Mrtvi do mraka
Saga u kojoj vampiri nisu ljubazni, a ljubavnice im često posluže kao užina
Ivana Bajer
Naša ocjena:
Sookie Stackhouse je konobarica u baru u Bon Tempsu, Luisiana. Simpatična je, zabavna i zgodna, ali ima jednu “urođenu manu” koja je drži podalje od ljudi, i da, potencijalno zainteresiranih muškaraca. Može čitati misli ljudima. Onda se u njenom životu pojavljuje vampir Bill Compton. Kojem Sookie ne uspijeva pročitati misli. Od nekud zvuči poznato? Hm, da. Dodajmo tome i činjenicu da najava na poleđini knjige kaže: “Move away Bella, Sookie Strackhouse is here“, pa se čini kao da je netko prepisivao… Šalu na stranu, serijal o Sookie autorica Charlaine Harris počela je pisati 2001. godine i dosad je objavljeno 11 knjiga (i po njima snimljena HBO-ova serija “True Blood”), dok je vampirska saga “Sumrak” nastala nešto kasnije, tako da su sve sličnosti sa “Sumrakom” slučajne. Tako barem tvrde autori.
U svakom slučaju, odmah na početku je jasno da je knjiga “Mrtvi do mraka” ipak namijenjena ponešto drugačijoj publici od one koja je sa strepnjom pratila romansu Belle i Edwarda. Osnovna razlika? Knjigu “Mrtvi do mraka” ipak preporučujemo onoj malo starijoj populaciji. U nekim internetskim komentarima nazvali su je i “Sumrakom za odrasle”. Roman, naime, obiluje detaljima nasilja, ubojstava, borbe za vlast i seksa. U stvari, ponekad čitatelj dobiva dojam da je autorica - kada bi ostala bez ideja za daljnje dijaloge – jednostavno ubacila neku scenu seksa. Za svaki slučaj, da čitateljima ne bude dosadno!
U gradiću Bon Temps netko počinje ubijati djevojke koje nalikuju Sookie: srednjeg obrazovanja, uglavnom konobarice u okolnim barovima koje – specifično – na sebi imaju starije tragove vampirskog ugriza. Što bi značilo da nemaju ništa protiv toga da vampirima povremeno posluže kao ljubavnica-užina. Da. Oboje. I to najčešće istovremeno, bar u ovoj knjizi. Naime, vampirima je potrebna ljudska krv kako bi preživjeli, ali pri tome ne moraju ubiti osobu kojom se hrane, već ju ostavljaju živom i tek pomalo anemičnom. A sam proces hranjenja im je jako... pa, recimo, stimulirajuć! Ljudi od nedavno znaju za postojanje vampira (odkad su vampiri odlučili “izaći iz lijesa”), ali nisu baš u najboljim odnosima. Kada djevojke s vampirskim ugrizima postaju žrtve nepoznatog ubojice, nekome iz ljudske populacije postaje jasno da je očita namjera okriviti vampire, iako dokazi ne govore u prilog toj tezi. Ljudi i vampiri se tako nađu u međusobnom sukobu, a i sama Sookie je u opasnost jer očito odgovara opisu djevojaka kakve ubojica traži.
Likovi u knjizi pomalo su “nedorađeni” (ostavljam mogućnost da je možda drugačije u preostalih 10 knjiga), a često nije jasno što je motiv glavnih likova - primjerice, opsesivna zaljubljenost Sookie i Bila dolazi pomalo nenadano. Autorica se puno više posvetila opisima radnje i uzbudljivih zapleta, nego unutarnjim monolozima ili pak dijalozima glavnih likova koji bi, eventualno, omogućili malo dublji uvid u njihove karaktere. To se posebice odnosi na glavnog lika - vampira Billa koji, osim što često ponavlja da mu Sookie “ima drugačiji okus“ – nije baš razrađen, niti jasan u smislu unutarnjih motiva.
Vampiri u ovoj knjizi nisu osobito humani - mnogo su suroviji i neprilagođeniji svijetu oko sebe od, primjerice, omiljene nam obitelj Cullin (okej, okej, recenzentica priznaje da obožava “Sumrak”). Bill, na primjer, živi već nekih 160 godina ali, osim što lijepo priča, ne pokazuje neku posebnu emotivnu zrelost koju bi čovjek očekivao nakon tako dugačkog životnog puta. Istina, u ovom serijalu bilo što s predznakom “emotivno“ nije poželjno, barem u vampirskom svijetu. Vampiri mnogo teže kontroliraju bijes, ne poštuju zakone, nemaju uobičajene ljudske osobine – suosjećanje i razumijevanje. U vampirskom svijetu vlada strahopoštovanje, a hijerarhija je najbitnija. I, da, sunčeva svjetlost ih prži, ne vole češnjak i srebro, a spavaju u mrtvačkim sanducima pod zemljom. Bljak! I ne osobito seksi!
No, ono što je dobro u ovoj knjizi jest jako uzbudljiva radnja, pregršt neočekivanih zapleta i likova. U jednom trenutku se neočekivano pojavljuje u knjizi shapeshifter, pa se čovjek pita što je sljedeće?! (I naravno potrči u knjižaru po sljedeći nastavak...) Autorica u ovoj knjizi pokazuje šaroliku maštu, dobar osjećaj za zaplete, neočekivane obrate i neobične likove. Knjiga obiluje zaraznom atmosferom trilera koja drži čitatelje u neizvjesnosti - i prikovane uz knjigu.
Sretno vam čitanje pod borom na plaži!
Podijeli na Facebook
