Slikar i djevojka
Suhoparan povijesni roman koji se drži činjenica, ali u njemu nema emocija
Lidija Deduš
Naša ocjena:
Suvremeni Amsterdam jedan je od najliberalnijih gradova Europe. S legaliziranom prostitucijom i uživanjem laganih opijata, jedna je od najpoželjnijih turističkih destinacija. A s poviješću slikanom na platnima najvećih svjetskih slikara i umjetnika, jedna od najbogatijih umjetničkih kolonija.
Takvu reputaciju ovaj grad danas može zahvaliti nizozemskom zlatnom dobu 17. stoljeća tijekom kojeg je postao i jednim od najbogatijih gradova svijeta i šarenom točkom na mapi Europe u kojoj se sijeku putevi pomoraca, avanturista, trgovaca, financijaša i svih onih koji, tražeći bolji život, u njemu pronalaze luku za baciti sidro.
Međutim, nije sve zlatno u zlatnom dobu Amsterdama. Godina 1664. posljednja je u nizu pohoda jedne od najvećih epidemioloških pošasti čovječanstva - kuge, koja je, u totalu, tijekom 17. stoljeća pomorila deset posto nizozemskog stanovništva.
Živi građanski, umjetnički, trgovački život s jedne i miris kužne smrti s druge strane kulisa je za roman "Slikar i djevojka" višestruko nagrađivane nizozemske spisateljice Margriet de Moor. Umjetnica po vokaciji, inspirirana Rembrandtovim crtežom osamnaestogodišnje Elsje Christiaens, osuđene i obješene zbog brutalnog ubojstva, De Moor je na dvjestotinjak strana pokušala prikazati život Amsterdama u spomenutome dobu.
Rembrandt je 1664. jedan od većih životnih gubitnika. Iza njega je bogati umjetnički opus, ali i mnoštvo izgubljenih bitaka na osobnom planu: bankrot i obiteljske tragedije u kojima je izgubio dvije supruge. Prva je umrla na porodu, druga - od kuge. Gradske vlasti stoga nisu previše sklone njegovom stvaralaštvu, a jedina utjeha koju ovaj majstor još ima njegov je sin iz prvog braka.
U Amsterdam slikan ovakvim prilikama uplovljava Elsje Christiaens, mlada Dankinja u potrazi za sestrom na čiji je nagovor u prvom redu i stigla, i za, u ono vrijeme, vrlo traženim poslom sluškinje. Ali, kako to biva sa životom, nevolja će sustići nevolju; krajem travnja gazdarica kod koje živi tražit će stanarinu koju Elsje ne može platiti. Fizički obračun između dvije žene završiti će tragično - gazdarica biva ubijena sjekirom, a Elsje javno smaknuta na vješalima i ostavljena pticama i vjetrovima na nemilost.
Dvije sudbine povezane jednim događajem temelj su romana "Slikar i djevojka". Ali, niti jedna od njih nije osobito - izromantizirana.
Rembrandt je tek neimenovani slikar čiji je život prikazan kao činjenično stanje jednog od mnoštva građanskih lica: problematičan, burovit, neizvjestan. Čitatelj ga može prepoznati tek po opisu umjetničkih djela koje autorica daje preopširno i poprilično suhoparno. S druge, pak, strane, De Moor slika životno putovanje mlade Elsje Christiaens, no i ti su opisi poprilično mutni i nejasni.
Je li se autorica previše trudila prenijeti emociju i u tome podbacila? Ili je pisala tek suhim, bezosjećajnim redanjem rečenica u cjelinu koja fabularno ne samo da ne uvlači čitatelja u radnju, nego ga čak pomalo i odbija? Je li manjak dramaturgije posljedica autoričine želje da Rembrandta prikaže kao čovjeka, a ne kao slavnog slikara kakvog ga znamo danas?
Bilo kako bilo, stilski trpko, obilato detaljima, ali siromašnog okusa, ovo je djelo poprilično ne-vjeran opis jednog živog i bogatog vremena. A priča o jednom od najslavnijih slikara svih vremena ostala je uskraćena za svoju životnost i, kao brojčani zapis godine u školskom udžbeniku, postala tek isušen trenutak u povijesti.
Rembrandtov crtež Elsje Christiaens na vješalima danas je pohranjen u muzeju Metropolitan u New Yorku i nije izložen za javnost.
Podijeli na Facebook
