“U to doba svijet je bio podijeljen na zemlje u kojima Židovi nisu mogli živjeti i zemlje u koje nisu mogli ući.“

Točno, dobro ste pogodili. Radnja romana “Židov u Šangaju“, suvremenog i izuzetno popularnog španjolskog pisca Emilija Calderóna, smještena je u Šangaj, u vrijeme Drugog svjetskog rata, točnije u 1943. godinu.

Na prekooceanskom brodu, koji iz Genove plovi do Šangaja radi mladi španjolski liječnik Martin Niboli. Njegov je zadatak da pregledava židovske emigrante, kako bi otkrio i spriječio možebitne epidemije. Naime, Šangaj je u to nemirno vrijeme bio svojevrsni raj za Židove, koji su u njemu našli svoje utočište, bježeći pred nacizmom iz različitih dijelova Europe. Na jednom od tih putovanja upoznaje osebujan i pomalo neskladan židovski bračni par, starijeg gospodina Leona Blumenthala i njegovu prekrasnu mladu ženu Norah. U četiri tjedna plovidbe, između Leona Blumenthala i dr. Nibolija razvija se duboko prijateljstvo, a između prekrasne, ranjive Norah i dr. Nibolija duboka, ali zabranjena ljubav.

Zbog ljubavi prema Norah, dr. Niboli se odlučuje skrasiti u Šangaju gdje, osim što radi kao liječnik, preuzima i službu španjolskog konzula. Leon, koji ima “dara, a i sredstava za preživljavanje“ pokazuje svu svoju snalažljivost te, u svega desetak dana od iskrcavanja u Šangaj, počinje stvarati svoje poslovno carstvo. Dok Leon svojim prilično sumnjivim poslovnim vezama omogućava ugodan i materijalno bezbrižan život, dokona Norah se prepušta dekadentnim i raskošnim zabavama nevjerojatnog multikulturalnog grada.

Ubrzo se Šangaj pod japanskom okupacijom za većinu Židova pretvara u neku vrst tamnice onih koji su do tada bezbrižno plesali po raskošnim salonima. Naime, Japan Židove apatride (a to su u tim nesretnim, ratnim vremenima bili gotovo svi) zatvara u geto Hongkew. Time ne samo da im se ograničava kretanje, već je život u getu daleko od normalnog, obilježen čestim epidemijama, te kontinuiranom nestašicom hrane i lijekova. Za Blumenthalove je u jednom trenu gotov taj raskošan život, koji su do tada vodili. Dr. Niboli nema nikakve mogućnosti da im pomogne, koliko bi god on to želio.

Ubrzo će jedno brutalno ubojstvo iz temelja potresti ne samo život dr. Nibolija, već i živote svih onih u uskoj vezi s njim. Doktor kreće na opasno putovanje ratnim Šangajem, pokušavajući razriješiti misterij ubojstva koje ga je izuzetno pogodilo. Naravno, pokreće lavinu nesretnih događaja, koje ni u ludom snu nije mogao predvidjeti. Uskoro postaje svjestan činjenice da stvari gotovo nikada nisu onakve kakvima se čine. Uviđa brutalnu istinu: gotovo nikome ne može vjerovati i uistinu ne poznaje niti najbliže prijatelje...

Svakako morate znati da ovo nije samo još jedan roman o strahotama Drugog svetskog rata. Naime, ove godine sam pročitala desetak romana s tom tematikom, ali svaki od njih je bio posve drugačiji. To ponajviše ovisi o senzibilitetu pisca i njegovoj odluci što će biti srž njegove priče (sam rat, ljudi, ljudskost, posljedice rata...). Calderón je, osim što je sjajan pripovjedač izuzetno interesantnog stila, ovaj roman protkao upečatljivom dozom egzotike. Naime, smjestio je radnju u Šangaj. Na taj nam je način omogućio da toliko puta čitanu temu o ratu, promatramo iz sasvim druge, zapravo potpuno nove i svježe vizure.

Pisac nas svojom pričom vodi na putovanje kroz jedan daleki grad i kroz jedan, većini nas, nepoznati dio povijesti. Šangaj se, od malog ribarskog naselja, tijekom 19. stoljeća pretvara u izuzetno razvijenu luku i bitno središte trgovine između Istoka i Zapada. U nekim dijelovima grada postojale su internacionalne koncesije, a brojni zakoni omogućavali su neometano bogaćenje stranaca. Šangaj je u vrijeme neposredno prije Drugog svjetskog rata bio izrazito kozmopolitski i glamurozan grad. Mada je od 1937. godine pod okupacijom carskog Japana, i dalje u njemu buja život, a mješavina raznih kultura daje bazu za dobar i interesantan život. Međutim, kako rat prestaje biti samo prijetnja, a postaje gorka stvarnost, Šangaj se ubrzo pretvara u “eksplozivnu smjesu“ i postaje “varljivi san šačice varalica“.

U gradu počinje cvjetati prostitucija, prevare, opijum, “metropola Velikog dima potrošila se kao lula opijuma“... U svakom slučaju, u Šangaju je relativno sigurnu luku pronašlo oko 20.000 Židova, mahom iz Njemačke i Austrije. Možda nisu živjeli u najsretnijim uvjetima, ali su barem preživjeli rat.

Pisac nam oživljava taj dekadentni grad. U njemu su se isprepleli narodi i kulture, tragične sudbine i životi, življeni po salonima i plesnim podijima. Njegovi su istaknuti stanovnici bili mahom stranci koji su se spasili od sigurne smrti ili pak pustolovi u potrazi za avanturom života. Šangaj, “gdje se oscilacije života mjere gutljajima šampanjca“, bio je savršena kulisa za avanturu ili za zaborav, već prema tome što vas je dovelo u taj grad. Razvratne zabave, neobični, osebujni ljudi, plesovi u dvoranama raskošnih hotela, šampanjac, kokteli, dim opijuma, ispod kojeg nestaju problemi, ponekad i zauvijek, samo su dio onoga što je Šangaj tog vremena bio i onoga što je nudio.

Calderón nam je to opisao apsolutno uvjerljivo, životno i dojmljivo. Imala sam nepogrešiv osjećaj da je on sam četrdesetih godina bio u Šangaju (nije, naravno, jer je rođen 1960. godine), ali da sam i ja sama, čitajući roman, bila tamo i svjedočila jednom povijesnom trenutku. Pisac je svoju priču smjestio u autentični povijesni kontekst, čak je u nju upleo i nekoliko stvarnih osoba, koje su zaista živjele u Šangaju i okolici četrdesetih godina (primjerice ekscentričnu američku spisateljicu Emily Hahn i njezinu nadaleko poznatu maskotu, majmuna u finom odijelu).

U knjizi se spominju i “žene za utjehu“. One su zapravo bile seksualne robinje, mahom iz Kine i Koreje, koje je japanska vojska držala u svojim vojarnama i koje su sustavno silovane i mučene. Njima i njihovoj tragediji je Calderón ovom knjigom, na određeni način, odao počast, jer taj zločin Japan do dana današnjeg nije u potpunosti priznao, niti se ispričao žrtvama. Prema nekim procjenama Japanci su oko 200.000 nedužnih žena pretvorili u “žene za utjehu“. S obzirom da je od toga prošlo sedamdesetak godina, brojne žrtve su sada već mrtve, tako da im ni isprika više ne znači mnogo...

Kroz tragične sudbine svojih likova, pisac je progovorio o ratu i svemu onome što se događa kad ljudi, kojima teški rat padne na nejaka pleća, otvrdnu i prestanu biti ljudi. Jasno je ukazao na to da neke rane, one na duši, nikada ne zacijele u potpunosti. Time je dao oštru i prilično glasnu kritiku rata i politike, bez koje ni jedan rat ne može.

“Židov iz Šangaja“ je sjajan roman. To je uzbudljivo, pametno i napeto štivo. Neočekivani obrati i iznenađenja, nevjerojatne životne priče i sudbine natjerat će vas da ovu knjigu čitate do dugo u noć i da je ne ispuštate tako lako iz ruku. Otvorit će vam vrata u jedan nepoznati, a toliko zanimljiv i stvaran svijet, i tu priliku ne smijete propustiti. Calderón će vas, ako mu dopustite, na beskrajno interesantan i nepretenciozan način podučiti o jednom vrlo zanimljivom dijelu povijesti.

Pisan u prvom licu, pri čemu je narator dr. Niboli, neodoljivo me podsjetio na stare detektivske filmove, gdje nam požrtvovni detektiv objašnjava što se sve zaista događalo. Upravo nas na taj način pisac vodi kroz zamršenu i uzbudljivu priču, kroz lik poštenog i često puta izigranog doktora, čovjeka kojeg su najbolje namjere dovele na najstrašnija mjesta. Mjesta, za koja ni u najstrašnijem snu nije ni slutio da postoje. Baš kao i mi, dobrodušni čitatelji, koji smo iz svog toplog dnevnog boravka, zahvaljujući Emiliju Calderónu, zavirili u daleki Šangaj, zahvaćen ratnim vihorom...

Sjajan roman o doktoru kojeg su najbolje namjere dovele na najstrašnija mjesta