Tajna pustinje
Pustinjska priča o Zeni i Wellstedu koja dobro grije u hladne dane
Ivana Smilović
Naša ocjena:
Tajna pustinje
Ivana Smilović
Naša ocjena:
Hladno je, zima je itekako pokucala na naša vrata, a postoji li bolji bijeg od zaleđenih ulica od knjige? Pravi izbor je “Tajna pustinje”, roman Sarah Sheridan. Detaljni opisi pustinje u dalekoj Arabiji definitivno će ugrijati one s razvijenom maštom bolje od bilo kakve peći.
Početak knjige je prepun likova i događaja, te zbog toga može otežati čitanje, ali upornost se isplati, jer nakon početne muke slijedi više zanimljivih priča koje se međusobno isprepleću i stvaraju dvije glavne - Zeninu i Wellstedovu. Sve se to odvija davne 1883. godine, u vrijeme kada je Velika Britanija ukinula ropstvo i kada se vodila velika borba između Britanaca i Francuza na području trgovine.
U svrhu ostvarivanja suradnje s Arapima, dva Britanca kreću na put južno od Meke, gdje je cijelo područje pustinja. Spremaju se na susret s emirom, koji će vrlo dobro proći, iako će kasnije doći do nenadanih komplikacija…
Za to vrijeme Zeni se mijenja život. Ona je lijepa mlada Afrikanka čije selo zaposjedaju lovci na robove koji je, naravno, odvode kao najbolji ulov. Možda zbog mladosti, možda zbog karaktera, ona se ne prepušta apatiji zbog toga, već gleda samo pozitivne strane. “Privlači je pomisao da će vidjeti svijeta – mjesta za koja je već čula, ali ih nikad nije posjetila.”
Ipak, njena snažna volja mnogo će puta biti stavljena na kušnju, te će u zemlji, u kojoj se žena smatra slabijim spolom, morati dokazati suprotno. Nakon što uspije preživjeti teško putovanje brodom do Arabije, na kojem prvi put u životu vidi more, čeka je ono čega se svaki rob boji – tržnica, na kojoj će je prodati. Na sreću, dospijeva u ruke dobra gospodara, kojeg bi trebala odvesti na pravi put.
Ako ste zaintrigirani i zanima u kojem smislu, zavirite u knjigu. Kada s prozora ugleda Wellsteda, igrajući se ogledalom ona usmjerava sunce prema njegovim očima, nesvjesna kakvu će ulogu on odigrati u njenom životu…
A tko je Wellsted? Bijelac, plavih očiju, poručnik na brodu, pisac putopisa, Britanac – sve u jednom. Odgojio ga je djed, koji ga je naučio da bude skroman i cijeni ono što ima. Vrlo je vrijedan i čini sve što je potrebno kako bi napredovao u službi. Nakon što dvoje njegovih kolega emir zarobi u pustinji, hrabro odluči poći u potragu za njima. Svjestan je da ga čeka mnoštvo izazova, ali nije svjestan da će ga zagrijati nešto više od pustinjskog sunca.
“Wellsted će ovaj trenutak pamtiti cijeli život – to je prvi put da je poželio za sebe nešto što nema veze s njegovim napredovanjem u društvu. To je trenutak kad se zaljubio.”
No, ono što se meni osobno najviše sviđa jest to što je ljubavna priča u pozadini i ne zauzima veliki broj stranica. One su ispunjene detaljima, običajima i pričama Arabije. Tu je mnoštvo zanimljivosti koje niste čuli, sudbina s kojima se možete poistovjetiti i postupaka koje ćete vjerojatno osuditi. Zanimljivo je da je autorica većinu toga pisala prema povijesnim spisima, iako priznaje da je neke događaje prepravila ili izmislila radi toga da obogati priču. Svakako, vidljivo je istraživanje i informiranost jer na svakoj stranici možete saznati nešto novo.
Dovođenjem rezerviranih Britanaca u Arabiju, zemlju koja je u potpunoj suprotnosti kišnoj Velikoj Britaniji, autorica čitatelja zajedno s likovima uvodi u taj svijet. Zbog mnoštva detalja i oni manje maštoviti u svojim će glavama zasigurno stvoriti sliku dalekoga svijeta.
Iako je u knjizi ispričano barem dvadeset različitih priča, sve su povezane i ovise jedna o drugoj, odnosno da se nije dogodila jedna, vrlo vjerojatno se ne bi dogodila ni druga. Priče variraju od jako do umjereno zanimljivih i teško se ijedna može nazvati dosadnom.
Sve u svemu, radi se o toploj priči - priči o ljubavi, izdržljivosti i gorućem suncu koje skriva tajnu pustinje.
Podijeli na Facebook