Nakladnička kuća OceanMore za ovogodišnji je Interliber pripremila drugu knjigu u Knausgårdovu budućem petoknjižju, roman "Vukovi iz šume vječnosti" – nastavak "Jutarnje zvijezde". "Vukovi iz šume vječnosti" veličanstvena je saga o ljudskim odnosima, kulturnom i znanstvenom naslijeđu, o ljudskim ograničenjima i mogućnostima te sudbinskoj povezanosti s prirodom. Iz svoje ponude prijevodne književnosti OceanMore izdvaja i roman Olivera Lovrenskog koji je rođen i odrastao u Oslu, u hrvatsko-norveškoj obitelji: "Kad smo bili mlađi" roman je o njegovoj generaciji, autentična i iskrena priča o prijateljstvu i nadi, o prebrzom odrastanju i žudnji za onime što nikad nismo imali. "Kintsugi: svatko tuguje na svoj način" mađarskog novinara, fotoreportera i pisca Sándora Jászberényija govori o njegovim ratnim iskustvima, sjećanjima na mjesta i ljude koje je susreo na Bliskom istoku i ukrajinskim prvim crtama bojišnice.
Richard V. Reeves, znanstveni savjetnik za područje ekonomije na institutu Brookings u Washingtonu, autor je iznimne studije "O dječacima i muškarcima" u kojoj piše o muškarcima u školi (i vrtiću), u obitelji, u ratu, pred glasačkom kutijom, o muškarcima i njihovu nemir u vezi s gubitkom statusa, onima suočenima samima sa sobom, s poviješću i budućnošću, sa smislom i besmislom… U "Anatomiji Boga" Francesca Stavrakopoulou sučelila je pak judeokršćansku predodžbu o Bogu s rezultatima povijesnih, jezikoslovnih, arheoloških i antropoloških saznanja.
Od domaćih autora u Nakladi OceanMore izdvajaju zbirku priča nagrađivane pjesnikinje i prozaistice Marije Andrijašević "Liga ribara" te također zbirku priča, "Ljuljačka", Valentine Mavretić u kojoj autorica piše o tome kako na svijet gledaju i kako se u njemu snalaze milenijalci.
1) Karl Ove Knausgård
Vukovi iz šume vječnosti
Prijevod s norveškog: Anja Majnarić
Nakon odsluženja vojnoga roka (1986.) devetnaestogodišnji Syvert vraća se kući majci i bratu. Nastoji se ponovno uklopiti u civilni život pa trenira nogomet, izlazi s vršnjacima, zanima se za djevojke. Jednoga jutra, nakon što je u noći sanjao oca koji je nekoliko godina prije poginuo u prometnoj nesreći, osjeti da je brak njegovih roditelja bio u raspadu, na kraju. U podrumu pronalazi očeve stvari i kutiju s pismima na ćirilici pristiglim iz Rusije. Kada uspije pronaći prevoditelja s ruskoga, koji mu prevede pisma, shvaća da su to pisma žene koju je njegov otac volio i zbog koje je namjeravao napustiti obitelj. Teško bolesna majka odlazi u bolnicu, Syvert se zapošljava, vodi brigu o mlađemu bratu Joaru i piše pismo ženi u Rusiju.
Putin je već na vlasti, biologinja s Moskovskog sveučilišta, Alevtina, odlazi sa sinom u rodni gradić kako bi organizirala proslavu osamdesetog rođendana svojega poočima, umirovljena glazbenika, kojemu je nježno privržena. Nekoliko dana okrenuta sebi, suočena sa svojim životom, promišlja o tome kako je od nadarene, znatiželjne i ambiciozne znanstvenice postala srednjestrujaška sveučilišna profesorica. Zainteresira se i za priču o pokojnoj majci i svojem biološkom ocu. Doznaje da je i on već godinama mrtav, ali i da ima dva polubrata u Norveškoj. "Vukovi iz šume vječnosti" veličanstvena je saga o ljudskim odnosima, kulturnom i znanstvenom naslijeđu, o ljudskim ograničenjima i mogućnostima te sudbinskoj povezanosti s prirodom. Na mnoštvo esencijalnih pitanja, koja Knausgård postavlja, odgovora je malo.
2) Oliver Lovrenski
Kad smo bili mlađi
Prijevod s norveškog: Mišo Grundler
Ivor, Marco, Jonas i Arjan najbolji su prijatelji. Na pragu punoljetnosti, šesnaestogodišnji mladići žele živjeti punim plućima, iskusiti sve što im Oslo pruža, izlaziti i zaljubljivati se, pobjeći od svakodnevnih problema – škola im je dosadna jer ih ne uči što žele znati, roditelji su rastavljeni i prezaposleni, prijatelji iz razreda deportirani preko noći, socijalni radnici nemoćni… I dok se svijet oko njih polako raspada, oni ga pokušavaju sastaviti prijateljstvom, humorom i zabavom. No njihovo eksperimentiranje s drogama vrlo brzo prerasta u ovisnost i vodi ih sve dublje u nasilje i kriminal, a gubitak prijatelja označit će kraj mladenačkih dana.
Napisan suvremenim žargonom mladih, u nizu kratkih epizoda i furioznom ritmu, roman "Kad smo bili mlađi" priča je o prijateljstvu i nadi, o prebrzom odrastanju i žudnji za onime što nikad nismo imali. Oliver Lovrenski napisao je roman o svojoj generaciji i za nju, autentičnu i iskrenu priču za sve koji žele čuti i razumjeti njihov jezik, njihove strahove, radosti i nade.
Oliver Lovrenski (2003.), rođen je i odrastao u Oslu, u hrvatsko-norveškoj obitelji. Njegov prvijenac "Kad smo bili mlađi" odmah po objavljivanju 2023. godine postao je književni fenomen i bestseler. Roman je osvojio važne nagrade: Nagradu knjižara Norveške za najbolju knjigu 2023., i to kao najmlađi autor u povijesti te nagrade, Nagradu za umjetnost Grada Osla 2024. te Nagradu Aschehoug za prvijenac 2024., a našao se i u najužem izboru za Nagradu Brage 2023., Književnu nagradu Norveškoga radija 2023. i Nagradu Tarjei Vesaas za prvijenac koju dodjeljuje Norveško društvo pisaca. Uvršten je na sve liste najboljih romana 2023., šest je mjeseci bio u vrhu najprodavanijih knjiga, s više od šezdeset tisuća prodanih primjeraka samo u Norveškoj. Dosad je preveden na šesnaest jezika.
3) Sándor Jászberényi
Kintsugi: svatko tuguje na svoj način
Prijevod s mađarskoga: Xenia Detoni
Kintsugi je drevna japanska vještina krpanja polomljenih, razbijenih posuda mješavinom laka i zlatnog ili srebrnog praha. No u podtekstu je toga majstorskog zanata i prihvaćanje oštećenja, ožiljaka, nesavršenosti s kojima glavni junak u konačnici nastavlja živjeti. Pateći od posttraumatskog stresnog poremećaja ("Dvaput sam se u Ukrajini našao usred minobacačke vatre. Odonda ako netko pljesne iza mene, ja se bacim na tlo ma gdje se zatekao."), dobrovoljno se prijavljuje u psihijatrijsku bolnicu na rehabilitaciju. Okrenut promišljanjima o događajima iz vlastita života, sjećanjima na mjesta i ljude koje je susreo na Bliskom istoku i ukrajinskim prvim crtama bojišnice, krajnje uvjerljivo pripovijeda o aktualnom planetarnom trenutku, a u tu finu mrežu upletene su i priče njegovih sudrugova na liječenju.
Hemingvejski snažno i brutalno Jászberényi živi i bilježi svijet u kojemu baš ovaj čas živimo, što ga izdvaja u najsnažniji glas svoje generacije u mađarskoj književnosti. Sándor Jászberényi (Sopron, 1980.) mađarski je novinar, fotoreporter i pisac. Kao ratni dopisnik za mađarske medije, New York Times, L’Egypt Independent izvještavao je o Arapskom proljeću, sukobima u Gazi, darfurskoj krizi itd. Već u proljeće 2022., nakon početka rata u Ukrajini, odlazi na prve crte bojišnice s koje izvještava za svjetske medije, a to iskustvo prenijet će široj publici u romanu "Kintsugi: svatko tuguje na svoj način".
4) Richard V. Reeves
O dječacima i muškarcima
Prijevod s engleskoga: Magdalena Vračarić
Muškarci u školi (i vrtiću), muškarci u obitelji, muškarci u ratu (u različitim vrstama ratova), muškarci pred glasačkom kutijom, muškarci i opijati, muškarci dok su još mali, muškarci kad postanu veliki, s bradom, brkovima i bez njih (uloga turskih brijača u Londonu?)… Muškarci i njihov nemir u vezi s gubitkom statusa, muškarci suočeni sami sa sobom, s poviješću i budućnošću, sa smislom i besmislom… Muškarci i nasilje, muškarci i žene o kojima neprekidno sanjaju i koje im trebaju, a koje sve više djeluju kao neprijatelji… Sve su to i naša i svjetska razmišljanja, a sjajno ih je posložio Richard Reeves, cijenjeni britansko-američki istraživač u ovoj iznimnoj studiji, čitkijoj od mnogih romana. Hrabra, pametna, besprijekorno istražena, iznimno duhovita iako na mnogo mjesta dirljiva i tužna – iz perspektive žena jednako kao i iz one muške – ova je knjiga više od svega primjer empatičnog i produktivnog razmišljanja kakvo nam jako treba, o tome kako dva roda ljudske vrste mogu naprijed, zajedno, bolje, nadilazeći ideju da napredak jednih mora ići na štetu drugih.
Prepoznat ćemo se u mnogim poglavljima, a Reevesa ne impresioniraju ni meandri politike ni kulturni ratovi. Ne štedeći nikoga, ne ulizujući se ni progresivnoj ni konzervativnoj strani sljepila, poziva na konstruktivna, pristupačna i produktivna rješenja, od vrtića i škola do vrha upravljačkih bjelokosnih kula. Knjigu su Economist i New Yorker proglasili knjigom godine. Richard V. Reeves je znanstveni savjetnik za područje ekonomije na institutu Brookings u Washingtonu. Rođen u Ujedinjenom Kraljevstvu, s oksfordskom diplomom i doktoratom sa Sveučilišta Warwick, bio je među ostalim savjetnik za strategiju u uredu Nicka Clegga, zamjenika britanskog premijera od 2010. do 2012., ravnatelj londonskog političkog think-tanka Demos i urednik za društvena pitanja u Observeru. Američki Politico uvrstio ga je među 50 najutjecajnijih intelektualaca u SAD na temelju njegovih istraživanja o nejednakosti i klasama.
5) Marija Andrijašević
Liga ribara
Kad je Tin Ujević predlagao osnivanje "Lige za samopomoć" za kolege pisce, sigurno nije ni snio da će u mrežu riječi iz svoga eseja, gotovo stotinu godina poslije, uhvatiti Mariju Andrijašević i njezine junake i junakinje iz zbirke od deset priča "Liga ribara". Oni, razbacani po splitskom poluotoku i jednome malom otoku, koji bi mogao biti imaginarni čakavski arhipelag pridružen Splitu, žive živote svojstvene ribarima s kraja. Bacili su udice, krene i parangale, imaju i jako dobre štape, ali kad motaju ješku znaju da se na nju neće nužno uloviti samo lijepe stvari. Ulovit će se, naime, život u punini, jer je njihova pošta ukopana u kopno, a ulov ovisi o onome što s punim mjesecom dopliva u zaljev.
To su junaci i junakinje koji prevode Kiplinga bolje od Andrića bez ambicija da od toga zarade, djevojčice koje fotkaju da bi preživjele teen angst, knjižničarke koje pišu bolje od pisaca, kantautorice koje najveće hitove skladaju na lažini, ljubavnice koje se otkrivaju u rizortu, dječaci koji nas još uvijek mogu iznenaditi i razočarati. "Liga ribara" okuplja sve ono zbog čega čitamo Mariju Andrijašević: kompleksne likove, gibak i raskošan jezik, uvjerljive dijaloge i priče koje će vas diskretnim humorom uloviti na svoju udicu.
Marija Andrijašević (Split, 1984.) magistrirala je komparativnu književnost, etnologiju i kulturnu antropologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2015. Debitirala je zbirkom pjesama "davide, svašta su mi radili", nagrađenom Goranom za mlade pjesnike 2007. Godine 2021. objavila je svoj prvi roman, "Zemlja bez sutona", nagrađen nagradom tportala za roman godine, kao i prvom regionalnom nagradom Štefica Cvek. Drugu zbirku pjesama "Temeljenje kuće" objavila je 2023. godine.
6) Pascal Quignard
Amor more
Prijevod s francuskoga: Vlatka Valentić
Ljubav i more, glazba i slikarstvo, prijateljstvo i ljepota, tišina i žudnja, san i smrt… Pascal Quignard smjestio je svoju galeriju izmaštanih i povijesnih likova, glazbenika, u Europu sedamnaestoga stoljeća, izmučenu vjerskim ratovima, gladi, nasiljem i epidemijom. U središtu romana ljubavna je priča između Thullyn, virtuozne gambistice finskog podrijetla i Hattena, skladatelja i lutnjista, koji se od Cherbourga do Antwerpena, od Dunkerquea do Zeebruggea, od Oostendea do Margatea strastveno vole, lutaju, rastaju i sastaju. Zajedno sa slavnim njemačkim skladateljem, prijateljem Frobergerom, putuju i muziciraju u salonima diljem Europe, a njihove se životne priče u romanu isprepliću s onima njihovih znamenitih suvremenika kao što su skladatelji Sainte Colombe i Blancheroche, kneginja Sibylle von Württemberg, slikar Geoffroy Meaume, pjevačice Madame d'Autun i Anna Bergerotti, lutnjist Kapsberger, Athanasius Kircher i mnogi drugi. Oni su svjedoci svijeta koji se nepovratno mijenja, njihove instrumente zamjenjuju novi, baš kao što stare vrijednosti i društvena uređenja ustupaju mjesto novima.
Pascal Quignard ovom polifonom baroknom meditacijom, čija ljepota izričaja, bogatstvo leksika i dubina uvida zadivljuju suvremenog čitatelja, pokazuje kako zaigrana erudicija sljubljena sa spisateljskom virtuoznošću pruža isti estetski doživljaj kao i vrhunska glazbena izvedba, zbog čega se i prijevod Vlatke Valentić upisuje u vrhunce hrvatske prijevodne književnosti. Pascal Quignard (Verneuil-sur-Avre, 1948.) cijenjeni je francuski pisac, dobitnik najvećih francuskih i inozemnih nagrada. Filozofski i glazbeno obrazovan, prevodio je s grčkog i latinskog jezika, radio u izdavačkoj kući Gallimard te bio osnivač Festivala barokne opere i kazališta u Versaillesu. Autor je više od šezdeset knjiga, prevođenih na brojne svjetske jezike. Prema njegovu romanu "Sva jutra ovoga svijeta" iz 1991. Alain Corneau snimio je istoimeni film. Za roman "Terasa u Rimu" dobio je 2000. Veliku nagradu za roman Francuske akademije, a žiri Nagrade Goncourt 2002. prvi put dodijelio je nagradu esejističkom djelu i to za prva tri dijela njegova ciklusa "Posljednje kraljevstvo" (Dernier Royaume).
7) Rainer Maria Rilke
Priče o dragom Bogu
Prijevod s njemačkoga: Marta Schwaiger
"Priče o dragom Bogu", napisane između Rilkeova prvog i drugog putovanja u Rusiju ujesen 1899., najznačajnije su njegovo prozno djelo nakon romana "Zapisci Maltea Lauridsa Briggea". "Priče o dragom Bogu" svojevrsni su prozni pandan pjesničkoj zbirci "Časoslov" u kojoj Rilke lirski obrađuje svoje rusko iskustvo. Tako ruske legende kao i talijanski izvori te biblijski mit o stvaranju svijeta, u vrlo osobnom tumačenju, prožimaju cijelu knjigu.
Rilke je 1921. godine napisao jednom svećeniku koji je, očito zapanjen Rilkeovim radikalno antiklerikalnim poimanjem Boga, tražio objašnjenje ove knjige, da je želio "Boga iz sfere glasina prenijeti u područje neposrednoga i svakodnevnoga doživljaja". Stoga su ove priče, kako stoji u podnaslovu prvog izdanja iz 1900. godine, "priče koje su odrasli ispripovijedali djeci": djeci koja se oslobođena lažne poniznosti i svijesti o grijehu umiju s izvornom pobožnosti otvoriti ispripovijedanome.
Kada djeca postavljaju pitanja, odrasli se često nađu pred zidom: Koliko zvijezda postoji? Kako izgledaju ruke milostiva Boga? I govori li on kineski? U ovim vedrim pričama Rainer Maria Rilke, inspiriran Biblijom te putovanjima u Rusiju i Italiju, nastoji dati odgovor. Lakoća kojom se bavi tim pitanjima o ljudskom postojanju ohrabruje nas da život sa svim njegovim poteškoćama ne shvatimo previše ozbiljno. Jer Bog se može skriti bilo gdje, pa i u najmanjem napršnjaku. Ove poticajne priče užitak su i za mlade i za stare.
8) Valentina Mavretić
Ljuljačka
Kako na svijet gledaju i kako se u njemu snalaze milenijalci otkrivamo u ovoj zbirci priča Valentine Mavretić (1993.). U osobnim iskustvima i događajima iskreno i suptilno govori se o društvenom okruženju i današnjici, obiteljskim odnosima, oprezno se istražuje vrijeme prije devedesetih. Mavretićini likovi uvijek nešto poduzimaju, nastoje ići naprijed iako zadane okolnosti nisu za njih obećavajuće: Rikardo, jedan od sedmero braće i sestara, Latinoamerikanac, pobjegao je od papiga, a stigao k vranama. U nekadašnjem vojnom stanu Gospodin Zamorac radi makete aviona. Zaposlenica reklamne agencije, uvjerena vegetarijanka, radi na kampanji za mesne prerađevine, a jedna brižljiva majka domišljato nastoji od lokalnih vlasti ishoditi popravak ljuljačke u kvartovskom parku. Koji je njezin sljedeći korak kad od nadležne službenice dobije odgovor: "Mogu Vam samo pouzdano reći kako su tu u pitanju mito i korupcija, a ne ljuljačke i tobogani."
Valentina Mavretić rođena je u Rijeci 1993. godine. Pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu završava preddiplomski i diplomski studij Dramaturgije. Dobitnica je poticaja za književno stvaralaštvo Ministarstva kulture za zbirku kratkih priča; raznih scenarističkih poticaja Hrvatskog audiovizualnog centra za filmske i TV projekte ("Uho", "Mama je kriva za sve", "Biti u rodu s Johnom Malkovichem") i Nagrade "Marin Držić" za dramski tekst "Kod Peregrinovih".
9) Robert Seethaler
Kavana bez imena
Prijevod s njemačkoga: Željka Gorički
Dvadeset godina nakon rata, Beč je veliko gradilište; niču poslovne i stambene zgrade, u zraku se osjeća duh novog vremena koji će i mladog Roberta Simona ponijeti u poslovnu avanturu. Blage naravi i bez prevelikih životnih očekivanja, Robert se na nagovor odvaži preuzeti lokal u bečkoj četvrti Leopoldstadt i pretvoriti ga u kavanu. Pomalo neočekivano, kavana će brzo privući brojne goste, radnike s gradilišta, trgovce s obližnje tržnice, stanovnike, slučajne prolaznike te postati utočištem, mjestom susreta, novih ljubavi, smiješnih i tragičnih priča živopisnih likova. Tu su propali boksač René i njegova žena Mila, vjerna Robertova pomoćnica, umirovljeni blagajnik Blaha koji izvodi trikove svojim staklenim okom, slikar Mischa i mljekarica Heide, čije ljubavne svađe odjekuju ulicama, Jascha, neobična djevojka iz Hrvatske…
Robert Seethaler (1966., Beč) nagrađivani je austrijski scenarist, glumac i romanopisac. Završio je dramsku školu u Beču i dugi je niz godina radio na televiziji i u kazalištu. Romani su mu prevedeni na četrdeset jezika, bio je finalist Međunarodne nagrade Booker s romanom "Čitav jedan život", a u Nakladi OceanMore objavljeni su još romani "Polje" (2018.) i "Posljednji stavak" (2021.).
10) Francesca Stavrakopoulou
Anatomija Boga
Prijevod s engleskoga: Sandra Mlađenović
Pred nama je teološki prikaz Boga kakav i kakva (doslovno) još nismo vidjeli, i to ne samo na ovim našim relativno konzervativnim prostorima – nego ni u svjetskim razmjerima. Britanska teologinja i bibličarka Francesca Stavrakopoulou u ovoj je iznimnoj knjizi, kroz temeljitu, duhovitu i moćnu, podatcima prebogatu raspravu sučelila judeokršćansku predodžbu o Bogu s rezultatima povijesnih, jezikoslovnih, arheoloških i antropoloških saznanja. Rezultat je – osoba, točnije, upoznajemo jednu cjelovitu i vrlo zanimljivu osobnost: pred nama je ljudsko-božanska slika i prilika od glave do pete, od sjaja u oku do otiska nožnih prstiju, od mladog ratnika i strasnog ljubavnika do tvorca svjetova i mudrog starca, od nečujnog šapta do svih zamislivih zvukova njegove utrobe.
Dvadesetak poglavlja ovoga napetog i čitkog štiva obuhvaća raspon od tisućama godina starih bliskoistočnih kipića do učenja o Svetom Trojstvu, a osobito je vrijedno što je, uza svu analitičnu temeljitost, "Anatomija Boga" knjiga iznimno pristupačnog, srdačnog i empatičnog stila. Francesca Stavrakopoulu, teologinja i profesorica biblijske povijesti na Sveučilištu Exeter, u javnosti je poznata i kao aktivna sudionica medijskih rasprava o religiji. Osim međunarodno hvaljene "Anatomije Boga" koja je 2022. godine nagrađena i prestižnom nagradom Hessel-Tiltmann koju engleski PEN dodjeljuje za najbolju publicističku knjigu te godine, napisala je i knjige "Land of Our Fathers" i "King Manasseh and Child Sacrifice". (NK Promo)
Podijeli na Facebook
