Neodoljiv stil, fantastična inteligencija, literarna pustolovina koja podsjeća na bajkoviti šarm Murakamija i entuzijastičnu magiju romana ideja Umberta Eca. Definitivno nešto za mene! Jedinstveni i živahni senzibilitet rijedak u svijetu književnosti. Duhovito i sjajno ljubavno pismo starom i novom svijetu knjiga. Kupljena sam u samo tri minute koliko mi je trebalo da pročitam tekst na poleđini "Tajnovite knjižare".

Da, gospodin Penumbra se progurao na vrh moje liste knjiga koje svakako želim pročitati i bila sam uzbuđena i prije nego što sam je počela čitati. Sve je zvučalo kao savršen recept za mene koja volim domišljate, možda pomalo pomaknute, ali definitivno inspirativne priče. A ako je još k tome riječ o nečemu što na prvu zvuči kao svojevrsni hommage književnosti kao umjetnosti i kao poslastica za sve one koji u modernom svijetu i dalje znaju uživati u knjigama, naravno da očekujem mnogo. No, nakon što sam knjigu i pročitala, moja očekivanja ostala su daleko od zadovoljenih. Mogu samo reći da je tekst na koricama uistinu sjajno napisan, što, nažalost, ne mogu reći i za djelo na koje se taj tekst odnosi.

"Tajnovita knjižara gospodina Penumbre" ima toliko potencijala biti intrigantno i napeto djelo obojeno toplim, ljudskim momentima. Radnja sama po sebi zapravo zvuči zanimljivo: tajno društvo, ekscentrični članovi, višestoljetna zagonetka, tajna besmrtnosti i sve to upakirano u ovo naše moderno informacijsko-tehnologijsko okruženje. Claymore Jannon mladi je web dizajner koji uslijed gospodarske krize ostaje bez posla i, šećući San Franciscom u potrazi za novim zaposlenjem, naleti na zanimljiv oglas na vratima jedne knjižare u red-light četvrti: "TRAŽI SE RADNIK. Kasna smjena, posebni uvjeti, dobre povlastice." Nakon kratkog razgovora s vlasnikom knjižare, vremešnim, ali vrlo živahnim gospodinom Penumbrom, te nakon naizgled jednostavnog testa penjanja po nezamislivo visokim ljestvama, odlučuje prihvatiti posao.

Knjižara je otvorena 24 sata dnevno, inventar je u najmanju ruku maštovit te vam se čini da će u svakom trenutku iza neke police izroniti Harry Potter glavom i bradom. Knjižara je podijeljena u dva dijela: prvi "komercijalni" dio nudi knjige na prodaju, no ne mari previše za liste bestselera, dok drugi, stražnji dio nudi knjige na posudbu. Riječ je o uskom, urnebesno visokom hodniku čije zidove s obje strane prekrivaju police s neobičnim knjigama koje nemaju ISBN i nigdje nisu evidentirane, odnosno službeno ne postoje.

Claya je zadesila noćna smjena, pravila su vrlo jednostavna, no ujedno i poprilično čudna za jednu knjižaru: uvijek biti točan, ne kasniti niti odlaziti ranije. Ne gledati, čitati ili ikako drukčije istraživati naslove na policama, već ih samo donositi članovima. Te naposljetku, voditi preciznu evidenciju svih transakcija: vrijeme dolaska i detaljan izvještaj o izgledu i ponašanju mušterija. Clay na početku želi samo dobro obavljati posao kako ga ne bi izgubio i ne čini se previše ambicioznim istraživati onkraj dopuštenog.

Kako vrijeme prolazi, a mladić uviđa sve više čudnih obrazaca, znatiželja mu počinje golicati um. Mušterija koje kupuju knjige gotovo da i nema, dok su članovi koji posuđuju knjige sve samo ne obični ljudi. Riječ je o ekscentricima koji ulijeću u knjižaru u gluho doba noći te u frenetičnom zanosu traže neko specifično djelo sa "stražnjeg popisa", a nakon što Clay na nagovor prijatelja odluči zaviriti u jednu od tih knjiga, priča se opasno počinje zaplitati.

Gospodin Penumbra je zapravo jedan od članova tajnog društva posvećenog dešifriranju codex vitae Alda Manucija u kojem se navodno krije tajna besmrtnosti. A Clay, ne zato što vjeruje u tu teoriju, već više zbog bliskosti i prijateljstva s Penumbrom, malo pomalo ulazi sve dublje u priču te uz pomoć svoje djevojke Kat, google-genijalke, čitave vojske geekova i najmodernijih računalnih sustava pokušava razbiti Manucijevu šifru.

Sadržaj doista obećava, zar ne? No, autor kao da ne uspijeva zagrepsti dublje ni po pitanju razrade radnje, a još manje kad je riječ o likovima. Priča o besmrtnosti skrivenoj u knjizi staroj pet stotina godina, čijem je razotkrivanju posvećeno toliko generacija čitatelja, iz pera Robina Sloana zvuči površno i tinejdžerski. Radnja je previše pojednostavljena, često dosadno linearna, bez neočekivanih zapleta ili raspleta te samo na trenutke uspijeva pobuditi napetost. Ne kažem da je krajnje nezanimljiva, to nikako, već da više nalikuje radnji filma, a ne knjige. Znate onaj osjećaj kad gledate film snimljen prema knjizi koju ste ranije pročitali i kad vam se čini da toliko toga nedostaje da zaokruži priču, da je radnja u filmu ogoljena i presiromašna?

No, to smatram čak i manjom štetom od neiskorištenosti potencijala likova. Po mom mišljenju, i glavni i sporedni likovi vrlo su dobro skicirani i postavljeni, ali priča, nažalost, staje na tome. Imate perspektivnog i domišljatog web-dizajnera koji igrom slučaja krene u jednu sasvim drukčiju životnu avanturu i on je jedini lik o čijem unutarnjem svijetu doznajemo nešto više zahvaljujući ich-formi. Svi ostali likovi ostaju nerazrađeni, samo usputni prolaznici nužni za odvijanje radnje. Nisam ih uspjela opipati niti u odnosu s Clayom. Nedostaju mi njihove priče, njihova povijest, osjećaji, razmišljanja.

Tu je Penumbra, živopisni, nevjerojatno aktivni i napredni starac, drugi glavni lik u romanu, čija se sveukupna karakterizacija može smjestiti na jedva pola stranice, a bilo bi ga tako zanimljivo čitati. Zatim Kat Potente, super zgodna, pametna, zanimljiva i ambiciozna cura, genijalka zaposlena u Googleu, rasadnik ideja i novih projekata o kojima doznajemo premalo. Onda Clayevi prijatelji - Mat, umjetnik specijalnih efekata, i Neel, uspješni poduzetnik i ljubitelj dječačkih čarobnjačkih knjiga i igara. A da ne spominjem elitu ekscentričnih čitatelja i članova društva koji su savršen materijal za oblikovanje i davanje šarma i boje ovoj poprilično blijedoj knjizi. Baš šteta.

No, ipak nije sve tako crno. Knjiga jest zabavna i može poslužiti kao lagano štivo u tramvaju, kod frizera ili na plaži. Vrlo vjerojatno će vas povremeno nasmijati, možda ćete se na trenutke uhvatiti kako i sami maštate o uspinjanju tim vrtoglavo visokim ljestvama ili otkrivanju šifre u knjizi staroj pola tisućljeća. Možda će vas nekako i dotaknuti. Mene jest i to na samom kraju. Jer, unatoč jednostavnosti ipak je uspjela progurati i neke lijepe ljudske vrijednosti kao što su prijateljstvo, privrženost, strastvenost, znatiželja i kreativnost te vrijednost djela koja ljude mogu učiniti besmrtnima. Zahvalna sam Sloanu što se nije zapleo u razradi magijskih zaključaka, već se okrenuo u sasvim drugom smjeru i ponudio jednu možda neočekivanu, ali ljudsku, toplu i inspirativnu poruku.

Priča o tajnovitoj knjižari koja je na početku obećavala i brzo razočarala