Vrijeme je opak igrač
Sjajna knjiga o starenju uz koju se 'sluša' YouTube
Ankica Tomić
Naša ocjena:
"Vrijeme je opak igrač" knjiga je o starenju. Dok sam je čitala, a zbog različitih okolnosti čitala sam je dugo i nedopustivo sporo (na različitim lokacijama, u različitim raspoloženjima, medijima, čak i jezicima, pa krećući od početka...), činilo mi se svašta: i da je riječ o generacijskom romanu i o priči koja približava subkulturu američkih studenata s kraja 70-ih, 80-ih, 90-ih, i o onoj koja se bavi glazbenom industrijom, malograđanskim svjetonazorima, strahom od neuspjeha...
Pa mi se onda opet činilo kako glavnu ulogu ovdje ima roman sam, i to američki, suvremeni, žanr koji se temelji na seciranju zasebnog mikrosvijeta koji čine sasvim obične sudbine protagonista, čiji životi dobivaju na važnosti jer, svi zajedno, u više ili manje miroljubivoj koegzistenciji, stvaraju sociološki presjek jednog modernog društva.
I sve to skupa stoji: ako tu i tamo, čitajući knjigu, morate otvoriti YouTube jer ste neke pjesme zaboravili, a neke niste ni znali, pa čak i one koje pamtite ne znate toliko detaljno da vam bude jasno o kojoj je to dvosekundnoj stanci iza refrena riječ, sasvim je jasno da glazba u ovoj knjizi ima presudnu ulogu. Pa opet, pet minuta nakon što sam je dočitala, znam da je ovo knjiga o starenju. Neki bi rekli o odrastanju, ja ipak biram "starenje".
Zanimljiv je, stoga, naslov knjige, relativno slobodan prijevod originalnog "A Visit From The Goon Squad" koji ne znam što znači, a bogme ga nikako ne mogu ni zapamtiti... Prevoditeljica Mihaela Velina obavila je dobar posao pa tako rečenicu "Vrijeme je opak igrač", poput poslovice, dvaput ponavlja u tekstu, da nam dobro "sjedne" i opravda odabir, makar originalan tekst na tim mjestima ne citira naslov. Svejedno, prenosi duh onoga što pisac (piskinja) ne samo da je htio reći, nego je to odlično i učinio.
Jennifer Egan, koja je za ovaj roman nagrađena famoznim Pulitzerom, nedosanjanim snom neameričkih pisaca različite provenijencije, u ovom romanu pokazuje svoj afinitet prema kratkim pričama: svako poglavlje ima svoje likove, odvojene od prethodnog konteksta. I pripovjedač je drukčiji: negdje sveznajući (u trećem licu), drugdje subjektivan (u ja-formi), na trećem mjestu s bezličnim drugim licem (govoreći o sugovorniku, govori o sebi).
Sve je to zanimljivo, no nipošto ne otežava čitanje, jer ne odvlači pažnju s fabule koja, većinom kronološki, rjeđe retrospektivno, prati život izmišljenih junaka koje je američka spisateljica, gotovo sam sigurna, prepisala iz zbilje. Zajednička karakteristika svih likova nesklad je između privida koji odašilju okolini i unutarnjeg svijeta kojim ni sami nisu zadovoljni, pa tako paze da se ne otkrije njihova kleptomanija, nesigurnost, impotencija, grijesi prošlosti, nedostatak talenta u kompetitivnoj industriji koja preferira mladost, iskričavost, svježinu i, na konto toga, vrti velik novac od kojeg se mogu namiriti paraziti svake vrste.
U skladu s vlastitom dobi, autorica dobro razumije (i ne boji se prenijeti čitatelju) kako se s krizom srednjih godina mijenjaju i kulise koje propisuju poželjne trendove, a kamoli ne vlastite projekcije o tome kako bi uspjeh trebao izgledati. I što je još važnije, Eganova je odrezala toliki komad vremena da njezini tinejdžeri, koji još mirišu po majčinu mlijeku i bahate se maštajući o budućnosti, u samo nekoliko poglavlja postaju sredovječni, zgroženi nad protokom "opakog igrača", užasnuti bilancom vlastitih pokušaja i pogrešaka.
No, pritom, ni jedan jedini dio ovog romana, ni jedno poglavlje (pa ni ono u slikama, takozvani dnevnik u slajdovima) nije zbrzano da bi se što prije prešlo u novu epohu i na novog (anti)junaka. Dapače, autorici kao da je vremena bilo malo, pa se bez straha protegnula na budućnost, lako predočivu, bez obzira na eliptičan jezik nekih novih, suvremenih gadgeta koji preuzimaju kontrolu nad ljudskom komunikacijom. Ili možda samo olakšavaju artikulaciju.
Ovaj put neću spomenuti ništa iz fabule; navest ću samo ključne sastojke ovog romana. Da sam ikad svladala Powerpoint prezentaciju (kao jedan od mlađahnih likova u romanu), sad bi bilo pravo vrijeme za to. Ali kako nisam, poslužit ću se popisom sastojaka kao iz klasične kuharice. Uz napomenu: ne pokušavajte recepturu primijeniti kod kuće. Žena je ipak provjerena kuharica.
SASTOJCI:
- 30-40 likova
- 5-6 lokacija diljem svijeta
- nekoliko interijera
- nekoliko eksterijera
- 10-ak paranoja
- 20-30 referenci iz područja filozofije, psihologije, medicine, lingvistike, teorije glazbe, novinarstva, politike...
- prstohvat koketiranja sa zabranjenim supstancijama
- Powerpoint prezentacija
- kilogram aluzija na stvarne pojave u pop-kulturi, osobito glazbi
- naslovi pjesama i izvođača, 30 dkg
Kuhati dok se sastojci potpuno ne prožmu; svaki navedeni jednako je važan i ključan da bi cjelina profunkcionirala. Pustiti da odstoji.
Podijeli na Facebook
