"Gdje si je upoznao?"
"U Bentonsu... rekao sam ti..."
"Gdje ste se trošili?"
"U njezinom stanu... nikad u našem, kunem se!"
"Koliko je to trajalo?"
"Oko šest mjeseci."
"Zna li cijeli svijet za to?"
"Ne, bilo smo vrlo diskretni."
"Jesi li je volio?"
"Da, ali ne dovoljno... Volim tebe, Beth."
"Jesi li joj to jučer rekao?"
"... Da."
"Hoće li ti stvarati nevolje sad kad si je napucao?"
"Ne, nije bila potresena."

Nije kanila, ali Beth je dopustila Nicholasu da se vrati u njihov krevet, i nakon nekog su vremena vodili ljubav. Uvijek je imala potrebu biti tješiteljica. Poslije leži i prilagođava sliku koju je stvorila o Nadiji Patel. Ljubavnici koju je jučer napucao njezin suprug. "Rođena u Surreyju" i "ne naročito lijepa", tako ju je opisao Nick. I tako Beth, ležeći budna u krevetu, nakon otkrića još jedne prevare svojeg vječno jebežljivog muža, poznatog pisca krimića, briše zamišljenoj Nadiji oči gazele, bollywoodski trbuh i tantričke vještine koje joj je podarila.

Nicholas je još jednom izabrao nju. Ali ono što Beth ne zna jest da će njihov drski komfor na imanju Stonefield, na kojem godinama iznajmljuju apartmane piscima koji dolaze potražiti inspiraciju i mir na engleskom ladanju, uskoro poremetiti nova ljepotica. Tamara Drewe vraća se u rodno mjesto kraj Ewedowna kako bi prodala kuću pokojne majke. U međuvremenu je od ružnog pačeta postala glamurozna novinarka, i to uglavnom zahvaljujući novom nosu kojeg joj je napravio plastični kirurug. Njezin povratak budi stare strasti u Andyju, prijatelju iz djetinjstva, ali i ranije spomenutom Nicholasu koji pokušava uhvatiti zadnji vlak prije nego što ga pregazi kriza srednjih godina. Tamara, međutim, ima novog muškarca u svom životu, Bena, rock bubnjara čiju je prošnju prihvatila…

Tako, daleko od mahnite gomile, počinje radnja stripa koji je na tjednoj bazi izlazio u britanskom dnevnom listu The Guardian, od 2005. do 2007. godine, u ukupno 110 epizoda. Crtala ga je Posy Simmonds (1945), britanska strip-crtačica, spisateljica i ilustratorica dječjih knjiga. Nakon što je objavljena posljednja epizoda, Tamara Drewe prerasla je u strip-knjigu koja je lani prevedena i objavljena i na hrvatskom jeziku, u izdanju zagrebačkog Algoritma.

Najprije očito. "Tamara Drewe" kolekcionarsko je, čak luksuzno izdanje kad se ima na umu status stripa u današnjoj Hrvatskoj. Od njega, kad je u pitanju objava i prodaja, možda u ovome trenutku stoji lošije jedino poezija (iako se ne bih kladila...), pa se svako ovakvo izdanje, ako volite strip, čuva kao svetinja. Tim više - a sada dolazimo na ono drugo, manje očito kad se knjiga gleda samo u izlogu ili nabrzaka prelista u knjižari - što je "Tamara" duhovita, šašava vožnja kroz englesku srednju klasu, oplemenjena sjajnim crtežom i začinjena blagim izrugivanjem.

Dodatna je vrijednost što je strip-knjiga Posy Simmonds, inače dobitnice nagrade Grand Prix 2009 de la Critique bande dessinée (francuskog udruženja crtača stripova, novinara i kritičara, čija se nagrada dodjeljuje od 1984. godine), doista - knjiga. Stotinu i trideset i šest stranica podijeljeno je u četiri poglavlja, a u svakome od njih, pored strip-tabli, postoje i prilične količine teksta koje doista zahtijevaju čitanje kako bi se pratila radnja.

Dakle, mirne duše možete u ovoj poslastici uživati polako, nekoliko večeri zaredom upoznavati za strip netipično duboko karakterizirane likove, proučavati detalje na crtežima, uspoređivati kako se mijenja mimika lica junaka i otkrivaju njihove emocije, čak i kad to tekst ne prati, te uživati u "bonusima" koje autorica obilato nudi svakih par stranica - tu je oglas u novinama, tamo plakat za Andyjev eko-uzgoj gusaka, onda naletite na neku od Tamarinih glupavih novinskih kolumni (treba i to znati fingirati!), pa na reminiscenciju katastrofalno lošeg prvog susreta Nicka i njegove buduće ljubavnice, stranicu iz engleskih tabloida, ili pak maštarije tinejdžerice Jody koja s prijateljicom Casey provali u Tamarinu kuću i izazove priličan kaos ostalim akterima... Sve, naravno, nacrtano.

Potom su tu i slojevi referenci. Posy Simmonds je, naime, inspiraciju za "Tamaru Drewe" pronašla u klasičnom romanu Thomasa Hardyja iz 19. stoljeća, "Daleko od bjesomučne gomile" (1874), inače njegovom četvrtom romanu i prvom komercijalnom uspjehu (tek 17 godina kasnije uslijedit će šokantno erotizirana "Tessa iz porodice d'Urberville"), tako da je njezin strip zapravo moderna reinterpretacija priče o mladom pastiru Gabrielu Oaku (Andy) i taštoj ljepotici Batshebi Everdene (Tamara) koja dolazi živjeti sa svojom tetom, gospođom Hurst.

U modernoj verziji (u kojoj ima i nacrtanih prizora seksa!), sve je to još bolje jer se lako poistovjetiti s modernom single curom koja, iako ima novi nos, u glavi i dalje nosi komplekse zbog staroga; ili s dobrodušnom, inteligentnom i toplom Beth koja nikako da napuca svog nezrelog supruga, nego neprestano izmišlja opravdanja za to što on ne može zadržati hlače oko struka... Tu su i sjajne minijature gostiju pisaca, primjerice Glena Larsona, koji ima kroničnih problema sa zahodskim školjkama i osjeća silnu zavist prema Nicku, zbog njegove lakoće pisanja...

Uz takvu živopisnost, bilo je samo pitanje vremena kad će Tamara Drewe prošetati svoje duge noge u šorcu i preko velikog ekrana. Strip je adaptiran za film 2010. godine, Tamaru glumi Gemma Arterton i u pitanju je dopadljivo djelce koje prilično vjerno slijedi strukturu knjige, iako nije doživjelo bog zna kakve ovacije od kritičara. No, zanimljivo je da glumci, fizički, jako nalikuju nacrtanim junacima.

"Tamara Drewe", naravno, primarno je lako štivo, namijenjeno zabavi, vješto složena slikovnica za odrasle i, posredno, refleksija nekog drugog novinarstva, kakvo u Hrvatskoj danas ne postoji (iako, sigurna sam, ima takvih strip-crtača!), a koje ne njeguje samo novinsku karikaturu, nego i ovu, gotovo izumrlu formu stripa. Čitajte, uživat ćete!

Sjajan crtež, duhovita priča i izvrsna reinterpretacija ljubavnog romana Thomasa Hardyja