Snježana Husić, Marijana Jelić
Kontesa Barica
Šarmantna priča o neodoljivoj kontesi Barici, pardon piljarici
Tanja Tolić
Naša ocjena:
Bila jednom jedna kontesa Barica... Čekaj! Nije bila kontesa! Nego što je bila? Pekarica i piljarica. Piljarica? Zašto, prodavala je piljevinu? Peciva i piljevinu?! Ma kakvu piljevinu! Piljarica je žena koja prodaje hranu na tržnici.
Tako kreće zamišljeni razgovor između nekog djeteta i odrasle osobe, ili možda klinca i malo starije djevojčice, ili – zašto ne? – između dvije odrasle osobe koje i dalje vole čitati bajke. Ljepota je priča što se one mogu čitati uvijek, bez obzira na godine ili stanje duše, a duhovita, informativna i nadasve šarmantna slikovnica "Kontesa Barica... ili kako se živjelo prije tristo godina", autorice Snježane Husić i ilustratorice Marijane Jelić, u izdanju zagrebačke Planetopije, kao stvorena je da se s njom ušuškate pod neku dekicu ili zavalite ispod bora blizu plaže.
Snježani Husić i Marijani Jelić ovo nije jedina suradnja. Već su me oduševile "Krilatim servisom", slikovnicom koja radnike prikazuje kao dobre anđele svakodnevice. U Dušingradu oni rade i drugu smjenu, izglađuju nesporazume, grade povjerenje, popravljaju mostove prijateljstva i vraćaju osmijeh na lice. U zemlji u kojoj se rad, nažalost, vrednuje sve manje, prava je divota pročitati – i sebi i djetetu – slikovnicu u kojoj se slavi marljivost, ističe važnost truda i zalaganja, u kojoj je svaki posao važan, a prema zaposlenicima se odnosi s poštovanjem.
"Kontesa Barica" na istom je tragu. Snježana Husić, koja je diplomirala talijanistiku i komparativnu književnost, priču od početka postavlja u dijalog sa zamišljenim čitateljem koji je ravnopravni sudionik "bajke" pa pripovjedačicu neprestano – kao što to čine djeca i u stvarnom životu – prekida upadicama. Pripovjedačica, dakle, pokušava ispričati priču o mladoj i bistroj grofici koja nije vjerovala u vještice, a onda su baš nju optužili da je strašna vještica i zatvorili je u kulu Dverce na zagrebačkom Gradecu. Riječ je, naravno, o kontesi Neri Marije Jurić Zagorke, no "dijete" se buni i kaže da mu je puna kapa tih izmišljotina i da želi priču o pravoj kontesi Neri. No ona nikad nije postojala, pa tako počinje priča o kontesi Barici. Pardon, piljarici.
Život Barice Cindek dobro je dokumentiran u zagrebačkim arhivima, njih je uostalom koristila i sama Zagorka pišući "Gričku vješticu". Barica je bila mlada, zgodna i koketna udovica i živjela je prije gotovo 300 godina, u prvoj polovici 18. stoljeća. Spretnoj Barici posao je dobro išao, itekako je bila iznimka za to doba u kojem žene jesu radile, ali rijetko samostalno. Susjedi su joj bili zavidni na uspjehu, moćni gradski bilježnik Lacko Sale bio je pak bijesan jer je odbila njegovo udvaranje. Odbijeni Lacko 1743. namjestio joj je suđenje pod optužbom da je vještica, a zlobna konkurencija rado je posvjedočila da leti na metli. No nema straha, slobodno čitajte slikovnicu djeci jer Barica nije nastradala, no kako se izvukla, to vam neću otkriti. Sigurno je, međutim, da će se klincima svidjeti domišljati kraj.
Ilustratorica Marijana Jelić i ovdje se koristila lutkama, fotografijama i crtežima. Osobno mi se jako sviđa što Barica nije tipična ljepotica ili se barem ne uklapa u ono što mi danas smatramo standardnom ljepotom. Dobrodošla promjena od terora mršavosti, tankih nosića i nogu kao štapića, čime djecu inače zatrpavaju u Disneyjevim slikovnicama ili današnjim crtićima. Pored toga, Marijana Jelić beskrajno je duhovita u svojim ilustracijama, pa se s djetetom možete zabavljati na nekoliko razina: osim tako da im čitate priču, možete i zajedno tražiti mrzovoljnog kokota s kaubojskim šeširom, miša koji juri na klupku konca, konje koji razgledavaju potkove ili svinje koje paradiraju u perikama.
Slikovnica je idealna za pametne, znatiželjne i netipične djevojčice i dječake, bilo da već jesu takvi, ili ih takvima želite odgojiti. Barica je silno hrabra, marljiva i samostalna, a upravo to želimo svojoj djeci. Nikakve princeze koje čekaju prinčeve ili kraljeviće koji gube dane! Pored toga, mali će pametnjakovići uživati u gomili podataka o tome kako se živjelo prije 300 godina. Jeste li znali da su žene u Zagrebu i prije tri stoljeća mogle raditi kao građevinske radnice? Da su kovači bili automehaničari i vulkanizeri onoga vremena? U Baričino je vrijeme, recimo, prvi put u Zagrebu ustanovljen stalni poštanski dan, a 1706. izgorjela je zagrebačka tiskara u kojoj su se tiskale novine na latinskom. Pitate se kako se palila vatra bez upaljača i šibica? Trebao vam je trud ili užega.
Jako ćete zavoljeti Baricu, a tko zna, možda svojeg mališana napokon i uspijete uvjeriti da je ipak najzdravije jesti voće i povrće.
Podijeli na Facebook
