U noći kad se Yeine Darr rodila, njezina majka Kinneth usred trudova prekrižila je noge i svom se snagom borila da je ne donese na svijet. Devetnaest godina kasnije i mjesec dana nakon što joj umre majka, Yeine počinje razumijevati zašto je Kinneth pokušala spriječiti da se njezina kći rodi. Na poziv djeda Dekarte Aramerija stiže u Nebo, veličanstven, čaroban grad koji kao da pluta iznad zemlje. Djed je Yeine pozvao u prijestolnicu Stotinu tisuća kraljevstava jer ju je odabrao za jednu od troje njegovih nasljednika.

Za moćno prijestolje Aramerija, naroda koji je došao na vlast uz pomoć boga Itempasa Sjajnog, bore se još njezin bratić i sestrična Relad i Scimina, no Yeine će dobiti neočekivanu pomoć u vidu palih i kažnjenih bogova koje Arameriji skupno nazivaju Enefadeh: Gospodara Noći Nahadotha, boga varalice Sieha, boginje bitke i krvoprolića Zhakkarn i božice mudrosti Kurue. Pomoć, međutim, ne dolazi besplatno, jer opasni bogovi od Yeine zauzvrat traže - njezin život, a nije isključeno da će joj prije toga stradati i srce.

“Stotinu tisuća kraljevstava“ (Lumen izdavaštvo, 2013.) prvi je i uzbudljiv roman američke spisateljice Nore K. Jemisin (1972), koja je rođena u Iowa Cityju, a danas živi u New Yorku. Za “Kraljevstva“, objavljena na engleskom 2010. godine, Jemisin je dobila niz pohvala i nagrada: roman je bio u najužem izboru za sve najvažnije nagrade fantastičnog žanra (Hugo, Nebula, World Fantasy Award, James Tiptree i Goodreads Choice Awards) te je dobitnik nagrade Locus za najbolji prvi roman. Kritika Jemisin slavi kao nov i originalan glas u svijetu fantastike, toliko propulzivnog žanra da je u njemu, objektivno, doista teško čitatelju ponuditi nešto drugačije.

Iako se njezina djela ubrajaju u žanr fantastike, Jemisin kroz njih obrađuje vrlo stvarne i konkretne teme - sukob kultura te rasna i ženska pitanja, i mislim da je u tome tajna njezina uspjeha, jer se pisanjem izmiče iz, uvjetno rečeno, uskog žanra epske fantastike te kreiranjem vlastitih literarnih mitova i legendi tematizira društvene trendove iz svakodnevice. U “Stotinu tisuća kraljevstava“ autorica se pak ponajviše bavi pitanjem nesvjesnog, metafizičkog i identiteta, polarizacijama unutar ličnosti i onime što u sukobu različitih osobnosti u pojedincu na kraju prevlada, a to je pak najbliže njezinoj “originalnoj“ struci jer je diplomirala psihologiju na sveučilištu Tulane.

Naime, bogovi u svijetu Stotinu tisuća kraljevstava, nisu savršena bića, niti uvijek besmrtna stvorenja; više su nalik grčkim bogovima razapetima sasvim ljudskim osjećajima - poznata im je i ljubav i mržnja, i takvi sitničavi osjećaji kao što su zavist ili nadmoć, a nije im stran niti incest ili seks utroje. Nije to baš zemlja perverzija, ali nije niti nebeska poljana okupana suncem na kojoj vladaju mir i dobro.

U ratu troje bogova - Itempasa, Nahadotha i Enefe, koji se odvio prije mnogo godina, pobijedio je Itempas koji je usmrtio Enefu, božicu sutona, zore i kreacije, a Nahadotha i njegovu djecu zatvorio u smrtna tijela i povjerio Aramerijima na čuvanje. Tako je, primjerice, razorni Nahadoth danju zatvoren u tijelo smrtnika i pretvoren u ciničnog i bezopasnog Scimininog ljubavnika Naha, dok se noću pretvara u krvoločnog Gospodara Noći koji bi stanovnike Neba lako mogao rastrgati na komadiće da na čelu ne nose znak koji ih štiti.

Očekivano, Yeine će privući upravo to mračno noćno biće kojem nikako ne bi smjela vjerovati, pa će njih dvoje - u pauzama Yeineina traganja za ubojicom njezine majke i pravom istinom o tome zašto se odrekla prijestolja i udala za njezina oca divljaka - započeti opasni, erotični ples u kojem će odmjeravati snage i iskušavati tko će koga porobiti. Hoće li Yeine popustiti pred seksualnom privlačnošću zavodljivog boga i biti rastrgana na komadiće ili bi promjenjivi bog noći možda ipak mogao biti zauzdan i zaustavljen u samo jednom obliku i samo jednom identitetu?

Ljubavne strasti sklizak su teren i mnogi autori tu najlakše potonu u klišeje, jer kao da postoji neki zadani recept kako bi trebalo literarizirati ljubav - obično počinje velikom strašću i fizičkom privlačnošću, onda naši junaci naiđu na prepreke i potom ih, uz fanfare i orgazme (ako je riječ o “slobodnijoj“ književnosti), ipak prevladaju i odjezde u suton. Jemisin je, međutim, ljubavnu priču jako dobro i doista dirljivo odradila, ispisala je nježnu i strastvenu erotsku prozu, pa se lako uranja u odnos tog neobičnog para u kojem se i čovjek i bog pitaju tko zapravo jesu, a upravo bi im ljubav mogla pomoći da nađu odgovore. U tom smislu, “Stotinu tisuća kraljevstava“ više je strastvena, intimistička proza koja se bavi pitanjem transformacije kroz ljubavni odnos, na pozornici spekulativne fikcije, a manje fantastičan roman u kojem je čitatelj prikovan uz knjigu pitanjem tko će naslijediti prijestolje.

Mana ovoga romana je što se mjestimično teško probijati kroz priču jer Jemisin, iako piše epsku fantastiku, nema klasičnu strukturu epskoga romana: pripovjedačica govori iz vlastite vizure, onako kako joj sjećanja dolaze, uglavnom fragmentarno, ponekad u formi monologa, a kako radnja odmiče, sve češće u formi dijaloga s različitim dijelovima svoje ličnosti. To zahtijeva koncentraciju, uz onu potrebnu da se shvati opsežan svijet Stotina tisuća kraljevstava, pa ako niste fokusiran čitatelj, može smetati, iako je ovo dosta kratak roman s obzirom na žanr u kojem je napisan - svega 340 stranica.

“Stotinu tisuća kraljevstva“ primarno je namijenjen ženskim čitateljima, naglašavam odrasle dobi zbog čestih opisa seksa, a dio je trilogije “Naslijeđe“ (The Inheritance Trilogy) koja se sastoji od još dva romana - “The Broken Kingdoms“ (2010) i “The Kingdom of Gods“ (2011). Trilogija je labavo povezana, neki se likovi ponavljaju, ali se zapravo romani mogu čitati odvojeno.

Strastvena priča o ljubavi bogova i ljudi koji tragaju za pravim identitetom