Aliceina mreža
Ratna priča o ženama koje su odbile biti poslušne
Ivana Smilović
Naša ocjena:
Povijesni roman "Aliceina mreža" autorice Kate Quinn pokazao mi je kakvu moć ima takva vrsta romana: katapultirao me u 1947., pa čak i u 1915., i natjerao da zaboravim na 2020. godinu – što, s obzirom na to kakva je ova godina, nije uopće loše. No, krenimo ispočetka.
Kao što sam spomenula, roman je smješten u 1947. godinu, u svijet još mamuran od rata. U priču nas uvodi Charlie St. Clair, američka studentica koja je itekako potresena borbama koje su se događale, ali ona vodi i one osobne. Naime, trudna je, a bez prstena, što se u to vrijeme izrazito osuđivalo, pa s majkom dolazi u Europu srediti "problemčić".
Ali to nije njezin jedini plan. Želja joj je pronaći rođakinju Rose s kojom je bila izrazito bliska, a čija je obitelj rat provela u Francuskoj – zadnje pismo od rođakinje primila je 1943. i otad joj se gubi trag. Iako je obitelj uvjerava da je mrtva, Charlie posvuda vidi svoju rođakinju: u likovima djevojčica i žena plave kose, na kolodvorima, u predvorjima, na ulicama i u trgovinama… Upravo zato - ideja je tinjala u njoj, ali je bila sigurna da je neće ostvariti - naglo odluči krenuti u potragu za rođakinjom, iznenadivši sebe i majku koju ostavlja samu u hotelu. Bježi na vlak samo s papirićem na kojem piše ime, prezime i adresa osobe koja bi joj trebala pomoći u potrazi.
Put je dovodi do nekoga zaista posebnog – Eve Gardiner, za koju prvo pomisli da bi joj "moglo biti pedeset, a moglo biti i sedamdeset". Eve je dočekuje s pištoljem, oštra jezika i s deformiranim prstima na rukama, zagonetka u tijelu žene koja ne trpi bespotrebne razgovore i pretjeranu pristojnost, što je veliki šok za Charlie koja dolazi iz visokog društva. Ipak, unatoč strahu i izrazito ružnoj dobrodošlici, osjeća da joj Eve može pomoći da pronađe rođakinju i ne odustaje od tog nauma.
Upravo tada, autorica nas odluči uvesti i u Eveinu priču, u davnu 1915., te počinje odmotavati klupko koje se krije iza neugledne i oštećene fasade. Upoznajemo mladu Eve koja radi u administraciji, naoko obična i nevina djevojka za koju svi misle da je glupa jer muca, a zapravo je inteligentna, odlučna i hrabra, što prepoznaje kapetan Cameron i poziva je da bude špijunka, čime započinje novo poglavlje njezina života.
Između dvije glavne junakinje suprotnosti su jako naglašene, ali upravo zbog različitih karaktere one su jedna drugoj jako potrebne, iako se u početku nimalo ne slažu. Ipak, postoji nešto što im je zajedničko, a to je da u vremenu prepunom izazovu i problema, dijele jedan od najvećih – žene su. I to žene koje izlaze iz tada zacrtanih okvira.
Jedna od važnijih strana ovog romana je što nam izrazito dobro dočarava položaj u kojemu su se žene nalazile prije stotinjak godina, kada se od njih očekivalo da šute, poslušno kimaju, ne miješaju se gdje im nije mjesto i u najboljem slučaju rode djecu i budu uzorne domaćice i majke.
Charlie i Eve i danas bi smatrali hrabrima, ali tada su svojim prelaženjem granica zaista bile heroine. Njihove priče isprepletene su s pričama ljudi koji su ih dotakli, kako pozitivno, tako i negativno, a redovito su teške, pune potresnih i nepravednih događanja, kao što se i očekuje u razdoblju rata.
Iako roman nosi naziv "Aliceina mreža", u centru priče nije Alice, iako se radi o stvarnoj povijesnoj ličnosti, što djelu daje dodatno na težini - Louise de Bettignes se zaista krila iza toga imena i vukla sve konce. Svakako, niz je to sudbina koje mogu i ne moraju biti stvarne jer je riječ o tragedijama koje su se u svakom ratu događale i ostavile trajne posljedice. Vidljivo je kako rat definitivno ne utječe samo na glavne aktere koji su u centru zbivanja, već i na one od koje se samo u prolazu očeše, a pristup u kojem su glavne junakinje zapravo sporedni likovi, ako se ravnamo prema nazivu djela, to odlično pokazuje.
Ova knjiga iznimno dobro dočarava borbu, ne samo puškama, bombama i minama, već i onu emotivnu, ljudsku, na toliko načina bolnu borbu koja se odvija u svim likovima. Lagano je napisana, čitka, bez obzira na tematiku nije preteška, upravo zato što autorica ne zapada u patetiku i ne zamara bespotrebnim detaljima. Ponekad se ipak dogodi nešto blago predvidljivo, možda i malo sladunjavo, ali to ne narušava cjelokupan dojam ovog povijesnog romana koji definitivno ostavlja trag.
U "Aliceinu mrežu" lako ćete upasti, ali se nećete zapetljati, pa čak i kad vas različita poglavlja odvedu u različite godine, jer je sve vrlo jasno opisano i povezano. Ovo je jedna od onih knjiga koju će vam nakon više od 400 pročitanih stranica biti žao dovršiti!
Podijeli na Facebook
