ovoga romana i tjeralo da okrećem stranicu za stranicom.
Ne, nije ovo skandinavski krimić od kojeg se ledi krv u žilama, niti je strastveni ljubić uz koji opuštate mozak. Ovo je jedno vrijedno, jednostavno, a kompleksno hrvatsko djelo koje odlično opisuje prošlo i sadašnje vrijeme. I lansira vas u Dalmaciju, da okusite taj stil života i način razmišljanja – jučer, danas, sutra.
Podijeli na Facebook
