Zbirka putopisnih eseja "Antiatlas" deveta je po redu knjiga iz opusa autorice i znanstvenice Jasne Horvat, a šesta njezina samostalna knjiga za odrasle, koja je u dosadašnjem objelodanjenom opusu poetički i stilski najbliža suautorskoj knjizi s Irenom Vrkljan "Pismo u pismu". I dok smo u epistolarnom "Pismu u pismu" imali prilike čitati fragmentarne dojmove s putovanja koje je Ireni pisala Jasna, primjerice, putovanje u Rim, Lisabon, na Kubu ili Kuala Lumpur, njezini se opisi putovanja nastavljaju u "Antiatlasu", a teme kojima je zaokupljena u njemu proširuju se u formi hibridnih tekstova čiji iskazi klize na međi eseja i književnosti. To je i razlog zbog kojega ovu Horvatičinu knjigu čitamo u Ljevakovoj biblioteci Bookmarker umjesto u Otvorenoj knjizi u kojoj su objavljivani njezini romaneskni projekti.

"Antiatlas", iako izlazi iz romanesknog opusa autorice, zapravo nastavlja i upotpunjuje njezinu poetiku, ne samo na planu izraza i grafičkim konotacijama nego se i sadržajnom razinom, tematski, dakako, drukčijom od poznatog opusa, i dalje bavi zadanom temom/mjestom putovanja vrlo iscrpno, prilazeći svakome mjestu na specifičan, no opet univerzalan način. "Antiatlas" broji sedamnaest eseja, redom su to poglavlja naslovljena mjestom putovanja, odnosno gradom, a njihove su koordinate neizostavnim dijelom tekstova upisane u samim naslovima. Naime, služeći se geografskim koordinatnim dužinama i širinama u "Antiatlasu" se izdvajaju posjećena mjesta te se upisuju u osobnu mapu autorice.

Opise posjećnih mjesta autorica je smjestila u prvi dio knjige koji je imenovala Apodemija – krećem na put! po uzoru na hodočasnike koji su se prvi okušali u pisanju savjeta onima koji će kretati na put. Tu su svoje mjesto našle zemlje poput Indije (New Delhi, Jaipu i Agra), Jordana (Aman i Petra), Izraela (Jeruzalem), Meksika (Cancun), Kine (Peking i Šangaj), Brazila (Rio de Janeiro i Buzios) te luke na obalama Baltika (Tallinn, Sankt Peterburg, Helsinki i Stockholm), ali i gradovi Palma de Mallorca, Krk, Pariz, Barcelona, Moskva, Beograd, Beč, Zagreb te Osijek. Čitatelju je jasno već iz uvodnoga teksta da okupljeni zapisi u "Antiatlasu" nisu pisani kao zabavno-anegdotalni putopisi koji se čitaju za razbibrigu već su to prikazi izabrane destinacije opisani s obiljem podataka, od onih osnovnih geografskih i demografskih, pa sve do povijesnih i kulturoloških prikaza zajednice s kojom se autorica upoznaje. Pa iako sadrži velik broj faktičkih podataka upakiranih u urešene i fluidne rečenice osobnih doživljaja, a posebno potkrijepljene grafovima, skicama i fotografijama, tekstovi su prošarani i dodatnim ispovijednim tonovima, najčešće vezanima uz autoričin rodni grad Osijek te uz njezina prisjećanja na bliske prijatelje i članove obitelji.

Iskazi o opisivanim/proputovanim gradovima meandriraju od humornih, poput razgovora s beogradskim vozačem taksija, do vrlo ozbiljnih, gdje autorica oslikava stanje u brazilskim favelama te donosi statističke podatke prema kojima se Brazil svrstava u najopasnije zemlje svijeta. Zanimacija autorici nisu samo prikazi svakodnevlja u posjećenim zemaljama već ona u svojim tekstovima otvara prostor za približavanje širih aspekata nepoznate kulture. S jedne strane putopisni eseji puni su zabavnih, ali praktičnih detalja poput recepata (Davorkina baklava) i prijepiska iz privatne korespodencije e-poštom s dugogodišnjom prijateljicom i turističkim vodičem Milicom, koja autorici izdvaja ponajbolje detalje o posjećenim mjestima te ih ukrašava s manje poznatim zanimljivostima, a s druge strane autorica duboko ulazi u teme poput religijskih i vjerskih sustava azijskih zemalja, iščitava literaturu o starim majanskim običajima i njihovu jeziku pri pisanju doživljaja iz Meksika, prepričava povijesne priče o Indiji, poput one o Mogulskom Carstvu u kojemu izdvaja tragičnu priču o šahu Jahanu i njegovoj posvećenosti Taj Mahalu.

Svakako iznenađuje i studiozno bavljanje pojedinim temama, a neke od njih poznate su čitateljima i iz autoričinih romana te njezina znanstveno-stručnoga rada. Među tim temama posebno mjesto zauzima gramatologija, stalno mjesto autoričina interesa iz kojega je izrastao i prvi objavljeni roman "Az" i nagrađen HAZU-ovom nagradom za književnost 2010. godine. Posvećenost gramatologiji proteže se čitavom knjigom pa tako okosnicu proučavanja čine povijesna pisma starih Maja, hebrejsko pismo i glagoljica. Svoj komparativni pristup prilaženja pismu, posebice glagoljici, autorica obogaćuje pišući o Palma de Mallorci, rodnom mjestu katalonskog filozofa, teologa i alkemičara Ramona Lulla. Dakako da u autoričinoj gramatološkoj preokupiranosti posebno značenje ima putovanje u Meksiko, a odmah zatim i na otok Krk na kojemu je autorica konačno odgonetnula tajnu sponu latinice i glagoljice. Da se mnogim temama koje izostaju u putopisima bavila u ostalim tekstovima, naslućuje se kroz poveznice, ponajprije s romanima koje je pisala u vrijeme putovanja, a svakako su implikacija na to i mnogobrojni citati kojima je obogaćen «Antiatlas», a odnose se ponajprije na pojmove putovanja, kretanja, čitanja i pisanja.

Iako neke svoje funkcije "Antiatlas" preuzima od popularnih turističkih vodiča, svakako ne treba zaboraviti na njegovo drugo poglavlje Apodemijski savjetnik smješteno na kraju knjige. Poglavlje funkcionira poput priručnika za putovanje i pojmovnika praktičnih savjeta za siguran i ugodan put. U Savjetniku su obuhvaćeni pojmovi itinerarij, osobne isprave, pametne naprave, odjeća, kozmetika, lijekovi, ručna prtljaga, hrana, let zrakoplovom, poveznice i kulturne prakse, a posebno su potonja dva pojma obrađeni te se u njihovoj iscrpnosti nude potencijalna mrežna mjesta na kojima čitatelj, a budući putnik, može saznati kamo ići i kako do tamo doći te koja su poželjna i nepoželjna ponašanja u određenoj kulturnoj zajednici. Putopisni eseji u "Antiatlasu" praktični su pokazatelji kako putovanje može biti uzbudljivo, zabavno, ugodno pa i poučno, a teorijski je savjetnik kroz putovanje odličan priručnik za sve one putnike koji uživaju jednako u čežnji i pripremi, kao i samom kretanju prostorima, geografskim ili pak onim literarnim.

Putopisni eseji za one koji uživaju u kretanju prostorima, geografskima i literarnima