Roman "Neotpjevana pjesma" je (zasad) jedino djelo britanskog pisca Justina Cartwrighta, koje je prevedeno na hrvatski jezik. Slijedom toga, i Cartwright i njegov književni opus nama su Hrvatima prilično nepoznati (čast iznimkama, koje ga čitaju u originalu). Ovaj je pisac zaista premalo zastupljen na našem govornom području, jer je "Neotpjevana pjesma" iznimno interesantno književno djelo. To me navodi na pomisao da je Justin Cartwright izuzetno talentiran pisac, a to bi se prijevodom nekih drugih njegovih djela zasigurno moglo i potvrditi.

Cartwrightov odlični roman započinje u današnje vrijeme, šezdesetak godina nakon nasilne i ponižavajuće smrti pruskog aristokrata Axela von Gottberga, u lipnju 1944. godine. Ta tragična smrt uvelike je obilježila daljnji život njegova bliskog prijatelja, oxfordskog profesora i ruskog Židova, Elye Mendela. Okosnica romana je proučavanje i istraživanje bilješki i pisama koje je Mendel nakon svoje smrti ostavio u nasljedstvo svome bivšem studentu, tridesetpetogodišnjem Conradu Senioru.

Te bilješke toliko zaokupljaju Seniora, da mu se čini da počinje živjeti njihove živote, te njegova jedina interesna sfera postaje prošlost. On istražuje stope kojima su prošla dvojica prijatelja, Mendel i von Gottberg. Njihovo duboko prijateljstvo datira još iz studentskih dana, početkom tridesetih godina prošlog stoljeća, kada su obojica bili Rhodesovi stipendisti na Oxfordu.

Seniora upoznajemo u periodu u kojem on već tri godine tapka u mraku, pokušavajući riješiti misterij sedamnaest kutija punih papira, koje mu je u nasljedstvo ostavio profesor Mendel. Nije mu bilo teško otkriti da je početak Drugog svjetskog rata za dvojicu prijatelja "očito bio kraj svakog međusobnog razumijevanja". Njihovo duboko prijateljstvo bilo je stavljeno na kušnju, koju na žalost nije preživjelo, a sve iz razloga pripadanja dvama suprotstavljenim narodima.

Von Gottberg je bio u samom vrhu nacističke vlasti kao visokopozicionirani službenik Ministarstva vanjskih poslova Trećeg Reicha. Sve svoje vrijeme i brojna poznanstva koristio je za vrijeme, a i prije početka Drugog svjetskog rata, kako bi upozorio Zapad na iznimnu opasnost koju predstavlja Hitler, i potrebu njegovog hitnog svrgavanja s vlasti. Međutim, von Gottbergovo nesretno pismo jednim britanskim novinama, u kojemu je istaknuo kako on osobno nije vidio proganjanje Židova, bilo je početak kraja jednog velikog prijateljstva.

Mendel, Židov, duboko uvrijeđen takvim pismom i stavom svoga bliskog prijatelja i humanista, upozorava političku elitu da je njegov prijatelj von Gottberg, usprkos svom trudu, ipak nacist, makar možda ni on sam toga nije svjestan... Tim svojim stavom, Mendel je von Gottbergu zatvorio brojna vrata i u konačnici pridonio tragičnom epilogu. Profesor Mendel tek nakon von Gettbergove smrti uviđa da je njegov prijatelj zapravo bio heroj, a ne nacistički zločinac, da istina nije onakva kakvom se njemu činila i ostatak svoga dugog života nosi teški teret krivnje.

Usporedo sa Seniorovom opsesijom dalekom prošloću i napredovanjem u istrazi o životu i smrti von Gottberga, njegov se privatni život raspada na komadiće. Nakon deset godina braka supruga ga ostavlja, ne mogavši više podnijeti njegovu nesposobnost da bude realan i živi normalan život u današnjem vremenu.

Ovaj je roman inspiriran istinitim događajima. Naime, bazira se na prijateljstvu između poznatog židovskog filozofa i profesora Isaiaha Berlina i Adama von Trotta, pravnika i diplomata, njemačkog domoljuba iznimne karizme. Početkom Drugog svjetskog rata prijateljstvo Berlina i von Trotta biva nepovratno narušeno. Iako je von Trott bio u samom vrhu nacističke vlasti, rano je shvatio koliko je Treći Reich poguban i činio je sve kako bi tu vlast potkopao i svrgnuo Hitlera. Zbog udruživanja s von Stauffenbergom, do tada odlikovanim njemačkim herojem, u neuspjelu urotu i pokušaj atentata na Hitlera, u lipnju 1944. godine, von Trott biva uhićen, mučen, izveden pred sud i, konačno, pogubljen vješanjem u 35. godini života.

Cartwright je u jednom intervjuu izjavio da je, onoga trenutka kad je ugledao fotografije sa suđenja von Trottu, znao da sudbina karizmatičnog Nijemca mora biti pretočena u roman. Naime, fascinirala ga je von Trottova mirnoća, hrabrost i hladnokrvnost, te suočavanje sa sasvim izvjesnom smrću.

Rezultat tog Cartwrightovog razmišljanja o von Trottu je ovaj roman, kojim nas je poveo na očaravajuće putovanje kroz prostor i vrijeme. Od tridesetih godina prošlog stoljeća, kad se rat gotovo ničim nije mogao predvidjeti, preko predratnog, pomalo kaotičnog vremena punog zlih slutnji, do Drugog svjetskog rata i njegovih užasa, koji će se u pravom svjetlu pokazati tek kasnije, i najzad suvremenog, užurbanog početka dvadesetiprvog stoljeća.

Pisac nas vodi preko Jeruzalema tridesetih godina, kaotičnog i multikulturalnog današnjeg Jeruzalema, preko ratnog i suvremenog Berlina, Stockholma i Oxforda četrdesetih godina, Oxforda danas, Londona... Pisac opisuje živote dvojice prijatelja, njihovo duboko prijateljstvo i njegov kraj. Opisuje sudbinske ljubavne veze s iznimnim i neobičnim ženama, pripadnicama emancipirane intelektualne elite u vremenima kada su se ženama rijetko davali takvi epiteti.

Iz pera profesora Mendela izlazi rečenica da je "povijest ideja često zanimljivija od samih ideja". To je neka vrst niti vodilje pisca, koji nam odlično približava društveno-političku pozadinu dolaska nacista na vlast i razlog njihove toliko snažne uvjerljivosti, zbog koje su ih slijedili milijuni ljudi.

"Neotpjevana pjesma“ odgovara na pitanje "što znači biti ljudsko stvorenje u vremenima nesigurnosti i moralnih previranja". Tim složenim pitanjem roman se bavi kroz ulomke iz života dvojice posve različitih prijatelja. S jedne je strane Mendel, profesor i filozof, čovjek koji sam za sebe kaže: "Takav sam ti, nažalost, ja. Nisam sposoban aktivno djelovati. Ja samo mogu govoriti.“ I zaista, on, kao pripadnik jednog evidentno napaćenog naroda, za taj isti narod nije napravio ništa, jer je samo „volio knjižnice i uživao u tračanju i naklapanju".

S druge je strane, von Gottberg, karizmatični diplomat, koji je "odabrao put heroja". Čovjek koji osvaja ne samo svojom privlačnom vanjštinom, već i svojim čvrstim karakterom. Von Gottberg, pripadnik naroda nacističkih zločinaca, zapravo je bio toliko daleko od etikete zločinca i nacista. On je najvrednije što čovjek ima, svoj život i svoju obitelj, žrtvovao za domoljubne ideale, kako bi u vremenima zvjerskog i gotovo nezamislivog sukoba pokazao da "postoji plemenitija Njemačka".

Pisac vrlo mudro i suptilno konstatira da biti domoljub u Trećem Reichu nije nužno značilo biti nacist i zločinac, da život, a samim time i rat nikada nisu crno-bijeli, već su prožeti čitavom paletom sivih nijansi. I ta misao o crno-bijelom, koju mi izgovaramo tako često i tako olako, u ovome je romanu dosegla svu svoju širinu i dubinu, nimalo ne opravdavajući pritom nacističke zločine.

Pisac je izjavio kako je dobar roman onaj koji o već poznatoj temi progovara na nov, svjež i zanimljiv način. Roman „Neotpjevana pjesma“ otvara poprilično nam poznatu temu. Drugi svjetski rat, o kojem smo mislili da je već sve rečeno, on opisuje beskrajno interesantno, svježe i novo. Rat je u ovome romanu zapravo kulisa za umiranje jednog prijateljstva, za istraživanje istine, čovjekovih (pogrešnih) odluka i bremena krivnje, koje ih slijedi poput sjene. Pisac je stvorio iznimno inteligentan, intrigantan, dinamičan i višeslojan roman.

Prepun dubokih misli i prekrasnih rečenica, ovaj je roman i iznimno pristupačan, čime postaje blizak najširoj čitateljskoj publici. Neke duboke misli, kao i poruke o ljudskosti, koja je univerzalna, bez obzira na prostor i vrijeme, ostaju nam poslije čitanja ovog romana duboko u podsvijesti, mada toga možda nismo ni svjesni. I koliko god to zvučalo otrcano, čine nas boljim ljudima, u nadi da će u nekim (ne daj Bože) novim ratovima ljudi bez obzira na sve ostati ljudi.

Roman koji odgovara na pitanje što znači biti ljudsko stvorenje u vremenima nesigurnosti i moralnih previranja