Sovjetski Savez u vrijeme Staljina, KGB, prikriveno ubojstvo, Partija kojoj ništa ne promiče i jedan uporni detektiv koji ne odustaje pod cijenu da će završiti u gulagu - idealna su postava za krimić kakve smo navikli dobivati od iskusnih “majstora” poput Roberta Ludluma ili Johna le Carrea.
Međutim, “Dijete 44” roman je prvijenac izuzetno nadarenog engleskog pisca Toma Roba Smitha koji je do danas preveden na 17 jezika. “Dijete 44” nije samo izvanredan krimić kojeg ljubitelji ovog žanra nikako ne smiju preskočiti, već je i bolan prikaz Staljinove Rusije u kojoj nije bilo milosti za nikoga, pa čak ni za one koji su bili vjerni domovini.
Priča počinje dosta neobično, a na prvi mah se čini kao da je pred nama roman o ruskoj bijedi koja se u očaju zbog svoje neimaštine pretvara u kanibale. Dva mala brata kreću u šumu u potragu za odbjeglom mačkom, koja bi im, ukoliko je uhvate, mogla biti prva hrana nakon nekoliko mjeseci žvakanja kora s drveta i halapljivog proždiranja pokojeg krumpira kojeg je njihova majka uspjela sakriti od ostalih seljana, već poludjelih od gladi. Tijekom potrage jedan od braće misteriozno nestaje i više se nikada za njega nije čulo.
Pomalo je iznenađujuć način na koji je Smith opisao tu glad, a ono što je zaista zastrašujuće je da je u to vrijeme u zabačenim selima Rusije tako doista i bilo. Tu naime nema nikakve sumnje, jer se u romanu jako dobro može vidjeti da je Smith detaljno proučio taj dio ruske povijesti i vrlo vjerno ispričao najcrnje detalje života iza željezne zavjese.
Priča se nastavlja godinama kasnije u Moskvi kada je preživjeli brat Lav Demidov postao istaknuti KGB-ovac. Upoznajemo ga na slučaju brutalnog ubojstva jednog dječaka čije je tijelo pronađeno na željezničkoj pruzi. Lav odmah od svojih nadređenih dobiva zapovijed da slučaj ne tretira kao ubojstvo, a on, kao pravi vojnik domovine, posluša svoje nadređene. U to su vrijeme naime ruske vlasti zataškavale sve kriminalne radnje radi propagande kako je Rusija zemlja bez zločina, čemu je Smith također posvetio nekoliko poglavlja.
Međutim, dok je ispitivao roditelje ubijenog dječaka, Lav se suočio s njihovim tvrdnjama kako je njihov sin ubijen. Isprva im Lav nije vjerovao, ali samo zato što je KGB tako rekao, no nakon nekog vremena u njemu se pojavila sumnja da nesretni roditelji govore istinu.
Onog trenutka kada su njegovi šefovi shvatili da Lav radi “na svoju ruku”, zajedno sa suprugom premjestili su ga u neku zabit na Uralu kao običnog policajca, gdje nije trebao više biti nikakva smetnja.
No, Lav ubrzo otkriva da je i u tom selu počinjeno isto ubojstvo poput onog kojeg je zataškao u Moskvi i započinje samostalnu istragu zbog koje mu život stalno visi o koncu. U tome mu pomaže supruga Raisa, a KGB-u nije dugo trebalo da im njihovi špijuni dojave kako je Lav postao protudržavni element.
U stalnoj jurnjavi po Rusiji po kojoj traže mjesta sličnih zločina, ovaj neobični bračni par pod stalnom je prijetnjom tajnih agenata koji imaju zapovjed da ih, ako treba, i ubiju.
Dok pratimo ovu napetu priču koju je Smith besprijekorno napisao, istovremeno se provlači i Lavova dvojba o tome da li je kao KGB-ovac bio u službi domovine, ali protiv naroda. Njegova moralna preispitavanja samo su dodana vrijednost ovog romana, kojeg se, da ponovimo, isplati pročitati iz dva razloga: odlične krimi priča i do bola ogoljenog života za kojeg nitko izvan nemilosrdne Rusije nije smio znati.
Moža ne tako važno, ali je svakako dobra vijest da je Ridley Scott otkupio prava za film. Jedva čekamo!
Podijeli na Facebook
