Mjesec nad Sohom
Sjajno napisan i duhovit serijal o policajcu koji lovi duhove, vampire i magove
Tanja Tolić
Naša ocjena:
Mjesec nad Sohom
Tanja Tolić
Naša ocjena:
Rođen i odrastao u Londonu, Ben Aaronovitch (1964.) imao je jezivo dosadno djetinjstvo, one vrste koja čovjeka otjera ili u piće ili u znanstvenu fantastiku. Ovo drugo, prema njegovim riječima, pokazalo se korisnim kad je morao početi zarađivati za život: pisao je scenarije za serije "Doktor Who" (prije nego što je postala popularna), "Casualty" i najjeftiniju sapunicu ikad "Jupiter Moon". Krajem 1990-ih propala mu je karijera TV scenarista pa se prebacio u knjižarstvo (sve ovo citiram iz njegove biografije), i upravo mu je na odjelu krimića i SF-a u ogranku knjižare Waterstones kod Covent Gardena sinulo da bi on mogao napisati nešto slično: SF krimić, naime.
Nisam bog zna što očekivala kad sam usred, tako tvrde, najdepresivnijeg mjeseca u godini (siječnja) posegnula za "Rijekama Londona", prvom knjigom iz serijala o tamnoputom pozorniku Peteru Grantu koji istražuje nadnaravne zločine. Obećavao je blurb Diane Gabaldon i njezino upozorenje "evo što bi se dogodilo da je Harry Potter odrastao i postao murjak", no Peter Grant daleko je duhovitiji i zabavniji od klinca s munjom na čelu. Govorimo o britanskom humoru: uvrnutoj kombinaciji doktora Whoa, Monty Phytona i Terryja Pratchetta, što vjerojatno objašnjava zašto je Aaronovitch već s "Rijekama Londona" oduševio čitatelje do te mjere da je u međuvremenu o Peteru Grantu napisao četrnaest romana i novela, jednu zbirku priča te dvanaest grafičkih romana u suradnji s Andrewom Cartmelom.
U „Rijekama Londona“ policija u Covent Gardenu pronađe leš bez glave, a ključan istražitelj bizarnog zločina postane pozornik Peter Grant kojemu detalje ubojstva otkrije – duh. Grant isprva pomisli da je prolupao, no ubrzo mu pristupi inspektor Thomas Nightingale i Grant otkrije da londonska policija od 1775. godine ima odjel koji se bavi – magijom. Mnogo više nego turistima, London je naime napučen riječnim duhovima, vampirima, vilama i svakovrsnim magovima.
Grant se pokaže kao talent za nadnaravno jer prirodno lovi "vestigije", zaostatke prakticiranja magije, pa ga Nightingale uskoro preseli u središnjicu, Ludogaj, gdje im raskošne obroke kuha tajanstvena Molly, a u pomoć – jer se pojavljuju novi leševi s otpadnutim licima – uskače i kriptopatolog doktor Walid, inače slavni gastroenterolog. Bavljenje magijom nije kao pristupanje krim-policiji, otkriva Grant: za obuku šegrta treba deset godina, pa krene marljivo vježbati čarolije i učiti latinski. Engleska škola policijske magije uči se, naime, po Isaacu Newtonu.
U "Mjesecu nad Sohom" Grant se pak susreće s neobičnom nadnaravnom sortom: naziva ih jazz-vampiricama jer kradu životnu energiju džez muzičarima koji iznenada umiru nakon svirke, iako su dotad bili potpuno zdravi. U drugoj knjizi Grant će se prvi put susresti i sa zlim magom koji nema lice, i drugi put ostati slomljena srca jer mu se neće realizirati romantični snovi, ali ovoga puta barem neće opet stradati njegova partnerica, seksipilna detektivka Odjela za umorstva Lesley May.
"Rijeke Londona" pitko su napisane, ali pretrpane likovima i događajima, a dvije paralelne istrage ne odvijaju se baš najskladnije. No to je bio tek prvi roman u serijalu, jasno je zašto je Aaronovitch široko postavio pozornicu, pa je lako "oprostiti" što izvedba nije bešavna. "Mjesecu" se to više ne može prigovoriti, žanr urbanog fantasyja besprijekorno je izveden, krimi-priča do samog kraja napeta, likovi dojmljivi i vješto izvedeni. Tu me Aaaronovitch kupio, pa sam odmah nabavila treći i četvrti dio kao e-knjigu. Na polovici sam engleskog izdanja treće knjige "Whispers Under Ground" na e-čitaču (hrvatski nakladnik najavio je njezin skori izlazak…), pa ovim putem pohvale i prevoditelju Igoru Rendiću: izvrsno je preveo pojedine pojmove (npr. Folly u Ludogaj), no još važnije – sjajno je na hrvatski preveo specifični engleski humor.
* Kritika je originalno objavljena u magazinu Globus.
Podijeli na Facebook