Cormoran Strike fizički nalikuje vunastom mamutu: visok je, plećat i nabijen kao boksač, kose na glavi ima malo, ali su mu zato trbuh i ruke zastrašujuće dlakavi. Ali, tko zapravo ne bi volio vunastog mamuta, osobito ako ste poklonik serijala "Ledeno doba"? Onakav kakav je Manny u crtiću - ozbiljan i oporo duhovit, takav je otprilike u stvarnosti, literarnoj naravno, Cormoran Strike, bivši vojni policajac koji je stradao u Afganistanu, zbog čega sad ima jednu i pol nogu. Šepav, s protezom umjesto potkoljenice, koja teško podnosi kilograme koje je natukao u civilnom životu, povrijeđen i razočaran jer je upravo prekinuo destruktivnu petnaestogodišnju vezu s bogatašicom Charlotte, bez prebijene pare i s krevetom u detektivskom uredu u koji gotovo nitko ne zalazi, upravo će dobiti privremenu tajnicu i ozbiljnog klijenta koji plaća.

Crvenokosa Robin i John Bristow u njegov zapušteni ured ući će isti dan: prva je oduvijek potajno sanjala o tome da bude detektivka, potonji ne vjeruje da se njegova prelijepa sestra, slavna londonska manekenka Lula Landry, doista ubila prije tri mjeseca skokom s balkona. Strike, nezakoniti sin pokojne groupie i ostarjelog rock pjevača kojeg je sreo samo dvaput u životu, naći će se tako opet u svijetu kojem nikada zapravo nije pripadao - slavnih, bogatih, sjebanih i često drogiranih, kojima dan prolazi u kupovanju dizajnerske odjeće, bježanju od paparazza i izlasku u mondene klubove i restorane. Problem je, međutim, što je policija, prije tri mjeseca, dobro obavila svoj posao: ništa nije upućivalo da je Lulu netko ubio, nije pronađen niti jedan dokaz, a svjedočenje njezine susjede - o tome da je čula svađu s gornjeg kata, iz Lulina stana - palo je u vodu najprije zbog savršene izolacije zgrade, a potom i nakon što je otkriveno da se Tansy tu večer našmrkala kokaina.

Autor romana "Zov kukavice" (Mozaik knjiga, 2013.), kako već vjerojatno svi znaju, nije niti Robert Galbraith, niti muškarac, a niti bivši vojni policajac, nego ga je pod pseudonimom napisala J. K. Rowling, autorica serijala o Harryju Potteru, koja je u međuvremenu napisala i roman za odrasle "Prijevremeni izbori". Rowlingova je u anonimnosti uživala svega tri mjeseca - od travnja do lipnja ove godine - i za to vrijeme prodala oko 8500 primjeraka svog detektivskog romana. Onda je na Twitteru otkriven njezin identitet, a prodaja krimića preko noći skočila 4000 posto, zbog čega je nakladnik Little Brown tiskao novih 140 tisuća primjeraka romana. Ipak, postigla je što je htjela: 90 dana njezin su roman čitali i hvalili kao prvijenac, bez da je itko znao da ga je ona napisala. Uspješno je prešla iz slave u anonimnost pa opet u slavu, iz dječje litarature u književnost za odrasle, odali su joj priznanje za to što je napisala, a ne zato što ga je ona napisala.

Sad kad se zna da je J. K. Rowling napisala "Zov kukakvice", u originalu "The Cuckoo's Calling" (što je igra riječi, jer Lulu njezini prijatelji zovu i Cuckoo - engleska riječ i za pticu kukavicu i za luckastu, šašavu osobu), dječurlija koja je odrasla na Harryju Potteru javno kuka na internetu: kao, ne mogu čitati tu odraslu literaturu, gdje je Potter i još je sve užasno dosadno i staromodno napisano. "Zov kukavice" doista je staromodno napisan roman, ali pretpostavljam da čitatelj mora imati ponešto godina da bi mogao uistinu cijeniti taj najnoviji pothvat majke napoznatijeg čarobnjaka na svijetu.

Kad kažem staromodan, ja to, naime, mislim kao kompliment. "Zov kukavice" nije toliko krimić u današnjem smislu riječi - što podrazumijeva preklapanje s trilerom i obilje elemenata horora - nego pravi, rasni, elegantno napisani detektivski roman kakvi se više zapravo ne pišu. Cormoran Strike klasičan je, metodičan detektiv staroga kova, u odijelu, kakve pamtimo iz noir filmova četrdesetih godina prošlog stoljeća: on pomno ispituje svjedoke, slijedi protokol vojne istrage, sva svjedočenja zapisuje ili snima, a potom, po povratku u ured, piše detaljno izvješće. U "Zovu kukavice" sve je podređeno utvrđivanju činjenica i mnogo je dijaloga, a njih Rowlingova zna napisati.

Coromoran Strike životan je lik i uz znatiželjnu i pronicljivu Robin čini neodoljiv detektivski par. Kako radnja odmiče, a polako - za onu nezahvalnu potterovsku dječurliju vjerojatno smrtno dosadno polako - iskaču tragovi koji upućuju da je samoubojstvo ipak bilo ubojstvo, doznajemo i zašto je Strike prekinuo sa Charlotte, i kako je izgubio nogu, zašto je u dugovima, kakav je taj Matthew, Robinin zaručnik, i hoće li Robin doista ostati samo privremeno rješenje ili je Cormoran možda dobio kolosalnu partnericu... Kad pak kupi jednu zelenu haljinu, kao čitatelji definitivno ćete biti - kupljeni.

Rowlingova je pisac koji mnogo daje: ne samo da zadivljuje njezina vještina pisanja, nego zadivljuje i studioznost u građenju i najsporednijih likova - svi su oni čvrsto, realno oslikani, stvarni ljudi s kojima se čitatelj može poistovjetiti. Iako je i motivom ubojstva staromodna - jer nema tu nikakvih perverzija, raskomadanih tijela, niti bizarnih razloga za zločin - po meni je i više nego uspješno preskočila čitateljski jaz koji ju je očito mučio, a malo je pisaca koji znaju pisati i za djecu i za odrasle. Čitala sam Pottera i voljela sam ga; Cormoran Strike mi je upravo neodoljiv i veselim se novim nastavcima koje je najavila (drugi roman o Strikeu već je napisala i trebao bi biti objavljen iduće godine). Poveznica je njezin opori, crni humor - malo je tu očitih, namjernih šala, ali prokleto je duhovita i briljantno inteligentna u svakoj rečenici koju napiše.

Na web stranici Roberta Galbraitha, na pitanje zašto je odabrala roman napisati pod muškim pseudonimom odgovara kako se htjela što više udaljiti od svog pravog identiteta. Kaže kako čak niti njezin urednik David Shelley, dok je čitao "Zov kukavice", nije imao pojma da ga je ona napisala. "Nikad ne bih pogodio da ga je napisala žena", rekao joj je. Zapravo, da nije razotkriven pseudonim, malo tko bi doista pomislio da je ovaj sjajan detektivski roman napisala žena, što je užasno nepravedno i govori o dubokoj podijeljenosti u literarnom svijetu koja nerijetko ide na štetu žena. Ne samo da ugledni književni časopisi češće objavljuju kritike djela koje su napisali muški autori (o čemu redovitu statistiku vodi Vida, www.vidaweb.org/the-count-2012), nego je ta predrasuda o ženama piscima na neki način obilježila Rowlingičinu karijeru. Iako je njezino pravo ime Joanne Kathleen, izdavač Pottera, Barry Cunnigham, savjetovao joj je da se potpisuje inicijalima koji ne odaju spol, jer se bojao da će žensko ime odbiti dječake čitatelje. Što je, naravno, smiješno i tužno kad se zna da u dječjoj dobi djevojčice nemjerljivo više čitaju od dječaka.

"Zov kukavice" je, zbog svega toga, i jedna damski bačena rukavica u lice, još jedna sjajna pobjeda za autoricu kojoj su, baš zbog toga što je spisateljsku karijeru počela romanima za djecu, često predbacivali i nedostatak talenta i ozbiljne vještine pisanja. Ništa od ovoga, naravno, nije bitno za uživanje u čitanju romana, ali dobro je znati. A u "Zovu kukavice" sigurno ćete uživati: Harry Potter otišao je u zasluženu mirovinu, živio Cormoran Strike!

Sjajan, elegantno napisan krimić i detektiv kojeg ćete zavoljeti na prvu