U nedjelju, rano ujutro, jedan trkač našao je tijelo mlađe žene, potpuno gole, na putu za pješake u Stensti u Forshälli. Ležala je na leđima i gledala u nebo crvenosmeđim rupama. Netko joj je izvadio oči, a na trbuhu nožem urezao slovo A. Slučaj je dobio kriminalistički istražitelj Harald Lindmark kojem je nedavno umrla supruga, a pomaže mu relativno nova, dvadesetjednogodišnja odlikašica s Policijske akademije, Sonja Alder, koja je pola godine provela u Americi studirajući serijska ubojstva.

Iako istražitelji ubrzo otkrivaju da je žrtva Gabriella Dahlström koja je nedavno dobila otkaz u nuklearnoj elektrani, a potom i uhićuju njezinog dečka, traumatiziranog vojnika Erika Lindella, koji je svjedočio silovanju, a potom i ubojstvu mlade djevojke u Bosni, istraga se zapravo ne miče s mrtve točke. Motiv ubojstva Gabrielle nije jasan, Erik je uskoro oslobođen, a onda slijedi i drugo, a potom i treće ubojstvo, no ovoga puta ubijeni su muškarci. I njima su iskopane oči, a na trbuhu urezana slova M i E. Pokušava li to ubojica ispisati riječ “amen”?

To je, ukratko, početak krimića “Alfabetist” slabo poznatog finskog autora Torstena Petterssona, kojim Lumen izdavaštvo, koje je roman objavilo lani, pokušava konkurirati na prekrcanom hrvatskom tržištu krimića i trilera. U moru takvih naslova koji se pojavljuju svakoga mjeseca, i zatrpavaju kioske, knjižare, poslovnice pošte i benzinske pumpe, sigurno je prednost dobiti skandinavskog autora, pa mirno “surfati” na valu trenutnog obožavanja pisaca sa sjevera, no “Alfabetist” je, nažalost, malo kome zapeo za oko.

Moguće je da je to zato što Pettersson, za razliku od drugih pisaca krimića i trilera, nema karizmatičnog glavnog junaka poput, primjerice, Harryja Holea iz serijala Joa Nesbøa, Lisbeth Salander i Mikaela Blomvkista pokojnog Stiega Larssona, Erika Marije Barka iz “Hipnotizera” Larsa Keplera, ili dopadljivog para Erice Falck i Patrika Hedströma švedske kraljice krimića Camille Läckberg čija je “Ledena princeza” također u Hrvatskoj prošla prilično mlako (vidjet ćemo hoće li biti bolje s nastavkom, “Propovjednik”, koji se prodaje na kiosku po nižoj cijeni). Uglavnom, Petterssonov Lindmark bljedunjav je, nezanimljiv lik, no svejedno mi se čini da je taj prvijenac nepravedno zanemaren jer je njegov adut, naspram prosjeku krimića koji se objavljuju u Hrvatskoj, možda čak i jači – nema problematičnog detektiva kojeg ćemo voljeti, ali ima nabijenu, dobro ispričanu i, najvažnije, originalnu radnju.

Priču, i to je prvi plus “Alfabetista”, čitatelju otkriva nekoliko pripovjedače. Dominira Lindmarkov glas, koji u obliku pisma čitateljima prepričava događaje oko ubojstava, no tu je i glas serijskog ubojice s kojim roman počinje. Iako kritičari kao dodanu vrijednost ističu upravo taj jedinstveni pogled u svijest serijskog ubojice, meni je osobno taj dio bio najslabiji; mnogo su mi se više svidjela biografska pisma žrtava. To je ujedno druga prednost pred prosjekom romana sličnoga žanra u kojima su žrtve obično kulise, često i potrošna roba koja služi tek psihopatskim ubojicama da se razmašu i dovoljno nas uplaše, prije nego ih detektivi uhvate. Ta su pisma, koja ispisuju Gabrielle, Lennart Edvard Gudmundsson, a posebno ruska djevojčica Nadežda Stepanova potresni uvidi u ljudsku psihu i prirodu; studije naprasno prekinutih ili skrenutih života koji su stremili ka sreći i od kojih su neki, zahvaljujući ubojici, prekinuti prije nego su proživljeni, a neki - eto obrata! – i spašeni.

Pettersson je vrlo vješt u, za krimiće, toliko nužnom zbunjivanju čitatelja i držanju tempa radnje (pa vam oči niti jednog trenutka ne skreću s knjige), a u “Alfabetistu” je i zamutio granice dobra i zla, pa u nekim slučajevima čitatelj nema izbora nego slegnuti ramenima i događaje proglasiti lošom srećom. Glavni adut, i tu Petterson ima malo konkurencije (zbog čega bi ga trebalo iskopati iz mora kojekakvih krimića…), potpuno je neočekivani motiv za ubojstva. Ovdje ću čvrsto stisnuti usta i prepustiti vam da sami otkrijete zašto je “Alfabetist” zapravo neočekivani dragulj.

Inače, Torsten Pettersson (1955) rođen je u Turku u Finskoj, ali se 1990. godine preselio u Švedsku i počeo predavati književnost na Sveučilištu u Uppsali. Pored posla i brige o sinu, profesor je uspio napisati nekoliko kratkih priča i čak devet zbirki poezije, a onda se odlučio uhvatiti žanra krimića. Pisao ga je nekoliko godina, polako, usput slušajući omiljene opere, a kad je djelo dovršio, stavio ga je u omotnicu i anonimno poslao svojem izdavaču, Söderstormu, na natječaj za kriminalistički roman. Rukopis je osvojio srebrnu medalju, a povjerenstvo je, u obrazloženju nagrade, usporedilo roman s najboljim djelima tog žanra u švedskoj književnosti, i dalje ne znajući da je autor krimića zapravo njihov kućni pisac.

“Alfabetist”, u originalu “Daj mi svoje oči” (Ge mig dina ögon), brzo je postao bestseler u Švedskoj, a Pettersson je najavio da planira napisati trilogiju o Haraldu Lindmarku i njegovim slučajevima. Drugi dio, “Göm mig i ditt hjärta” (Sakrij me u svom srcu), objavljen je u Švedskoj u jesen 2010., a treći, završni nastavak autor još piše.

Švedski krimić koji nema karizmatičnog detektiva, ali ima sjajan motiv za ubojstva i napetu priču