Jedna od prvih rečenica u knjizi “Vitka i opaka” je “Cigarete su za gubitnike”. Dakle, već na samom početku, ova knjiga i ja si baš nismo međusobno najbolje legle. Da, znam da je pušenje štetno, da od njega žute nokti i zubi i da uzrokuje niz ružnih oboljenja, ali zaboga, cilj mi je izgubiti kile, a ne u postati savršeni pacijent doktora Oza, a i iskreno, ne sjećam se da sam ikad čula za nekog tko je izgubio kile prestankom pušenja. Ali, eto, kako je moja upornost u tome da svaku knjigu koju sam otvorila i pročitam nemjerljivo veća od one da se suzdržavam od prežderavanja toplim, finim, mekanim kiflama iz obližnje pekarnice, ipak sam odlučila nastaviti s čitanjem.

Ni ova knjiga ne predlaže kratkotrajnu dijetu, nego način života. Da bismo napokon postigli željenu figuru, Rory Freedman i Kim Barnouin predlažu da iz svog života jednom zauvijek, ali pazite - ZAUVIJEK - izbacimo par sitnica: meso, bijelo brašno, bijeli šećer, umjetne zaslađivače (nadam se da ste ostale bijele praške već izbacili), alkohol, meso, mlijeko, sir i ostale namirnice životnjskog podrijetla, sve što je anorgansko, sve što sadrži dodatke koji se označavaju slovom E i pripadajućom im brojkom, e da, ne zaboravite izbaciti i ribe, rakove i slično. Nakon što ste učinili tih nekoliko sitnih izmjena u svom jelovniku, vjerujte, bit ćete mršavi i takvi ćete i ostati.

Iako neizmjerno duhovite, Freedman i Barnouin su počesto iritantno isključive i pomalo osuđujuće. Najveći dio knjige se bavi obrazlaganjem štetnosti namirnica životinjskog podrijetla. Osim što nam iznose niz razloga zašto je meso tako štetno za nas, autorice nas časte slikovitim prizorima iz američkih klaonica. U jednom dijelu knjige autorice citiraju izjave radnika iz klaonica, preuzetih iz knjige “Slaughterhouse” autorice Gail Eisnitz. Prije tih citata su autorice napisale: “Vrlo su slikoviti i teško ih je čitati, ali molimo vas da ih sve pročitate”. E pa ja ih nisam sve pročitala. Letimični pogled na te citate i više je nego dovoljan da čitatelj stekne uvid u ono što su autorice htjele reći.

Osim slikovitih prizora mučenja životinja, u knjizi se da pronaći i beskonačan popis tzv. E-dodataka i, pored svakoga, detaljno obrazloženje čemu služi i zašto je štetan za nas. Nadalje, ako na ovom svijetu postoji bar još jedna osoba koja misli da je američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) strahovito zabrinuta za zdravlje Amerikanaca i da oduvijek radi za dobrobit naroda, pa ako treba i na štetu velikih korporacija, ova knjiga će mu zauvijek razbiti takve iluzije. Ni ostale agencije za kontrolu hrane i lijekova nisu bolje prošle. USDA, OCA, ŽNJLBULJ i ostale kratice, nisu tu da bi vas zaštitile od gramzivih korporacija, nego da bi te iste korporacije zaštitile od mogućih tužbi. Ali to ste već znali.

Nakon što ste izbacili svu hranu s popisa (ili u mom slučaju, kako ispada, svu hranu uopće) onda trebate obratiti pažnju i na hranu koja se prodaje kao organska i shvatiti da se i u takvoj hrani skrivaju neželjeni nezdravi dodaci. Dakle, čitanje deklaracija je obavezno. Zanimljivo je da je nekoliko redaka nakon toga upotrijebljena rečenica: “Živite neopterećeno”, a odmah zatim: “Ne vjerujte nikome pa čak ni nama”. Dakle, ako sam dobro shvatila, savjet glasi - neopterećeno, ali ipak mahnito čitajte sve natpise na deklaracijama i ne dozvolite sebi da vaša hrana sadrži bilo kakve kemikalije. Pis of kejk. Osim što nema “kejk” jer kejk deblja i sadrži bijeli šećer i jaja.

I tako, sad kad više ne pušite, ne pijete alkohol, ne jedete ništa što sadrži bilo kakvu kemiju ili išta što je ikad bilo blizu životinje, bit ćete lijepi i mršavi. Ako pak i ne budete mršavi, nije ni bitno, jer ćete biti zdravi i živjet ćete 100 godina, ako vas ne pogazi auto, ili ako vam život ne prisjedne u međuvremenu. (E da, ne zaboravite ni na fizičku aktivnost. Autorice predlažu ples ili aerobik.)

Nakon što ste izbacili svu kemiju iz prehrane, red je da iz kozmetičke torbice pobacate sve što sadrži kemikalije, sastojke životinjskog podrijetla, sve što je testirano na životinjama (e toga se zapravo i pridržavam), u principu, najbolje da bacite sve što imate i pokupujete nove kremice. Sad vam bar nitko ne može prigovoriti da vam ne treba.

Ova knjiga je pravi primjer toga kako vam “sitnice” mogu promijeniti život. Osobama koje su na rubu toga da postanu vegetarijanci, ova knjiga će vjerojatno biti ono što će ih gurnuti preko tog ruba. Šarmantna je i zanimljiva za čitanje, ali osobno smatram da su savjeti teško provedivi. I iako se neizmjerno divim veganima i vegetarijancima, živcira me kad se ponašaju poput Jehovinih svjedoka, i impliciraju da nećete doživjeti spasenje dok se ne okrenete njihovoj “vjeri”.

Što se mene tiče, ja neću postati vegetarijanac ni vegan, barem ne za sada, ali nešto gledam svog mačka Slavka i čini mi se da bi i on baš mogao na dijetu. Slavko, danas je za ručak tofu s morskim algama. Zaboravi mesnu konzervu. Nemoj me tako gledati, tete u knjizi kažu da je to jako fino…

Epilog: Slavko je odselio kod susjede koja kupuje konzerve.

Šarmantno i duhovito za čitanje, no savjeti o mršavljenju su potpuno besmisleni