S obzirom koliko je pažnje kod nas privukao njezin prvi hit "Čokolada", ne možemo reći da je Joanne Harris nepoznata čitateljskoj publici. Od prve je postavila temelje stila, mameći nas čudesnim čokoladnim delikatesama, ali to nije jedino što nas je očaralo u toj knjizi. Autorica nam je pokazala i da zna ispresti priču koja uvlači čitatelja i tjera ga da zaboravi na vrijeme dok nestrpljivo okreće stranice.

Ako ste uživali u "Čokoladi", "Pet četvrtina naranče" oduševit će vas na jednak način: ekscentričnim likovima, snažnom pričom, opisima koji zavode sva osjetila, raskošnim rečenicama i vješto izgrađenom atmosferom, no ipak bi vas mogao iznenaditi osjetno mračniji ton romana.

Djetinjstvo za vrijeme Drugog svjetskog rata provedeno u malom francuskom selu pod njemačkom okupacijom. Troje djece bez oca i stroga majka koja pokušava sastaviti kraj s krajem. Emotivno prepušteni sami sebi, utočište pronalaze na obali rijeke gdje se poput Twainovih junaka kupaju u muljevitoj Loiri, čitaju časopise s crnog tržišta, love ribu i penju se po drveću. Rat je za njih samo riječ, vojnici koji nepozvani dolaze na vrata i šapatom prenošene glasine o Pokretu otpora, tajanstvenoj vojsci koju oponašaju u svojim igrama. Rat je mrtav otac i preopterećena majka, susjedi koji preko noći nestaju bez traga. Rat je zvučna kulisa za njihovo odrastanje.

Crpeći inspiraciju iz anegdota svojeg djeda, bivšeg francuskog vojnika, autorica likove "stavlja" na obiteljsku farmu. Život pod okupacijom opisuje nam devetogodišnja Framboise, najmlađa u obitelji. Pedeset godina kasnije ona se vraća u rodno mjesto kao udovica Simon, skrivajući svoj pravi identitet. Čitajući naslijeđeni album s receptima, ujedno i majčin dnevnik, događaje iz djetinjstva sagledava iz druge perspektive. Kroz sukob s gramzivim nećakom pronalazi razumijevanje za majku, istovremeno propitkujući odnos sa vlastitim kćerima.

I sam se rat čini kao dovoljno tamna pozadina, no pravi se mrak nalazi u slojevima priče. Ovo nije ratna knjiga, ovo je predivno napisana osobna priča, ali i misterij za čije rješenje skupljamo dijelove slagalice skrivene među stranicama. Riječ je o kompleksnoj priči o odrastanju i mračnoj strani djetinjstva. U svijetu koji su stvorili Framboise i njezina braća vrijede zakoni koji se drastično razlikuju od zakona odraslih, ali ništa manje strogi i okrutni.

U taj se krug igrom slučaja uključuje Tomas Leibniz, mladi nacistički vojnik, koji uspijeva pridobiti njihovo povjerenje i ljubav, ali ih istovremeno skreće i na put koji će dovesti do neočekivano krvavog raspleta. Tomas je mlad, bezbrižan i prijateljski raspoložen. On pripada oba svijeta, dječjem i odraslom, koji su toliko međusobno otuđeni da sraz tih dvaju svjetova dovodi do strašne kulminacije s dalekosežnim posljedicama.

Kao u većini romana Joanne Harris, hrana i ovdje igra važnu ulogu. Osim što nam tjera vodu na usta opisujući pripremu složenih jela francuske kuhinje, tako da na mahove možemo osjetiti miris začina ili okus ribljeg paprikaša, hrana je ovdje više od dekora. Hrana je oružje i objekt borbe. S obzirom na nestašicu, hrana se nabavlja na crnom tržištu, skriva u tajne pretince ispod podnih dasaka, služi kao resurs za razmjene, sredstvo ucjene, izraz ljubavi i naklonosti, objekt želja i strahova. Miris začinima bogate kuhinje miješa se s mirisom riječnog mulja i ribe koja se raspada na suncu, Framboise muči majku mirisom omrznute naranče, a svojeg odrastanja i tjelesnosti postaje svjesna otkrivajući vlastiti miris.

Osim živih opisa, jedan od velikih pluseva ove knjige je izvanredno duboka karakterizacija likova i njihovih međuodnosa. Autorica u prvi plan stavlja odnos majke i kćeri, ali za razliku od "Čokolade", gdje je taj odnos pun idilične bliskosti, ovdje su one u gotovo neprestanom sukobu. Odnos s majkom Framboise propitkuje gotovo cijeli život i tek u starosti počinje razumijevati majčinu stranu priče. Kao dijete, majku vidi kao neprijatelja protiv kojeg se bori svim sredstvima, često pokazujući okrutnost za koju je teško povjerovati da je i jedno dijete nosi u sebi. No i Mirabelle Dartigen je dostojna suparnica - sluđena migrenama i vlastitim demonima tek rijetko zauzdava svoj bič od jezika, pokazujući roditeljsku naklonost škrto i usputno.

"Pet četvrtina naranče" bavi se sukobima i podjelama na mnogo razina, ali ono čime nas osvaja jest radost življenja koja izbija u jednom mračnom i suludom dobu. Framboise život nije mazio, no nešto u njezinu glasu navest će vas da se grčevito poželite vratiti u djetinjstvo i naglavačke visiti s najviše grane drveta. "Pet četvrtina naranče" je jedna od meni najdražih knjiga koju uporno preporučujem. Apsolutno me osvojila atmosferom i sentimentom, vještinom pisanja i kompleksnom pričom. Likovi nisu laki za zavoljeti, okrutni su i tvrdi, kao i okolnosti u kojima žive, ali s vremenom počnete navijati za njih.

Kako je i najavila na početku, Joanne Harris radnju razvija polako, gotovo neprimjetno gradi napetost i u jednom trenu samo shvatite da je ne želite pustiti dok ne saznate odgovore. Na kraju ove priče, koliko god mračna bila, čeka nas nada, odrješenje koje je gorko-slatko poput tamne čokolade, poput komadića karamelizirane narančine kore.

Raskošan roman u kojem je hrana oružje i objekt borbe