Kurva se pokušala ubiti, mladi bogataš je ispario, političar je ucijenjen, u kolibi je pronađen mrtav pustinjak, a blago je nestalo – to je tek početak epske priče koja se zbiva na Novom Zelandu sredinom 19. stoljeća u gradiću Hokitika koji potresa zlatna groznica. Do kraja romana od gotovo 800 stranica susrest ćemo još i krivotvoritelje, ovisnike o opijumu, nezakonitu djecu, pomorskog kapetana koji se lažno predstavlja i bivšu vlasnicu bordela koja održava spiritističke seanse. “Luminari“ Eleanor Catton po mnogo čemu su izniman roman, no već i ovo je dovoljno da objasni zašto je žiri nagrade Man Booker bio dovoljno impresioniran da mu 2013. godine dodijeli nagradu za najbolji roman.

Eleanor Catton ostat će zapamćena kao najmlađa dobitnica Bookerove nagrade – imala je svega 28 godina kad je nagrađena, a njezini “Luminari“ ujedno su najdulji roman koji je ikad osvojio to prestižno književno priznanje. Na hrvatskom ga je nedavno objavila poduzetna Naklada OceanMore, upisujući tako među “svoje“ autore još jedno vrsno književno ime.

“Luminari“ koji u hrvatskom prijevodu broje 778 stranica (sve pohvale prevoditelju Deanu Trdaku!) istodobno su i zahtjevno i lagano štivo za čitanje. Lagano jer u osnovi je riječ o napetom povijesnom i avanturističkom romanu koji vješto koristi postulate modernoga trilera pa se brzo i sa znatiželjom čita; zahtjevno jer je u pitanju viktorijanski pastiš komplicirane strukture i zapleta, s mnogo likova, što pak traži koncentriranog čitatelja s dosta slobodnog vremena.

Godine 1866. u Hokitiku iz Škotske stiže mladi odvjetnik Walter Moody; bježi od obiteljske sramote nadajući se da bi se mogao obogatiti kao i brojni drugi kopači zlata. No odmah po dolasku u lokalni hotel slučajno upada na napeti sastanak dvanaestorice muškaraca koji su se potajno sastali kako bi izmijenili informacije o nizu neriješenih zločina. Mooddy je i sam prilično potresen jer je na barku Godspeedu kojim je doputovao u Hokitiku svjedočio nesvakidašnjem događaju, zastrašujućoj prikazi, no blagoslovljen zdravim razumom i talentom za logično zaključivanje brzo će se prometnuti u glavnog “detektiva“ koji će zabrinutoj dvanaestorici pomoći da raspletu priču, pronađu krivce i pomognu paru nesretnih ljubavnika.

Eleanor Catton (1985), rođena u Kanadi, a odrasla u Christchurchu na Novom Zelandu (danas živi u Aucklandu, gdje predaje kreativno pisanje na Tehnološkom institutu Manakau), četiri je godine istraživala građu za svoje kompleksno djelo; čitala knjige o životu novozelandskih tragača za zlatom, proučavala viktorijanske romane čiji je stil imitirala (odatle i pastiš kao žanr), ali i provodila sate na internetskim stranicama posvećenima astrologiji. “Luminari“, naime, svoju neobičnu strukturu, ali i glavne i sporedne junake, duguju upravo “opsjenarstvu“, astrološkom proricanju.

U viktorijanskom duhu, Catton prije početka romana u zasebnoj tablici poimence navodi svoje junake, pa ih – potom u astrološkom duhu – dijeli u zvjezdane i planetarne, a nakon njih navodi i povezane kuće (u kojima se odvija radnja) te povezane utjecaje (koji upravljaju ponašanjem naših junaka).

Zvjezdanih likova ima dvanaest i izvedeni su iz dvanaest astroloških znakova, iako se to ne navodi izrijekom nigdje u romanu, ali je autorica u nekoliko intervjua napomenula kako su joj glavne osobine znakova zodijaka poslužile kao kostur na kojem je gradila osobnost, temperament i fizički izgled svojih junaka. Jedini maorski lik, Te Rau Tauwhare, tako je astrološki ovan; bankovni službenik Charlie Frost je bik; novinski nakladnik Benjamin Löwenthal je blizanac; upravitelj hotela Edgar Clinch je rak; vlasnik operne kuće i rudnika zlata Dick Mannering je lav; kopač zlata Quee Long je djevica; trgovački posrednik Harald Nilssen je vaga; mračni ljekarnik Joseph Pritchard je škorpion; pomorski prijevoznik Thomas Balfour je strijelac; sudski službenik Aubert Gascoigne je jarac; vlasnik pušionice opijuma Sook Yongsheng je vodenjak, a zatvorski kapelan Cowell Devlin riba.

Tu je potom sedam planetarnih junaka, daleko važnijih, jer oni zapravo pokreću radnju. Za njih su inspiracija bila nebeska tijela i njihovo mitsko, arhetipsko i astrološko značenje, pa je tako Walter Moody zapravo brzi i elokventni Merkur; Lydia Wells je zavodljiva Venera; Francis Carver je očekivano ratoborni Mars; Alistair Lauderback je tašti Jupiter; George Shepard je disciplinirani i osvetoljubivi Saturn; a Anna Wetherell i Emery Staines su astralni blizanci (rođeni u istom gradu, na isti dan i vjerojatno u isti sat), pa su slijedom toga njih dvoje Mjesec, odnosno Sunce. Njih dvoje ujedno su “dali“ i ime romanu, jer su Sunce i Mjesec luminari - nebeska tijela koja zrače svoju svjetlost, a u astrološkim tumačenjima simboliziraju duh i dušu.

Ovo nije sve. “Luminari“ imaju dvanaest velikih poglavlja, čime se dodatno aludira na dvanaest astroloških znakova, ali i dvanaest mjeseci, čime je zatvoren krug od godine dana. Ispred svakog poglavlja nalazi se astrološka karta, a svako od poglavlja podijeljeno je na manje cjeline koje nose nazive tipa “Merkur u strijelcu“ ili “Sunce u jarcu“, što odaje koji će zvjezdani i planetarni junak dominirati u tom potpoglavlju. Specifična struktura nadalje se očituje i u duljini 12 poglavlja koja oponašaju Mjesečeve mijene. Svako iduće poglavlje upola je kraće od prethodnoga. Ta struktura postoji u originalu, ali nije, očito, mogla biti sačuvana u hrvatskom prijevodu.

Sve ovo navodim prije čitanja romana jer, osim ako se ne razumijete u astrologiju, ništa od ovoga nećete zamijetiti, a bit ćete zbunjeni astrološkim kartama, nazivima poglavlja i time što su ona prema kraju sve kraća, gotovo “zbrzana“. Astrologija, kao takva, nije tema romana, spominje se tek kratko kad doznajemo da su kurva i nestali bogataš astralni blizanci i da su, slijedom toga, njihove sudbine do kraja života povezane.

To je, po meni, ujedno i jedan od dva problema romana. Njegova glavna posebnost – to što je napisan u astrološkom okviru - prosječnom čitatelju potpuno je nerazumljiva i, zapravo, nevidljiva. Da bi se roman čitao u tom ključu, potrebno je specifično znanje, a opet, čak i uz to specifično znanje, čitatelj neće dobiti dodatnu vrijednost jer astrološki ključ baš nikako ne doprinosi bogatstvu romana (zaplet ćete razumjeti i bez toga). To je autorski egzibicionizam, golema mentalna petlja, vrijedna svakog divljenja (tim više što je autorica toliko mlada, a toliko vješta!), ali i apsolutno nepotreban u registru čitanja. Pojašnjenja koja sam navela ovdje, doznala sam naknadno, istražujući roman.

Također, za milijun godina ne bi mi palo na pamet da duljina poglavlja oponaša Mjesečeve mijene, što je teško shvatiti i zato što omjeri duljine nisu jednaki u hrvatskom prijevodu, a i stoga što je hrvatska naslovnica (koja je, usput, prelijepa, pa ovom prilikom velika pohvala zagrebačkom Superstudiju koji je odgovoran za sve naslovnice Naklade OceanMore) različita od originalne (na kojoj su te mijene barem nacrtane, pa mogu navesti čitatelja na pravi trag).

Drugi, mnogo ozbiljniji problem je što “Luminari“, koliko god fascinantni bili u smislu kontrole nad golemom strukturom i jako kompliciranim zapletom, zapravo nemaju ne dublju, nego nikakvu posebnu poruku. Dakle, budite spremni na to da ćete pročitati gotovo 800 stranica isključivo zabave radi. Neću reći da je roman mogao biti kraći – jer smatram da je duljina romana pravo i odluka pisca – ali ne dati zadovoljštinu čitatelju nakon što je s vama proveo 800 stranica ipak jest neki oblik prevare.

“Luminari“ nisu roman kojem ćete se vraćati jer nemate zašto. Oni su, nažalost, poput predivne kuće, koja udovoljava estetskim ili čak arhitektonskim kriterijima, ali u njoj se ne može živjeti. Nema, recimo, krov, ili ima krov, ali nema kvaku na vratima pa ne možete ući. Catton fascinantno navigira kroz svoju kompleksnu priču, zadivljujuće održava čitateljevu pažnju svih 700 i nešto stranica, ni u jednom trenutku “Luminari“ nisu dosadno štivo, dapače! Ali nijedan od tih brojnih, živopisnih likova neće vam oteti srce, nikoga nećete trajno pamtiti, čak niti te sudbinske ljubavnike oko kojih se vrti čitav zaplet.

Sve ovo rečeno, “Luminari“ su rijetko izvanredan književni pothvat, koji zaslužuje naklon do poda, i ako imate vremena za 800 stranica zabave, ja bih mu dala šansu.

Viktorijanska avantura koja u sebi krije izniman književni pothvat