Nova zbirka pripovijedaka makedonske spisateljice Rumene Bužarovske privlačna naslova "Moj muž" objavljena je na hrvatskom jeziku u VBZ-ovu izdanju 2016. godine, a prethodile su joj "Žvrljotine" (2007.) i "Osmica" (2010.) koja je na hrvatskom jeziku objavljena u veljači 2015. godine u nakladi Algoritam.
Rumena Bužarovska rođena je u Skoplju 1981. godine, radi na Filološkom fakultetu kao docentica američke književnosti te se bavi književnim prevođenjem. Do sada je na makedonski jezik prevela djela J. M. Coetzeeja, L. Carrolla te T. Capotea. Napisala je i studiju o humoru u suvremenoj američkoj književnosti – "Što je smiješno: teorije humora primijenjene na kratku priču".
Kao što to čini i u "Osmici" Bužarovska zbirkom "Moj muž" čitateljima servira ljudsku svakodnevicu. Ovi su ulomci života ispričani s dozom hladnoće i odstojanja kao da kažu da tako mora biti, ništa se ne može učiniti. Pripovjedačice, vrlo različite udane žene u prvom, intimnom licu, progovaraju o bračnom zajedništvu, težini prihvaćanja muškarca koji je doživio promjene i koji se sam bori s promjenama vlastitog tijela, nevjeri, širim obiteljskim odnosima, osjećaju krivnje i dimenzijama ljudske prirode.
Bužarovska se tematsko-motivskom linijom savršeno uklopila u suvremene tokove ženske proze sklone da zadire u odnose muškarca i žene otkrivajući evoluciju takva odnosa. Takva evolucija se odnosi isključivo na pojedinačni odnos muškarca i žene koji započinje prvim izlaskom ili seksom, nikako u širem društvenom kontekstu jer ljubavnički odnosi muškarca i žene često prate ustaljene obrasce. U ovakvoj nam je naraciji žena, dakako, bliža zbog pripovijedanja u prvom licu koje se u književnoj teoriji najčešće smatra nepouzdanim jer čujemo samo jednu stranu priče, ali Bužarovska je ovakvim postupkom uspjela izvući na površinu goruće probleme bračne svakodnevice. U ovom kolažu života Bužarovska ne moralizira, ona britkom ironijom i povremeno humorom iscrtava pojedince koji se bore svaki sa svojim demonima.
Širi se društveni kontekst uočava u smislu profesija kojima se muškarci iz priča bave, nametnutih normi i očekivanja koja iz njih proizilaze. Uzročno-posljedične veze pojedinca najčešće dovode tamo gdje ne želi biti - neosjetljiva majka koja jednostavno ne voli svoje dijete, dobila ga je logičnim slijedom događaja, žena koja postaje ljubavnicom samo tako jer je bila takva prilika ili majka/supruga koja gubi dijete zbog muževe neosjetljivosti, laganja ili odluke da napravi ajvar!? Teško je tu naći pravog krivca. Iako je Bužarovska muškarca i muža stavila pod lupu dogodilo se zapravo da je puno više rekla o ženi, supruzi, majci, prijateljici, ljubavnici... Sigurna sam da će čitatelji osjetiti svojevrstan poraz u trenutku kada se identificiraju s likovima zbirke ili s nekom od njihovih osobina. Neupakirana istina teško da će promašiti metu.
Jezik kojim piše Bužarovska je jednostavan, čitak. U vrlo je ekonomičan prostor uspjela smjestiti velike drame običnih ljudi koji se koprcaju u kaljuži svakodnevice. Uspješna ili neuspješna borba s društvom, bračnim partnerom i naposlijetku sa samim sobom temelj je na kojem Bužarovska gradi pojedinačne životne priče.
Jedanaest pripovijedaka zbirke "Moj muž" ne priznaju tabue, Bužarovska je ogolila i svoje likove i nas te pokazala što se krije u dubinama ženske duše i čovjeka uopće.
Podijeli na Facebook
