Predstaviti ovaj ili ovakav roman čitateljima jest potez i želja koja izmiče uvriježenim pravilima strukture recenzije, kritike, prikaza pa ću svoje nastojanje da ga približim potencijalnim čitateljima nazvati - čitanje romana "Abadon, Upropastitelj".

Zašto? Pisati recenziju romana koji je jedan od najkompleksnijih i kompletnijih književnih postignuća, iz pera autora čiji su eseji o književnosti sam vrh filozofskih i poetskih promišljanja, pretenciozan je pothvat pa on u samoj ideji promašuje cilj. Vrednovanje ovoga sveobuhvatnog romana izlišno je. To je vrh književnog stvaralaštva u 20 stoljeću. Ili barem jedan od sjajnih vrhova s kojih imate pogled na dolinu radosti i suza kolektivne povijesti i svijesti.

"Ali također sam tisuću puta izjavio da čovjek nije nešto objašnjivo i da, u svakom slučaju, njegove tajne treba propitivati ne u njegovim razlozima, nego u njegovim snovima i bunilima."

Ernesto Sabato rodio se 1911. u Rojasu, Argentina. Doktorirao je fiziku na Sveučilištu La Plata. Neko vrijeme radio je u Parizu u Laboratoriju Curie te u SAD-u, a zatim kao docent na Sveučilištu u Buenos Airesu. No od 1945. napušta znanost da bi se posvetio književnosti i slikarstvu.

Objavio je, između ostalog, tri romana: "Tunel" (1948), "O junacima i grobovima" (1961) i "Abadon, Upropastitelj" (1974), te mnoge eseje o krizi čovjeka u naše vrijeme i o književnom stvaralaštvu. Dobitnik je mnogih nagrada za svoj književni i esejistički rad. "Abadon, Upropastitelj" objavljen je u nakladničkoj kući Sysprint, 2006. u prijevodu Dinka Telećana.

Abadon, anđeo bezdana, biblijski je lik demona, a nalazimo ga i u grčkoj verziji pod imenom Apolion. Upropastitelj. Ovo je roman u kojemu se autor, Sabato, nalazi kao književni lik i u tom modelu piše o sebi i događajima koji su se njemu samome događali fikcionalizirajući stvarnost povijesnih i privatnih događaja i susreta te započinje ovu grandioznu sagu Stanovitim događajima koji su se odigrali u gradu Buenos Airesu početkom 1973. godine.

Roman je svakako štivo za ljubitelje književne umjetnosti i filozofije. Oni koje u književnosti privlači površno iznošenje događaja i koji se ne mogu pustiti u bezdan teksta što se sam od sebe stvara i rastvara, neće se lako snaći. Sabato stvara svijet romana filigranskom preciznošću, uplićući u siže povijest totalitarnih režima, mitskih i tajnih rituala, osobnih previranja likova u obiteljskim i prijateljskim vezanostima.

I radnja i dijelovi koji se tiču umjetnosti same i problema pisanja komponirani su kroz kratka poglavlja kojima Sabato odvaja i udvaja objektivne događaje i susrete te subjektivna poniranja u istraživanje smisla tih događaja koji najčešće transcendiraju zbilju. Proživljavanja krize ega i mentaliteta, ljudske prirode djelovanja unutar velikih povijesnih događaja i tiranija, ratova i tortura osnovna je nit pripovijedanja.

Mjesta radnje također su vođena vizurom satelita pa se događaji izmještaju od La Plate, predratnog Pariza, Rojasa i Capitan Olmosa do sela u provinciji Buenos Airesa. O tom specifičnom kronotopu progovara i sam autor-lik u romanu. "Nikad ne vidimo dovoljno daleko, u tome je sve", kaže na jednom mjestu. Kroz roman plivamo grandioznom koncepcijom rušenja materijalnih koncepata povezivanja mjesta i vremena, a Sabato koristi tekst kao fenomen rušenja svih pozitivističkih koncepcija i tka djelo koje povezuje sve pravce misli i osjećanja, vanjskih i unutarnjih povezanosti u dubokom poimanju egzistencijalističkog smisla ljudske bačenosti u slobodu mišljenja.

U 19. stoljeću su postavljeni temelji sveobuhvatnih romana koji su realističkom tehnikom obuhvaćali široki raspon povijesnih i socijalnih odnosa i događaja. U 20. stoljeću moderni roman ponire u univerzum ljudske spoznaje i bilježenja automatske mašinerije uma. Sabato u "Abadonu, Upropastitelju" slobodom genijalca koristi svu širinu književno-umjetničkih postupaka da iznese potpunost ljudskog genija, njegovu tragediju i kratke utvare radosti. U svojim premišljanjima i dijalozima na samom početku romana o Abadonu, govori Sabato osobno tako da je sve što bi se o romanu moglo i trebalo reći u romanu i rečeno.

"Kakvog smisla ima pisati još jednu fikciju? Bio ih je stvorio u dvama ključnim trenucima, ili su to barem bile jedine dvije što ih je odlučio objaviti, ne znajući pravo zašto. No sada je osjećao da mu treba nešto drugačije, nešto poput fikcije na drugu potenciju."

Ako smo se pomirili s ovakvom koncepcijom sveobuhvatnog romana, možemo se mirno predati valovima snage umjetnosti. Roniti i izranjati kroz maestralne tehnike opisa i preciznost jezika kojima je Sabato dohvatio najtankoćutnija stanja ljudskog poimanja ljubavi, ljepote i užasa. Rascijepi između pojmovnog svijeta i njegova podzemnog svijeta te osvještavanje međusloja približavaju i naša tako teško poveziva podijeljena stanja.

Politička kretanja te manevri manipulacije ili svijet mistifikatora i okultista, povezani kroz povijesne ličnosti, kroz stilistiku i misao ovoga velikog pisca slažu se kaleidoskopom meditativnih jezičnih bravura.

Svatko tko se književnošću aktivno bavi ovaj roman može koristiti kao udžbenik o umjetničkom stvaranju. Opisi lica i pojava koje ćete susresti čitajući "Abadona, Upropastitelja" temeljito će i trajno promijeniti vaše iskustvo promatranja svijeta.

"Ono 'stvarno!', pisao je među navodnicima, sa sarkastičnim uskličnikom. Ono stvarno nisu ni kišobrani, ni klasne borbe, ni zidarstvo, čak ni planinski lanac Anda. Sve su to oblici fantazije, prividi bulaznećih mediokriteta. Jedino je stvaran odnos između čovjeka i njegovih bogova, između čovjeka i njegovih demona. Istinsko je uvijek simboličko, a realizam poezije jedini je valjan, makar bio dvosmislen ili upravo zato: odnosi između čovjeka i bogova oduvijek su bili pogrešni. Proza služi samo tome da se sastavi telefonski imenik, priručnik za rukovanje strojem za rublje ili zapisnik sa sastanka upravnog odbora. Ovaj svijet se sada ruši, patuljci izbezumljeno jure između štakora i profesora, noseći kante pune plastičnog smeća."

Ako bih se bavila pukim ispisivanjem motiva koje je Sabato koristio u pisanju - od okultizma, religije, filozofije, ljubavi do Che Guevare ili Hitlera - tekst bi bio gust poput džungle, ali bi i osujetio neuhvatljivu prirodu teksta. Stoga ostanimo na ovom kratkom uvodu, uzmite si vrijeme i prigrlite "Abadona, Upropastitelja".

Roman koji je dohvatio najtankoćutnija stanja ljudskog poimanja ljubavi, ljepote i užasa