Françoise Sagan, Frédéric Rébéna
Dobar dan, tugo
Strip koji dobro hvata duh kultnog romana
Ivana Smilović
Naša ocjena:
"Dobar dan, tugo" autorice Françoise Sagan kultni je roman koji je još davne 1954. postao senzacija preko noći. Sagan je u vrijeme objave imala tek osamnaest godina, a provokativna tematika ove knjižice – koja se tako može nazvati zbog relativno malog broja stranica – lansirala je Sagan u svijet popularnih autorica. Iako iza sebe ima bogat opus, kako romana, tako i predstava, ova knjiga ipak ostaje njezino najzapamćenije djelo.
Privlačna i poznata, osobito zbog naslova, "Dobar dan, tugo", ova knjiga mi ipak nikako nije došla na red za čitanje, sve dok mi se u rukama nije našao atraktivan strip iza čijih se ilustracija krije Frédéric Rébéna. Kao netko tko je odrastao čitajući stripove poput Alan Forda, Dylan Doga, Zagora i sličnih na podu trafike u kojoj se za pultom smiješilo lice moje majke, osjetila sam veliko uzbuđenje što sam ponovno dobila priliku otkriti čaroliju stripa. Zanimljivo, ovo je bio prvi put da čitam strip napravljen po knjizi i apsolutno sam oduševljena.
No, ono što je bio prvi korak jest – pročitati originalni roman. Baš kao i s ekranizacijama, mislim da je korisno prvo pročitati djelo, a onda se baciti na adaptaciju, iako nije nužno. Knjiga je uvijek bolja, reći će mnogi, što je možda i istina. Moje je mišljenje da sve ima svoje čari i da adaptacije treba prihvatiti kao takve – prilagodbe djela, a ne njihovu doslovnu presliku. U svakom slučaju, prvo pročitati ovo djelo nije bio problem, s obzirom da ima stotinjak stranica, ali vrlo jakih, dojmljivih i pamtljivih stotinu stranica, osobito kada shvatite da je takvo nešto izašlo iz pera osamnaestogodišnje djevojke.
Prikladno, u centru priče je tinejdžerica, sedamnaestogodišnja Cécile, koja s ocem udovcem i njegovom trenutnom ljubavnicom provodi ljetne praznike u luksuznoj vili na Azurnoj obali. Već u ovoj rečenici vidljivo je da tu nije riječ o klasičnom odgoju ni odrastanju te da komplikacije koje slijede i nisu baš očekivani dio života jedne tako mlade djevojke.
Bezbrižne dane koje provode u dokolici, izležavanju na plaži, ljubavnim glupiranjima i zabavama, prekida im dolazak majčine prijateljice Anne, koja je daleko ozbiljnija, otmjenija i moglo bi se reći pristojnija od Cécile i njezina oca. Ona im okreće svijet naglavačke, a promjena u njihovu standardnom načinu života dovodi do iznenađujućih i šokantnih posljedica.
Knjiga je to koja se brzo čita, preleti, ponekad s dozom gnušanja i mrštenjem nad naivnim i sebičnim razmišljanjem i ponašanjem jedne sedamnaestogodišnjakinje, ali definitivno bez djetinjastog prenemaganja i neozbiljnosti. Zapravo vrlo zrelo djelo, koje jasno pokazuje kako nesmotreno ponašanje može ostaviti ozbiljne posljedice te ne čudi njegova popularnost, osobito u vrijeme u kojem se svakako moglo smatrati provokativnim, iako bježi od vulgarizama i pretjerano erotičnih scena: sve je s mjerom, bez pretjerivanja.
Baš kao i knjiga, strip se čita u dahu. Naslovnica, koja prikazuje mladu Cécile u kupaćem kostimu kako gleda u daljinu, već je sama po sebi malo umjetničko djelo koje ćete vrlo rado izložiti na svojim policama kao ukras. Ali i unutra se krije pravo blago. Ilustracije su prekrasne, likovi odlično prikazani, bez potrebe za dodatnim pojašnjenjem, a dojam nakon čitanja je kao da je apsolutno svaki detalj knjige zorno prikazan, bez gubitka važnih pojedinosti. To je to, to je ta knjiga, samo, umjesto u "klasičnom" obliku, prikazana slikom i slovima, a bez potrebe da sami zamišljate likove jer su oni pred vama, nacrtani, ali živi – kao da prijete iskočiti sa stranica.
Iako mi je drago što sam najprije pročitala roman, to u ovom slučaju i nije bilo potrebno, jer je strip itekako shvatljiv, svrhovit, zaokružen i jasan. Nisam imala osjećaj nedovršenosti, nedostajanja detalja i manjkavosti priče, čega sam se pomalo bojala kad sam počela čitati strip, jer je to forma koja je, za razliku od filmova, ipak ograničenija. Zapravo, došlo mi je da ga opet pročitam, što sam odmah i napravila. To je velika prednost stripa – možete ga upiti vrlo brzo, proletjeti kroz priču, a onda mu se vratiti, vrtiti stranice, čitati ili samo gledati slike i pustiti da vas lansira na Azurnu obalu opet iznova…
Podijeli na Facebook
