Ljubav. Emocija o kojoj se u povijesti čovječanstva zasigurno najčešće pisalo. Ona koja nas tjera naprijed kad smo na dnu, ispunjava nam dane srećom kad je prisutna i životne stranice ispisuje finom melankolijom kada nas napusti. Ako je dajemo previše, patimo. Ako je dobivamo premalo, nesretni smo. A ponekad nam se učini da je omjer racionaliziran, pa se uljuljkamo u sigurnost niti ne znajući da iza ugla čeka možda neka nova ljubav.

Kad kažemo ljubav, mislimo: toplina. Mislimo: sreća, mir, blagostanje. Ponekad. No češće ona donosi nemir, besane noći, neispunjene čežnje, nespokoj, pa i tugu. Kako će nas odrediti, ovisi o ulozi u kojoj se zateknemo. Uvjetovana ljubav sa sobom nosi beskonačnost zavrzlama koje se, s protokom vremena, ipak riješe u našu korist, no do tog stadija proteknu godine melankolija i tugaljivih borbi s bićem koje volimo. Bezuvjetna pak riječju podrazumijeva nesputanost, slobodu i lepršavu sreću - ako uopće postoji. No, sasvim je sigurno da do danas još nitko nije uspio proniknuti u tajnu kako nas ova uzvišena emocija određuje, koje scenarije nam piše i za koje uloge. Tek se jednog jutra probudimo sa spoznajom da nam se cijeli, do tada poznati, život preokrenuo naglavačke te kako ne možemo napraviti više apsolutno ništa da bismo se vratili u prvobitno, uređeno stanje.

Martin Lynch-Gibbon dobrostojeći je muškarac na početku svog četvrtog desetljeća. U naizgled skladnom braku s nešto starijom Antonijom, koji je sklopljen više iz interesa nego iz ljubavi, zadovoljan je trenutnim životom sve dok njihovi odnosi oslikavaju prividan mir na zajedničkoj financijskoj i društvenoj veduti. Ono za što Antonia ne zna jest tajna Martinova veza s petnaest godina mlađom Georgie, dok je ono za što Martin ne zna - tajna veza Antonije s bliskim obiteljskim prijateljem i psihoanalitičarom Palmerom Andersonom.

Večer Antonijina priznanja o izvanbračnoj vezi bit će prijelomna točka u životu ne samo ovo dvoje sredovječnih ljudi, nego i svih osoba koje, igrom slučaja, budu upletene u njihove čežnje i dugogodišnje žudnje.

Po spoznaji o bračnoj nevjeri, a još nespreman priznati vlastitu, Martin je emocionalno slomljen i ucijenjen. Antonia i Palmer će učiniti sve kako bi mu olakšali razočaranje i otklonili nedoumice u vlastitu “nedužnost“, a idilični trokut održat će se sve dok u njihove živote ne stupi Andersonova sestra Honor Klein. Nategnuti odnosi njezinim prisustvom postat će još kompliciraniji, a emocionalni krah i katastrofa širih razmjera neizbježan je zaključak u kolopletu odnosa i zamršenih obiteljskih tajni. No, hoće li se ipak dogoditi?

“Odrubljena glava“ majstorski je izvedeno djelo ugledne spisateljice Iris Murdoch, dobitnice renomirane nagrade Booker i autorice romana koji se bave filozofskim pitanjima u ljudskim odnosima, kao i psihološkim profiliranjem likova čije sudbine nisu dovoljno neodređene, a da se čitatelj bilo koje društvene skupine ne bi s njima mogao poistovjetiti.

Likovi u romanu “Odrubljena glava“ prvenstveno su vješti manipulatori. U ostvarenju svojih ciljeva izuzetno su taktilni; njihovo najjače oružje su riječi, a najvještije ih iskazuju kroz igru. Čak i lik poput Martina Lynch-Gibbona, koji se na prvi pogled može činiti potlačenim uslijed ženinog hira, izuzetno je dobar igrač - potčinjavanjem onima koji su, naizgled, jači od njega manje ili više uspješno dobiva ono što želi.

Ovaj roman - drama - napisan je početkom šezdesetih godina kada su teme poput samoubojstva, seksualnosti i pobačaja još predstavljale mnogo veći tabu nego što predstavljaju danas, a dotakavši problem incesta u jednoj fazi razvoja situacije, Iris Murdoch probudila je duhove koji će duboko uzdrmati čitateljevu maštu, čak i u današnje vrijeme kada se o toj problematici puno otvorenije i više govori. Stoga je “Odrubljena glava“ roman koji neće ostaviti ravnodušnim niti najokorjelijeg cinika.

Osim toga, ljubav kao najuzvišeniji literarni motiv i, moguće, najsvetija emocija nizom obrata, neuobičajenih situacija, zapleta i raspleta prikazana je u sasvim novoj dimenziji. Postavlja se pitanje: je li ljubav i dalje emocija kojoj se predajemo radi ugode ili postaje mazohističko oružje u rukama dobrostojećih pripadnika srednje klase koji, u suštini, u svojim životima i nemaju pravih egzistencijalnih problema? I je li ljubav tek igračka u rukama vještih igrača pa, iako je najčešće vezujemo uz južnu stranu ljudske emotivne mape, može biti itekako hladna, okrutna i manipulativna?

No, iako je ljubav lajtmotiv koji povezuje sve likove u jedinstvenu literarnu cjelinu, ovo nije ljubavni roman. Zaplet dostojan boljeg kriminalističkog romana, preobrazba likova u trenucima kad je čitatelj upravo pomislio kako ih dobro poznaje, neočekivani preokreti u situacijama koji dovode do ruba ludila, uz klasičan prikaz staleža engleskog društva na sredini stoljeća koje će iznjedriti brojne demistifikacije do tada vrlo opskurnih tema, daju ovom djelu oštru dramatičnu notu te ga plasiraju na ljestvicu boljih trilera dvadesetog stoljeća.

Roman o ljubavnim manipulatorima koji su brak i veze pretvorili u triler