Sjećanja jedne liječnice
Stilski nerafiniran, jednostavan, sirov, roman koji treba čitati kao ženski poziv u pomoć
Lidija Deduš
Naša ocjena:
“Sjećanja jedne liječnice“ prvi je, s arapskog na hrvatski jezik, prevedeni roman egipatske književnice Nawal El Saadawi i hrvatskoj literarnoj publici premijerno predstavljen na ovogodišnjem nacionalnom sajmu knjiga, ali i prvi roman žene koja je život posvetila borbi protiv propasti intelektualne civilizacije, primitivnih svjetonazora propovijedanih kroz usta političkih i vjerskih moćnika te moralnih vrijednosti zastrtih velom tradicije i vjere koje, čak i u ova suvremena i tehnološki hiper-razvijena vremena, u pojedinim dijelovima svijeta, nažalost, još uzimaju danak u ljudskim životima.
Za kratki, životni roman koji, na prvi pogled, može izgledati kao autobiografija, autorica kaže da je fiktivan. No, čitatelj se ipak neće moći oteti dojmu kako priča priču o životu ove, danas 81-godišnje egipatske liječnice, feministice i velikog borca za ljudska prava koja je već u ranoj dobi, kao mlada studentica, osjetila potrebu pobuniti se protiv neravnopravnosti spolova i diskriminacije kojoj je bila izložena kroz odrastanje u patrijarhalnoj obitelji.
Priča je to o ženi koja utire svoj put u zemlji koja, unatoč stremljenjima prema modernom zapadu, u pojedinim kulturološkim i tradicijskim segmentima još biva zagađena pogrešnim tumačenjima vjerskih predanja, obiteljskim vrijednostima prema kojima žene vrijede manje od muškaraca i ograničenim pravima žena na slobodu izbora, govora i odabira.
Mlada žena, za koju se sve vrijeme pretpostavlja da je sama Nawal, svoj je život sažela u tri najvažnija aspekta koja su trajno odredila njezino područje borbe - onu za pravdu i ravnopravnost.
Odgajana u strogo patrijarhalnim uvjetima koji zatiru svaki trag ženstvenosti i pretpostavljaju moć muškarca nad ženom, već kao djevojčica će se suočiti s majkom zbog čije je nepravde propatila veći dio svjesnog djetinjstva i izboriti za pravo studija medicine.
Kroz obrazovanje shvatit će kako razlike u anatomiji između muškog i ženskog tijela nisu dovoljno dobre da bi žene zbog njih stoljećima bivale izlagane brutalnom nasilju i zapostavljanju, što će, u jednu ruku, doprinijeti njezinoj još većoj odbojnosti prema muškarcima, ali, kroz upoznavanje procesa života i življenja, i još većoj ljubavi prema ljudima i borbi za svetinju koja bi, u svim religijskim okvirima, trebala jedina biti priznata - ljudski život.
Kroz liječničku praksu upoznat će altruističke radosti davanja i pomaganja potrebnima, steći ugled kao uspješna žena-liječnica u pretežito muško populiziranim krugovima, osjetiti čari bogatstva i blagostanja potpomognutim novcem, sve do prvog izgubljenog života i potrebe povratku prirodi i običnim, malim ljudima.
U godinama liječničkog i osobnog rasta tragat će za muškarcem i nježnošću, koju će potragu obilježiti i poneko gorko iskustvo, propao brak i kontinuirana čežnja za ravnopravnom ljubavlju.
Sama biografija ove, danas već iskustvom prekaljene, autorice vrlo je zanimljiva: od genitalnog sakaćenja u djetinjstvu, preko uspješne karijere liječnice, feministice, marksistice i protivnice kapitalizma, do političkog izgona iz Egipta kojem se, u konačnici, vratila da bi nastavila utirati put novim naraštajima žena čiji su životi, u novije vrijeme, pod opasnom prijetnjom nestanka.
“Sjećanja jedne liječnice“ roman je napisan u godinama kada Nawal El Saadawi još nije bila afirmirana kao ikona egipatske kulture, kojom je danas smatraju.
Stilski nerafiniran, jednostavan, sirov i, na momente, pomalo naivan, ovaj je roman evidentno pisan isključivo s ciljem da se svijetu uputi glas žene koja očajnički vapi za boljitkom ne samo osobe koja stoji iza njega, nego svih žena čija su prava u povijesti ikada bila ograničavana.
Stoga ga ne treba čitati kao djelo visoke literarne ljepote, nego tek kao poziv u pomoć jedne populacije koja je, čini se, s prolaskom vremena sve više treba.
Podijeli na Facebook
