Pedeset nijansi sive
Roman koji svoju popularnost duguje tome što se žene doista zaljubljuju u tipove poput Christiana Graya
Marija Blažević Zalokar
Naša ocjena:
Knjige koje u nekom trenutku dignu veliku prašinu običavam čitati tek nakon što se ta prašina slegne. To je dobra i možda najracionalnija navika koju imam. Vremenski odmak od pompe omogućuje mi da dam poštenu šansu svakom piscu i djelu, jer prevelika očekivanja znaju jednu solidnu "četvorku" u mojim očima srozati na jedva prolaznu "dvojku" samo zato što pompa oko određene knjige upućuje da je riječ o remek-djelu.
Iako se prašina oko "Pedeset nijansi sive" nije u potpunosti slegla, sva obožavanja i pljuvanja polako jenjavaju i odlučila sam zanemariti i pohvale i kritike, i pristupiti djelu kao da je u pitanju neka nasumično odabrana knjiga.
"Pedeset nijansi sive" nije najbolja knjiga koju sam pročitala, ali definitivno nije niti najgora. Da, u pitanju je trash literatura, ali je autorica bila dovoljno poštena da ne pokušava iz toga napraviti nekakav psihološko-čikliterski hibrid. Sve u ovoj knjizi je lagano, tečno i neopterećujuće i vrlo rijetko knjiga ima tendenciju biti više od toga. To je nešto što kao čitatelj izuzetno cijenim.
Radnja se vrti oko Anastasije Steele, dvadesetjednogodišnje djevice i Christiana Greya, mladog i neuvjerljivo uspješnog biznismena koji ima neobične seksualne sklonosti. Iako je priča ponešto neobična za ljubić, ovo dvoje ne mogu biti više klišeizirani likovi nego što jesu. On je prebogat i premoćan, može imati svaku ženu koju poželi, ali, eto, odabire stidljivu, nenametljivu i nesigurnu Anastasiju.
Christian pred Anastasiju stavlja neobičan zahtjev. Nime, on želi da ona pristane biti njegova seksualna robinja, ali ne samo to - on zahtijeva da se ona u svemu podvrgava njegovoj volji, pritom obećavajući da će se za nju savršeno brinuti. Tu tvrdnju potvrđuje kupovinom preskupih knjiga, automobila i laptopa, koje Anastasia isprva odbija da bi na koncu prihvatila i darove i većinu Christianovih uvjeta, jer je on naravno, toliko brutalno zgodan, bogat i šarmantan da si ne može zamisliti da ostane bez njega.
Opisi seksa koji slove kao najjači adut ove knjige su romantizirani, neuvjerljivi koliko i Christianovo bogatstvo, ali ono meni najvažnije - zaista nisu gadljivi. Nemojte me krivo shvatiti, nemam ništa protiv seksa u knjigama, ali neki tzv. "erotski romani" doista su mi uspjeli ogaditi seks na određeno vrijeme. Vrlo sam zahvalna E. L. James što nije učinila isto.
Stvar koja je mene, vezano za ovu knjigu, osobito zaintrigirala jest činjenica da se žene zapravo zaljubljuju u Christiana Greya. Moram priznati da bih par godina ranije možda i ja pala pod utjecaj njegovog šarma (jer pravim čitateljicama su likovi stvarni i da, mislim da se svaka bar jednom zaljubila u književni lik). Zanimljivo je, zapravo, pogledati što se krije iza takve zatreskanosti. Ako izuzmemo da je frajer savršeno zgodan i turbo bogat (a takvih ima podosta), on ženi s kojom je u vezi nudi apsolutnu lišenost svake odgovornosti. Bira joj odjeću koja joj uvijek savršeno pristaje, određuje koliko sati će spavati, što će jesti, koliko će vježbati i koji automobil će voziti. I Christian donosi dobre odluke - one koje bismo mi željele i trebale donijeti same za sebe, ali ih se, bez neke vanjske privole, teško pridržavamo.
I tu uskače Christian, jer zaista, koliko god mi bili svjesni da treba vježbati, zdravo jesti i općenito brinuti o sebi, uvijek je lakše kad je odluka o tome u rukama nekog drugog. Ako je u pitanju prezgodni biznismen s kojim smo potpisali ugovor o seksualnom i inom ropstvu, tim bolje. A pregovaranje o uvjetima u ugovoru me ozbiljno podsjeća na natazanje s roditaljima oko toga je li dovoljna četvorka iz povijesti ako ta ocjena ne ugrožava prosjek ili treba dati sve od sebe. Moguće da bi svima nama ponekad dobro došao Christian Grey, čija je popularnost, osim na neupitnoj potentnosti, građena dijelom i na morbidnoj poluroditeljskoj brizi za neiskusnu Anastasiju, iako me pomalo zabrinjava da to kao odrasle osobe nismo još sasvim prerasli.
Za kraj - ne, "Pedeset nijansi sive" definitivno nije zaslužila toliku pažnju, ali s druge strane, nije zaslužila ni nemilosrdnu kritiku. E. L. James se sasvim solidno snašla u okvirima datog žanra. Knjigu je moguće čitati uz distrakcije, jer ne zahtijeva preveliku, ma zapravo nikakvu posvećenost, a to je ponekad upravo ono što nam treba. Ako ne očekujete vrhunsku književnost, dobit ćete sasvim solidnu laganu zabavu i šarmantnog "ubojicu vremena", a dalje se možemo samo nadati da će neka zasta vrijedna knjiga uskoro dići ovoliku prašinu i biti apsolutni "must read" u dogledno vrijeme.
Podijeli na Facebook
