Romeo, o Romeo! Zašto si Romeo? Tako je, prije nekih četiri stotine godina, zavapila Julija, nesretna jer se njezina prva i, pokazat će se, jedina ljubav preziva Montecchi, a ona Capuleti. U zavađenoj Veroni ime je doista bilo znak, pa iako je Romea i Juliju, danas arhetipske ljubavnike, dijelilo možda tek par stotina metara fizičke udaljenosti, razdvojenost je, zbog obiteljskih zavadica, bila mnogo dublja i fatalnija.

Tri i nešto stoljeća kasnije istu će muku proći Tony i Maria, ali u New Yorku. Tony je dio Jetsa, druge generacije američkih tinejdžera, a Maria silom prilika i obiteljskih veza, zbog brata Bernarda, pripadnica bande Sharks, portorikanskih imigranata. Scenarist Arthur Laurents u "Priči sa zapadne strane" obilato se poslužio Shakespeareovim izvornikom, kao uostalom i sam bard koji je "prepisivao" od Arthura Brookea i Williama Paintera, a oni pak od talijanskih izvora koji su priču o nesretnim ljubavnicima zapisivali još od 15. stoljeća... Ipak, Laurents je bio ponešto milosrdniji: ljubavi Romea i Julije presudili su mačevi i otrov, a oboje ljubavnika skončalo je život preranom smrću, dok su ljubavi Tonyja i Marije presudili noževi i pištolji, ali jedno od ljubavnika, Maria, ipak preživi. U oba slučaja obitelj i prijatelji ti su koji stišću i brane, ukazuju na neprimjerenost osjećaja, pozivaju na odanost korijenima.

Babi i Step u romanu talijanskog scenarista i pisca Federica Moccije "Tri metra iznad neba" (Hena com, 2012.) jure na motoru, a ljubav brane šakama i bijesom. Babi se često pita, kao i Julija, zašto Step baš mora biti Step (više nije problem ime, nego karakter). No, od Romea i Julije do osamdesetih godina 20. stoljeća, u koje je smještena radnja Moccijeva romana, svijet je ipak napredovao. Zbog ljubavi se, srećom, više ne umire, ali sve drugo više-manje je ostalo isto. Babi je dobro odgojena srednjoškolka i romantična djevojka, Step je buntovan i nasilan tip. Babi gotovo da i nije imala dečka, barem ne po mjerilima kasnog dvadesetog vijeka koji obavezno uključuju seks, Step djevojke troši kao na traci, zbog čega prilično pati jedna Madda. Devetnaestogodišnji Step voli opasnost i mrzi pravila, Babi je uštogljena kao da joj nije sedamnaest, nego mnogo više. Pored svega, Babi dolazi iz bogate obitelji, a Step iz, ako ne siromašne, a onda ranjene i razorene.

Kao i sve velike prve ljubavi, i ova će, logično, početi prezirom i mržnjom. U tinejdžerskoj dobi najslađe je ono što je zabranjeno - dobre cure izdaleka gledaju loše tipove i maštaju o tome kako će ih promijeniti; zločesti dečki osvajaju pak dobre cure, dijelom zbog izazova, a dijelom što možda žude u njihovoj nevinosti pronaći utočište, oprost, onaj zagubljeni, jednostavniji dio sebe. I Babi i Step će, kao i Romeo i Julija, i Tony i Maria, naići na svoje prepreke, iako će ih, mnogo više, biti s Babine strane. U "Priči sa zapadne strane" Maria će u pjesmi "Somewhere" maštati o mjestu samo za njih, gdje ih čekaju mir, tišina, vrijeme za nježnost i nov način života. Dovoljno je, kaže, da je Tony primi za ruku, i već su na pola puta do tamo. Step je u Moccijevom romanu otišao mnogo dalje; sretan je toliko da je najmanje tri metra iznad neba.

Priče o prvoj ljubavi sveti su gral svake životne ispovijesti; u njih se ne dira, njih se ne procjenjuje, za njih ne vrijede pravila odrasle, zrele ljubavi, one nisu razumne, niti se proživljeni osjećaji u prvoj ljubavi stavljaju na vagu kako bi im se izmjerila autentičnost. O njima se nerijetko pričaju epske priče, pletu mitovi, o njima se pretjeruje, uzdiže ih se na pijedestal, iako je uvijek dobro držati ih - tri metra iznad neba, ni blizu zemlje. Prve ljubavi, naime, rijetko prežive... dodir realnosti koji donosi odrastanje.

"Tri metra iznad neba", neočekivano, s obzirom da je riječ o romanu za mlade koji tematizira idealističnu ljubavnu priču, ima svoju dozu realnosti. Nije sve čarolija, prvenstveno za Stepa kojem su život obilježili gubici. Ta doza realnosti mrvicu je veća od prstohvata tragedije, tako nužnog da bi (prva) ljubav postala dramatična i zaslužila epitet fatalne. Svijet u kojem živi mladež Rima osamdesetih godina nama je, iz pozicije odrastanja u socijalizmu, dalek - niti smo se vozikali na motorima, niti smo nakon škole odlazili s prijateljima na ručkove, niti su nam mame bile odjevene u Valentinove haljine. Ipak, i mi smo satima visili na telefonu i nabijali impulse, slušali Erosa i potajice ukrašavali muška imena srcima u bilježnici pod satom matematike, slušali glazbu na walkmanu, podijelili svoju prvu pizzu i popili prvo pivo... U "Tri metra iznad neba", pored socijalne drame Stepa i njegovih prijatelja (što je objašnjenje za njihovo doista ekstremno nasilje), ima mnogo nostalgije, ali nigdje pretjerano, nigdje neukusno, iako je čitatelj na trenutke zagušen vlastitim sjećanjima na neko nevinije vrijeme.

Taj spoj prve ljubavi i života u kojem se do simpatije nije moglo doći mobitelom, nego se od prijatelja danima žicao broj telefona, mogući je razlog zašto je "Tri metra iznad neba" imao tako magnetičan učinak na svoju čitateljsku publiku. Roman koji je objavljen 1992. godine samo je u Italiji prodan u 5 milijuna primjeraka, a više od milijun prodano ih je i u Španjolskoj, očekivano, jer ipak je to isti mediteranski mentalitet i način života. Babi i Step toliko su postali popularni da su snimljene čak dvije filmske verzije njihove priče: najprije talijanska 2004. godine (Tre metri sopra il cielo), a šest godina kasnije i mnogo popularnija španjolska (Tres metros sobre el cielo) koju je režirao Fernando Gonzáles Molina. Preporučujem španjolsku verziju, ali samo ako ste bili jako mladi u osamdesetima (ili ste sada jako mladi); u suprotnom neće imati učinka. Mišićavi glumac Mario Casas, koji se u Molininoj verziji ne zove Step nego H., prototip je frajera kakvog su sanjale šiparice prije dvadeset i nešto godina (pod uvjetom da su, naravno, gledale sladunjave spotove za pop pjesme koje su se tad vrtile na MTV-u).

Četrnaest godina nakon što je napisao "Tri metra iznad neba", 2006. godine, Moccia je objavio nastavak romana, "Ho voglia di te" (Želim te). Neću otkriti od kuda kreće, jer bih morala otkriti gdje su "Tri metra" stala, no nakon što je nastavak objavljen, dogodilo se nešto zanimljivo. Prema Moccijinoj priči, ako ljubavnici na treći rasvjetni stup na rimskom mostu Milvio objese zaključani lokot, a ključ potom bace u Tiber, bit će im podarena vječna ljubavna sreća. Preko noći Milvio je bio okićen lokotima, ali ne samo on - diljem Italije na mostovima su se počeli pojavljivati lokoti, simboli vječne ljubavi, potom u Parizu, a ljubavni lokoti vise čak i na Bruklinškom mostu. Kad se tisućljetni kandelaber na Milviju gotovo srušio pod silinom tereta mladenačke ljubavi, vlasti su reagirale, razrezale lokote i bacile ih u skladište dok im ne nađu mjesto u muzeju. Na trgu u blizini mosta, dovoljno blizu, a opet dovoljno sigurno, objavljeno je baš ovog rujna, naći će se mjesto za nove lokote s inicijalim ljubavnika.

U međuvremenu, Španjolac Molina snimio je i nastavak filma, "Tengo ganas de ti". Prvog vikenda prikazivanja filma, krajem lipnja ove godine, prodano je pola milijuna karata, što dosad nije uspjelo niti jednom španjolskom filmu. Po prodaji kino karata zasjeo je na drugo mjesto ovoga ljeta, odmah iza megauspješnih "Osvetnika".

Očito, neke stvari se ne mijenjaju. Tinejdžeri rastu, s motora su prešli na aute, s fiksnih telefona na mobitele i internet, no ono meko tkivo u srcu, tako osjetljivo na prvu ljubav, nasljeđuje se bez obzira što generacije prolaze. Tri metra iznad neba očito je i dalje najbolje mjesto za biti zaljubljen.

Univerzalna ljubavna priča koja je ujedinila generacije i izazvala opsesiju lokotima diljem Italije