100 najboljih knjiga za ljeto 2024. godine

Piše Tanja Tolić

Pred vama je naš tradicionalni popis za ljetno čitanje – i ove godine na popisu je stotinu knjiga, a knjige smo razdijelili u tri skupine: stranu beletristiku, stranu publicistiku te domaću književnost i publicistiku. Knjige na listi poredane su abecednim redom, prema prezimenima autora. Kao i prethodnih godina, pri sastavljanju liste vodili smo se načelom da je ljeto vrijeme kad imamo najviše vremena za čitanje, a ne nužno vrijeme rezervirano za "lakšu" literaturu. Lista je dijelom sastavljena od knjiga koje su objavljene u zadnjih godinu dana, naslova koje su recenzirali naši kritičari te noviteta koje je objavilo četrdesetak hrvatskih nakladnika.



STRANA BELETRISTIKA


1) Fatma Aydemir, Džini 
(Hena com, prijevod Dalibor Joler)

Nakon što je trideset godina obavljao najteže poslove u Njemačkoj, Hüseyin se napokon vraća u domovinu, u stan koji si je svojim radom priskrbio. U slikovitoj istanbulskoj četvrti, prožetoj mirisima lahmacuna, on očekuje dolazak svoje obitelji, s kojom će ovdje provesti sanjane umirovljeničke dane. No već dan nakon useljenja on se, pokošen srčanim udarom, ruši u dugo željenu domu, a njegova se neobična i sukobima rastrzana obitelj okuplja na pogrebu… Uza sve nesuglasice i duboku žalost, oni osjećaju kao da ih netko promatra. Kakvi ih to demoni progone? I čiji je džin na djelu? "Džini", drugi roman njemačke spisateljice Fatme Aydemir, tematizira sudbinu turske obitelji u Njemačkoj, oštro secirajući tradicionalne vrijednosti, odnos Nijemaca prema imigrantima te jaz između Istoka i Zapada. 


2) Bettina Balàka, Čarobnjak s Cobenzla 
(Leykam Internation, prijevod Andy Jelčić)

Godina je 1844., a Carl Ludwig, barun od Reichenbacha, gori od znatiželje. U nemilosrdnoj je potrazi za potvrdom svoje teze: postojanje neiscrpne životne energije. Životna energija od koja iz svake stvari i svakog bića pršti poput plamena, a doživjeti je mogu tek rijetki. Reichenbach je skorojević prve klase, prima se samo za kvaku koja obećava slavu. Teško je zaradio plemićku titulu, slavu i dvorac. Sudbina je njega i njegove dvije kćeri Hermine i Ottone odvela u Beč, u dvorac Cobenzl. Koje opcije uopće imaju žene u 19. stoljeću? Hermini i Ottone na putu stoji vrijeme u kojem žive, ali im istovremeno otvara nova vrata; naime, revolucija ne razbuđuje samo Europu, već i Reichenbachove kćeri. Suprotstavljaju se patrijarhatu: obje su pune bijesa i želja, obje su zaljubljene u muškarce koji stoje uz njih, a one ih ipak drže na udaljenosti. Obje su neudane i zagazile u dvadesete. Situacija u domu čarobnjaka od Cobenzla sve se više zahuktava. Hoće li otac uspjeti razuvjeriti sumnjičavice? Hoće li urazumiti kćeri koje više ne ispunjavaju očeve želje?


3) Solvej Balle, O volumenu vremena 1 
(Fraktura, prijevod Edin Badić i Sandra Ljubas)

Vrijeme je stalo. Ali ne za cijeli svijet. Samo za Taru Selter. Kada je toga jutra otvorila oči u hotelskoj sobi u Parizu, antikvarka koja je vjerovala da ima savršen život suočila se s nemogućim: dan je bio identičan prethodnom danu; iste osobe, isti razgovori, iste nezgode… čak su i novine nosile jučerašnji datum. I tada se osamnaesti studenog krenuo ponavljati: jednom, dvaput… U trenutku kad je počela pisati dnevnik, ponovio se već sto dvadeset dva puta. Za Taru, koja je zapela u vremenskom procijepu, dani, tjedni, i mjeseci nemaju više nikakvog smisla. Iako ne odustaje od toga da pronađe izlaz iz beskrajne petlje, polako počinje gubiti nadu. Prva knjiga svjetske književne senzacije, uzbudljive septologije "O volumenu vremena" Solvej Balle jeziv je i napet, duhovit i pronicljiv, bravurozno napisan roman čija gravitacija beskonačnog dana snažno privlači čitatelja, neprestano propitujući čovjekovu svrhu i granicu smisla i besmisla. 


4) Anne Berest, Razglednica 
(Naklada Ljevak, prijevod Ita Kovač)

Sedmi roman francuske spisateljice Anne Berest, saga o židovskoj obitelji koja prolazi užas holokausta, nagrađen je 2021. godine uglednom Prix Renaudot des Lycéens. U ovoj autobiografskoj prozi Anne Berest potaknuta je na istraživanje sudbine svojih predaka kada u siječnju 2003. godine u poštanskom sandučiću svojih roditelja pronađe neobičnu razglednicu bez potpisa jer pošiljatelj očito želi ostati anoniman. Na jednoj je strani slika Opere Garnier, a na drugoj samo četiri osobna imena: djeda i bake Anneine majke kao i njezina ujaka i tete. Sve četvero umrlo je 1942. u Auschwitzu. Roman je poput policijske istrage u potrazi za identitetom anonimnog pošiljatelja razglednice koja prerasta u obiteljsku sagu – istraživanje značenja pojma "Židov" u sekularnom svijetu i traganje za obiteljskim korijenima.


5) Jacobo Bergareche, Savršeni dani 
(Hena com, prijevod Željka Somun)

Koliko sam savršenih dana proživio? pita se protagonist ove priče, novinar Luis, u trenutku kada završavaju dva njemu neprocjenjiva odnosa: strastvena veza s ljubavnicom Camilom i predvidljiv, dosadan dugogodišnji brak. Slomljen gubitkom, za svoga boravka u Teksasu u velikom će arhivu naići na pisma slavnoga Williama Faulknera Meti Carpenter, pisma koja prate njihov ljubavnički odnos od početna zanosa preko boli razlaza sve do pristojne, hladne razmjene informacija. Poput odraza u zrcalu, ta će ga korespondencija potaknuti da samom sebi pokuša razjasniti: kako nestaje strast, zašto nestaje nježnost?


6) Karen Blixen, Moja Afrika 
(Iris Illyrica, prijevod Edin Badić)

Kad je Karen Blixen odlučila otputovati u Afriku, toliko različitu od njezine domovine Danske, nije ni slutila da će to dugo putovanje zapravo biti njezin povratak kući te da će doživjeti slobodu za kojom je cijeli život žudjela – slobodu veličanstveno utjelovljenu u afričkom kontinentu, njegovu prostranstvu, divljini i ljudima. U "Mojoj Africi" danska spisateljica Karen Blixen svojim virtuoznim pripovijedanjem briše granice između memoara, putopisa, eseja i romana. Pripovijeda nam o svom životu i glavnim događajima tijekom sedamnaestogodišnjeg boravka u Britanskoj Istočnoj Africi, upoznaje nas s različitim afričkim kulturama, njihovim svjetonazorima i sudbinama nakon dolaska kolonijalnih sila te dočarava raskošnu divljinu čiji duh civilizirani čovjek mora prihvatiti kako bi je uistinu upoznao.


7) Rachel Cusk, Depandansa 
(Vuković & Runjić, prijevod Vlatka Valentić)

"Depandansa" je prvi roman Rachel Cusk nakon njezine proslavljene trilogije "Oris". Isprva se čini da čitamo nastavak: tu je prepoznatljivi ženski glas spisateljice, sada u drugom braku, no ovoga puta ne sluša tuđe monologe, nego govori o sebi. Brzo postaje jasno da je M., označena samo inicijalom, tek slična protagonistici prethodnih romana: junakinja "Depandanse" s mužem Tonyjem u slanim močvarama ima kolibu koja funkcionira poput umjetničke rezidencije, a upravo im pristiže slavni slikar L. Posjet koji je M. dugo priželjkivala jer joj je slikar indirektno promijenio život, pretvorit će se u  katastrofu. "Depandansa", kako čitatelj otkriva na kraju romana, zapravo je književno raspisivanje jedne druge knjige: one Mabel Dodge Luhan iz 1932. godine. "Lorenzo in Taos" (knjiga nije prevedena na hrvatski) govori o posjetu D. H. Lawrencea koji se također pretvorio u mučenje i kaos. Autoričin neočekivani izbor teme za novi roman tako se pretvara u književni i obračun i oproštaj s Lawrenceom koji je bio poznat po svojoj mizoginiji.


8) Hernan Diaz, U daljini 
(Stilus, prijevod Lada Furlan Zaborac)

Mladi švedski imigrant Håkan nađe se u Kaliforniji, sam i bez novca, bez znanja ijedne riječi engleskoga. Odlučan da pronađe brata Linusa, od kojeg se razdvojio u kaosu putovanja, krene na istok Amerike pješice. Tijekom zastrašujućeg putovanja pustinjama i planinama nailazi na doseljenike, kriminalce, vjerske fanatike, starosjedioce, istraživače i rane znanstvenike. Svjedoči Zlatnoj groznici i njezinim posljedicama, stvaranju Amerike i izdaji njezina sna. „U daljini“ je romaneskni prvijenac pulitzerovca Hernana Diaza, a hrvatski čitatelji upoznali su ga po odličnom romanu "Dogovor". Ovaj višestruko nagrađeni roman oduševio je kritičare i čitatelje diljem svijeta te ušao u finale Pulitzerove nagrade i nagrade PEN/Faulkner.


9) Tove Ditlevsen, Lica 
(Lector, prijevod Mišo Grundler)

Novi prevedeni roman Tove Ditlevsen (1917-1976), danske književne zvijezde koju su čitatelji ponovno "otkrili" posljednjih godina, nije ugodno štivo za čitanje: mračna je to i uznemirujuću knjiga o paranoičnoj književnici koja tone u ludilo. Lise Mundus piše knjige za djecu, no posljednje dvije godine nije napisala ništa i prestala je izlaziti iz kuće. Sanja o tome da napiše roman za odrasle, "ozbiljnu literaturu". U drugom je braku, s Gertom s kojim je dobila sina (iz prvog braka ima kćer), a koji je "njezinu slavu shvatio kao napad na sebe". S njima u kućanstvu živi i kućna pomoćnica Gitte za koju Lise počne sumnjati da kuje urotu s Gertom kako bi je se riješila… Ditlevsen je "Lica" objavila sedam godina prije smrti, a nakon Kopenhaške trilogije: dakle, nakon mračnog perioda u kojem se borila s alkoholom i drogom. Iako su "Lica" teška za čitanje, istodobno su i zadivljujuć dokaz golemog književnog talenta: ona su metafikcionalno djelo o (književnim) glasovima koji se otimaju kontroli i koje književnica pokušava zauzdati kako bi mogla pisati. 


10) Mary Doria Russell, Vrabac 
(Znanje, prijevod Drago Štajduhar)

Iako originalno, na engleskom jeziku, objavljen 1996. godine, "Vrabac" ima kultni status u svijetu znanstvene fantastike, ponajprije zahvaljujući svojoj temi: nekadašnja biološka antropologinja Mary Doria Russell u svemir je, na novootkriveni planet Rakhat u zviježđu Alpha Centauri, poslala jezuite. Ekspedicija sastavljena od četvero duhovitih isusovaca i četvero civila na Rakhatu će, međutim, doživjeti tragičan kraj zbog društvenog nesporazuma. Nakon trideset četiri godine na Zemlju će se vratiti samo jedan član, fizički i psihološki uništen Emilio Sandoz o kojem se tek zna da je ubio izvanzemaljsko dijete i bavio se prostitucijom… Usprkos glavnim junacima jezuitima, nije u pitanju kršćanska fikcija, nego kompleksan roman koji filozofski propituje što se događa kad se dodirnu, a onda i sudare dvije potpuno različite kulture te koliko ljudskosti može uopće opstati u čovjeku kad je izvrgnut neljudskim mukama. "Vrabac" i njegov nastavak "Božja djeca" već je jednom bio objavljen na hrvatskom, u izdanju nakladničke kuće Izvori. Znanje pak donosi potpuno nov, jako dobar prijevod.


11) Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Idiot 
(Bodoni, prijevod Ivana Peruško)

Prvi prijevod na hrvatski dao nam je Iso Velikanović 1917., 1969. osuvremenio ga je Marko Grčić, 1975. nanovo preveo Zlatko Crnković, no u praksi se redovito koristio onaj Velikanovićev, vjerojatno i zato što su mu istekla autorska prava. Nakon više od stotinu godina dobili smo novi prijevod Ivane Peruško, namijenjen prvenstveno mladim čitateljima, no i nama starijima, koji poznajemo kneza Miškina – utjelovljenje Krista i Don Quijotea – "Idiot" se otvara za nova čitanja. Ivana Peruško prevela ga je tako da nam se čini kao da Miškin govori prvi put.


12) Emma Donoghue, Kobne zvijezde 
(Vuković & Runjić, prijevod Vjera Balen-Heidl)

Radnja "Kobnih zvijezda" zbiva se na malenom bolničkom odjelu koji čini tek jedna prostorija, a sabijena je u tri klaustrofobična dana. Donoghue već ima iskustva i sa skučenim prostorima i s klaustrofobijom: autorica je svjetskog hita "Soba", prevedenog i na hrvatski jezik, po kojem je snimljen istoimeni film nominiran za Oscara u četiri kategorije. U ovu, novu sobu na uske krevete stanu tek tri pacijentice, žene pred porodom koje su se zarazile gripom. Primalja Power upravo je navršila trideset godina, živi s bratom koji se vratio iz Prvog svjetskog rata, zanijemio od "šoka od granate". "Kobne zvijezde" fiktivno su djelo, ali utemeljene na činjenicama. Iako naziv romana zvuči kao da je u pitanju ljubić, zapravo je faktografski: Talijani su u srednjem vijeku mislili kako je gripa, influenca, dokaz da njihovim sudbinama upravlja nebo, da je pod utjecajem zvijezda, Influenza delle stelle. "Zvijezde" su napisane nepretenciozno, a govore o svemu važnom: rođenju, životu i smrti; strahu, radosti i gubitku; i mrvi ljubavi u predahu između pitanja što znači umrijeti prije nego što si se rodio.


13) Najat El Hachmi, U ponedjeljak će nas voljeti 
(VBZ, prijevod Silvana Roglić)

Roman prati sedamnaestogodišnju djevojku marokanskog podrijetla koja odrasta na periferiji Barcelone. Zatočena religijskim i kulturnim ograničenjima svog muslimanskog okruženja, ona žudi za slobodom. No za to će morati platiti visoku cijenu jer odrasta i živi između dvaju dijametralno suprotnih svjetova. Mladost joj prolazi u bolnom osjećaju nepripadanja i vječnim sukobima s ocem i susjedima. Kada upozna vršnjakinju istoga podrijetla, čija obitelj ima slobodniji pogled na život i njeguje svoje kulturno nasljeđe, ali neovisno o etničkoj zajednici, i koja utjelovljuje sve ono za čim čezne, glavnoj junakinji otvara se jedan posve novi svijet u kojem se njezina nova prijateljica suočava s pravim životnim izazovima kao energična, entuzijastična i odlučna žena. Fascinirana time, glavna junakinja kreće njezinim stopama. Roman je dobitnik ugledne španjolske nagrade Nadal za najbolji roman 2021.


14) Jenny Erpenbeck, Kairos 
(Naklada Ljevak, prijevod Ana Nemec)

Njemačka spisateljica i operna redateljica već je godinama jedna od kandidatkinja za Nobelovu nagradu za književnost. Rođena u Istočnom Berlinu dok je još postojao, grad iza zida i njegovi stanovnici opsesija su njezine književne proze. Istočni Berlin sredinom 1980-ih godina poprište je i njezina zadnjeg romana, "Kairos", nedavno nagrađenog Bookerom, koji prati ljubavnu priču devetnaestogodišnje studentice Katharine i trideset četiri godine starijeg Hansa. Kao i sve tajne veze, i ova ljubav počinje s mnogo strasti: iako je Hans upozorava da će, s obzirom da je oženjen, moći biti tek luksuz u njezinu životu, upravo on, sredovječni pisac ubrzo postaje opsjednut svojom mladom ljubavnicom. No kad ga ona prevari, izranja njegova mračna strana: strastvena afera ubrzo se pretvara u sadomazohistički odnos, Hans Katharinu kažnjava tako što je bičuje za vrijeme ljubavnog čina, a u pauzama joj šalje kasete sa snimkama u trajanju od 60 minuta na kojima od nje grubošću zahtijeva iskupljenje. Sjajno napisano i istodobno mučno za čitanje!  


15) Elaine Feeney, Kako se gradi brod 
(Petrine knjige, prijevod Ira Martinović)

"Kako se gradi brod", lani nominiran za nagradu Booker, lirski je i suosjećajan roman o hrabrosti uvjerenja i moći mašte koji precizno pogađa u neuralgične točke suvremenog društva i postavlja pitanje možemo li živjeti u uključivom društvu, prepoznajući i prihvaćajući jedni druge bez potrebe za objašnjavanjem. Jamie O'Neill voli crvenu boju, parne brojeve, visoko drveće, uzorke, kišu nošenu vjetrom, krivulje i linije mnogih oblika, knjige u ovicima, mačke, rijeke i Edgara Allana Poea. Tess Mahon nekoć je voljela štošta, no malo se koji od tih interesa zadržao. Jamie i Tess susrest će se prvog dana nove školske godine, a pjev goluba grivnjaša odvest će ih do trećeg vrška neobičnog trija, profesora tehničkog Tadhga Foleyja. Jamie, naime, ove godine ima samo jedan cilj – izgraditi perpetuum mobile. Više od tehničkog postignuća, stroj za dječaka predstavlja mogućnost povezivanja s majkom koju nikad nije upoznao. No, putem će shvatiti da su od inženjerskih nacrta mnogo snažniji ljubav, podrška i zajedništvo.


16) Naomi Fontaine, Shuni 
(Leykam International, prijevod s francuskoga: Barbara Banović, Hilda Bednjanec, Daniela Grabar i Ivana Kasalo uz mentorstvo Vande Mikšić)

Naomi Fontaine u ovom romanu pripovijeda povijest naroda Innu, s ljubavlju i dostojanstvom. U svojemu dugom pismu Kvebečanki Shuni koja se pridružila zajednici u namjeri da im pomogne pripovjedačica se prisjeća povijesti Innua. Pojavljuju se lica majke, oca, bake. Zatim se obraća Malome medvjedu, svom sinu. Pred čitateljem se prostiru krajolici rezervata Uashata, razlomljeni, blistavi. Pripovjedačica raspreda priču o sumnji koja izgriza srca koloniziranih i o njihovoj nemogućoj borbi za samosvojnost. "Shuni", ovo krhko i nježno pismo, govori o snazi i moći imaginacije budućnosti, svjetla i istine.


17) Jon Fosse, Isijavanje / Jutro i večer 
(Naklada Ljevak, prijevod Vesna Salomonsen)

“Jutro i večer”, kratak roman dramskog ugođaja (Fossea nazivaju suvremenim Ibsenom i Beckettom), komorna je, ali ne i tmurna priča o jednom rođenju i jednoj smrti – početnoj i završnoj točki života anonimnog norveškog ribara. Roman je dojmljiv, prekida dah i okreće čitatelja prema unutra: u srž vlastita bića, u potragu za svjetlošću duše. “Isijavanje“ je više novela nego roman, ne samo zbog kratkoće: ustvari je riječ o proznoj verziji Fosseove drame "U crnoj šumi" koja je premijeru imala u Oslu u rujnu 2023. godine, nekoliko mjeseci prije nego što će dobiti Nobelovu nagradu za književnost. Iako kratko, u pitanju je slikovito djelo koje čitatelja usisava od prve rečenice. Neimenovani muškarac sjeo je jedno popodne u automobil, vozio se bez plana i cilja, i dospio do ulaza u šumu – automobil se više ne može okrenuti, nigdje na vidiku nema pomoći, pa ulazi u šumu uvjeren da će tamo naći čovjeka. U pitanju je, bez sumnje, alegorija koja se može čitati i kao noćna mora i kao vjersko preobraćenje; ovisi o svjetonazoru čitatelja. Dirljivo, u mnogim trenucima čitanja blistavo štivo. 


18) Milán Füst, Priča o mojoj ženi 
(OceanMore, prijevod Xenia Detoni)

Pomorski kapetan Störr, morski vuk, melankolik snažna tijela, neustrašivi gospodin, oženio se neodoljivom, slobodoumnom Francuskinjom Lizzy u koju je strastveno i opsesivno zaljubljen. Već prvom rečenicom "Da me žena vara, slutio sam odavno" započinje emocionalni triler smješten u Pariz i London, između dvaju ratova, a pisan u vrijeme kad Europa počinje gorjeti svojim najsramnijim idejama. Störrove sumnje, utemeljene ili ne, proganjaju ga danonoćno, svaki korak njegove žene izaziva nove strepnje i deluzije. Lizzy je frivolna, je li i bezazlena?, no svakako je aktivna sudionica Störrovih košmara. Zato je veliki mađarski pisac György Konrád rekao: "U svjetskoj literaturi koja govori o ljubomori Füstov je roman temelj."


19) Louise Glück, Nevena i Ruža
(Fraktura, prijevod Tomislav Kuzmanović)

Što je to poezija? Odgovor je mnogostruk, skriven u jeziku, i uvijek je igra; svi su odgovori točni i nijedan nije. "Nevena i Ruža" izvanredan je poduhvat promišljanja tog pitanja, knjiga koju bismo mogli nazvati i prozom i pripoviješću, ali zasigurno poezijom. Dvije djevojčice, blizanke, još bebe, otkrivaju svoju okolinu i, poput malih filozofkinja, propituju smisao i vlastito mjesto na novom neobičnom mjestu. Kako izgleda arhitektura stvarnosti kada ne umijemo razgovarati? Što je vrijeme i kako protječe kada još ne znamo imenovati ono što ulazi u naš vidokrug s našim prvim iskustvima? Kakvi su miris, okus i dodir tog neizrecivog svijeta u koji smo dospjeli? Kada se i kako razotkrivaju naše prve riječi? Stilski očaravajuća, poetski inovativna, oštroumna i maštovita, posljednja knjiga nobelovke Luise Glück književno je čudo koje ju potvrđuje kao jedan od najvažnijih suvremenih poetskih glasova.


20) Graham Green, Kraj ljubavne priče 
(Znanje, prijevod Zrinka Pavlić)

Maurice Bendrix je pisac koji u londonskoj četvrti Clapham usred Drugog svjetskog rata razvije poznanstvo sa Sarom Miles, lijepom ženom dosadnog državnog službenika Henryja. Maurice tvrdi da samo želi prikupiti informacije za lik državnog službenika u svom novom romanu. To je prva laž. Ono što stvarno želi je Sarah, a Sarah pak želi strastvenog muškarca. Tako počinje niz riskantnih susreta osuđenih na propast Mauriceovim rastućim romantičnim zahtjevima i Sarinom grižnjom savjesti. Tada, kad Maurice nekim čudom preživi bombardiranje, Sarah prekine vezu – naglo, konačno i bez objašnjenja. Sada, godinu dana nakon Sarine smrti, Bendrix se nastoji osloboditi strasti koja ne jenjava tako što će pratiti njezin razvoj od opsesivne ljubavi do ljubavi koja graniči s mržnjom. Isprva vjeruje da mrzi Saru i njezina muža Henryja. No kako zadire sve dublje u svoje osjećaje, Bendrixova mržnja prelazi na Onoga za kojeg smatra da mu je uništio život.


21) Johanna Grid, Haraldova mama 
(OceanMore, prijevod Željka Černok)

U zračnoj luci na samom sjeveru Švedske odvija se pravi generacijski rat: dvije žene čekaju Haralda, zgodnog, duhovitog i brižnog muškarca. Harald bi "da je pas bio zlatni retriver", svaka bi ga žena voljela imati uza sebe, a sada se vraća iz klinike za odvikavanje. Koja će ga od dviju žena odvesti kući iz zračne luke? Haraldova mama ili Claudia, njegova partnerica, pomalo mrzovoljna doktorandica koju u pisanju doktorata ometaju Haraldovi sve veći problemi pa se osjeća kao u klopci. Dok se klupko događaja razmotava i Claudia uviđa da je dominantna majka zapravo treći član njihove veze, ona će polako otpuštati sve kočnice uljudnosti u odnosu svekrve i snahe, a Haraldova mama itekako će znati začiniti ovaj sraz dviju najvažnijih žena u Haraldovu životu.


22) Norbert Gstrein, Četiri dana, tri noći 
(Leykam International, prijevod Vedrana Gnjidić)

Tko voli Ines? Od svih muškaraca nitko poput Eliasa. Samo što je on njezin brat. Privukao je njezina svakog ljubavnika, a zatim ga odbacio. I kad su svi trebali ostati kod kuće, a svijet nakratko stane, brata i sestru posjećuje Carl, stjuard poput Eliasa. Ali oko kuće se smuca još jedan muškarac i svaki pogled i dodir postaju napeti. Što je Elias sve u životu učinio iz bezuvjetne ljubavi prema Ines? Što će Ines učiniti Carlu? Komorna predstava koja svijetu daje snažnu poruku protiv rasizma i mizoginije – grom u današnjicu, prepun ljepote i provokacija, napetosti i tuge.


23) Sarah Hall, Kako izgaramo 
(Znanje, prijevod Silvija Čolić)

Nemojte da vas odbije naslovnica: ni izbliza ne dočarava ni sadržaj ni kvalitetu šestog romana nagrađivane britanske spisateljice Sarah Hall. Nisam pročitala njezine druge romane niti četiri zbirke kratkih priča pa nemam nikakav dojam o njezinu opusu, no "Kako izgaramo" (originalno "Burntcoat") stilom uvelike podsjeća na proslavljenu i u Hrvatskoj omiljenu Rachel Cusk. Sarah Hall ovaj je roman počela pisati prvog dana prvog lockdowna 2020. godine, s ciljem da bilježi apokalipsu koja nas je tada zadesila, a njezin "Kako izgaramo" godinu dana kasnije prometnuo se u jedan od prvih romana o pandemiji koronavirusa. I to odličan! Glavna junakinja romana kiparica je Edith Harkness koja taman prije "zatvaranja" započne seksualnu, a onda i ljubavnu vezu s restoraterom turskog podrijetla Halitom. Par se uopće ne poznaje, zbog pandemije postaju osuđeni jedni na drugo. "Kako izgaramo" erotičan je, iznimno senzualan roman o ljubavnicima usred "mokre mape intimnosti", no i roman o umjetnosti te bolnom i lijepom odnosu majke i kćeri koji je razorila i obnovila bolest.


24) Knut Hamsun, Pan / Victoria 
(Šareni dućan, prijevod Munib Delalić)

Gotovo se svi kritičari slažu u tome da je "Pan" najljepše i umjetnički najsavršenije Hamsunovo djelo. Kasnije je napisao i mnogo dubljih stvari… ali nešto tako čudesno, osebujno, kao što je "Pan", ne bi ni mogao više da napiše, jer to je djelo iz onog doba, kad je njegovo ushićenje došlo do vrhunca i kad ga je svega prožimala opojnost života, mladosti i ljubavi. Teški dani nevolje i gladi upravo su bili prošli, i on, presretan, što se napokon riješio mučna živovanja među ljudima, hrli u šume i planine, da se naužije tako dugo žuđene slobode, i potpuno nevezana života. U žarkom zanosu planduje po gorama, kao samotan lovac, prebacuje pušku preko ramena, gotov da se svemu, svemu raduje… On je sin šume i samo u šumi stišava mu se duša i dolazi do potpunog spokojstva, zapisala je Nina Vavra u predgovoru izdanja "Pana" iz 1917. godine.

Roman "Victoria" objavljen je 1898. i pripada ranoj fazi Hamsunova stvaralaštva, kad je stvaranjem novog stila i jezika nastojao "obnoviti književnost". U tom razdoblju Hamsun je objavio desetak knjiga, među njima i romane "Glad", "Misteriji" i "Pan", koji čine neformalnu trilogiju, i idu u red njegovih najboljih i najpoznatijih djela. "Victoria" je ljubavna priča, što je i u podnaslovu naznačeno, te je i dan-danas jedan od najpoznatijih ljubavnih romana u norveškoj i nordijskoj književnosti. Naoko jednostavna i melodramatična lirska priča, ali duboko snažna i uvjerljiva, o "nezamislivoj" ljubavi između mlinareva sina i bogataške kćeri, koja je, zbog staleških razlika, u startu osuđena na propast, plijeni pozornost čitatelja već više od stoljeća, a desetak ekranizacija to dodatno potvrđuje. 


25) Heinrich Heine, Shakespeareove djevojke i žene 
(Disput, prijevod Sandra Brkljačić)

U djelu "Shakespeareove djevojke i žene" (1838) sastaju se dvojica divova svjetske književnosti: autor, njemački pjesnik Heinrich Heine, oštrim perom i neukrotiva duha secira jedan segment ogromna i raznovrsnog dramatičarskog opusa engleskog barda Williama Shakespearea. Djelo se sastoji od galerije sastavljene od 45 Shakespeareovih ženskih likova, te od dva duža Heineova eseja. Uvodni esej govori o recepciji Shakespearea u Engleskoj i Njemačkoj, a završni o recepciji u Francuskoj, Italiji i Španjolskoj. Knjiga je podijeljena na dva dijela (tragedije i komedije), a dio o tragedijama obogaćen je dodatnim mini-esejima ili razmišljanjima i bilješkama. Pišući o odjecima Shakespeareova djela, posebno u Engleskoj, Njemačkoj i Francuskoj, Heine suptilno oslikava društveno-povijesnu pozadinu, ali usput upućuje i nesmiljenu kritiku suvremenicima.


26) Monika Helfer, Tata 
(Leykam International, prijevod Igor Crnković)

Monika Helfer nastavlja pisati o onome što je započela s bestselerom "Jadnici" (Leykam international, 2023.): o vlastitoj obiteljskoj priči. U romanu Vati Helfer opisuje muškarca s protezom za nogu, odsutnika, udovca, umirovljenika, zaljubljenika u književnost. Tom pričom autorica zaokružuje život svojeg oca i govori o vlastitom djetinjstvu i mladosti. O knjižnici u Domu za rehabilitaciju ratnih žrtava u brdima, siromaštvu i skromnim životnim uvjetima. O onome što zna o svojem ocu, što je o njemu mogla saznati. S puno iskrenosti nastaje roman o odrastanju u teškim prilikama, o potrazi za vlastitim identitetom. Knjiga uspomena koja suptilno govori o egzistencijalnome, a ostaje bolno u sjećanju. "Da, sve se okrenulo na dobro. Na neki zloćudni način sve se na kraju ipak dobro završilo."


27) Iljf i Petrov, Prizemna Amerika 
(Buybook, prijevod Žarko Milenić)

Putujući kao službeni sovjetski pisci u Sjedinjene Američke Države u vrijeme Velike ekonomske krize, Iljf i Petrov na svoj karakterističan duhovit i satiričan način opisuju doživljaje i upoznavanje s američkom kulturom i načinom života, ne suzdržavajući se od kritike kako američke stvarnosti tridesetih godina, tako ni od sovjetskih predrasuda o "dekadentnom američkom kapitalizmu". Odlomke iz knjige u nastanku su prvo objavljivali u Pravdi te u časopisu Ogonjok (gdje su objavljene i Iljfove fotografije s putovanja uključene u ovo izdanje), a poslije su u cijelosti objavljeni u časopisu Znamja 1936. godine, dok su 1937. objavljeni kao posebna knjiga. Maestralna "Prizemna Amerika" može se čitati i danas najviše zbog britkog i duhovitog stila i izvrsnih zapažanja. 


28) Jess Kidd, Krijumčari čudnih stvari 
(Hena com, prijevod Mirna Čubranić)

Neobična djevojčica Christabel – bijele kose, divlje ljepote i nevjerojatnih vještina – jedne je noći oteta s bogatog imanja svoga oca. Devetnaesto je stoljeće u viktorijanskom Londonu, utvare su dio svakog sjenovita kutka, a zločini se ispod glasa dogovaraju u krčmama mračnih uličica. Odakle započeti potragu za nestalom djevojčicom? Odgovor zna Bridie Devine, osebujna istražiteljica niska stasa i oštra uma, nadaleko poznata zbog svojih genijalnih pothvata. Uz pomoć gorostasne sluškinje Core, koju je spasila iz cirkusa, i melankolična boksača Rubyja, koji je plod njezine mašte, genijalna Bridie kreće u mračnu pustolovinu otkrivanja guste mreže krijumčara čiji su osnovni interes sasvim specifična bića nadnaravnih sposobnosti, kao što je, izgleda, i sama Christabel.


29) Michael Köhlmeier, Frank 
(Leykam International, prijevod Darko Crnolatac)

Tinejdžer, djed koji je upravo pušten iz zatvora i napunjen pištolj: Frank ima četrnaest godina, živi u Beču, rado kuha i voli provoditi večeri s majkom. Ali onda mu se život izokrene. Djed je nakon osamnaest godina pušten iz zatvora. Frank ga je vidio tek nekoliko puta dok su ga posjetili u zatvoru. Starac ga prisvaja, isprva grubo, zatim nježno. Frank je fasciniran njime. Na kraju stoje, jedan drugome nasuprot, na odmorištu autoceste, kao u duelu. Michael Köhlmeier govori o inicijaciji, pobuni i oslobođenju te vječnoj fascinaciji zlom – o dvojcu koji nikad nećete zaboraviti.


30) Benjamín Labatut, Manijak 
(Vuković & Runjić, prijevod Dinko Telećan)

"Manijak" je konstruiran kao triptih u čijem je središtu pripovijest o Johnu von Neumannu, briljantnom znanstveniku mađarskog porijekla čije se djelovanje razračvalo u područja kvantne fizike i teorije igre, funkcionalne analize u matematici i nuklearnog naoružanja. Pripovijedajući o kontekstu u kojem je ovaj genij stasao, prateći njegov rad, namjere i prirodne nastavke Neumannovih teza i otkrića, Labatut nas suočava s licem i naličjem ljudskih ambicija te postavlja osovinska pitanja naših bića i naših budućnosti.


31) Hai Zi, Ako si mi brat, mahni mi 
(Matica hrvatska, Dinko Telećan)

Hai Zi pseudonim je Zha Haishenga, jednog od najistaknutijih kineskih pjesnika koji su na književnu scenu stupili u razdoblju nakon Kulturne revolucije. Rođen je 1964. u malom selu u pokrajini Anhui, a školovao se na prestižnom Pekinškom sveučilištu. Poeziju je započeo pisati kao student, ranih osamdesetih godina, a nakon diplome zaposlio se na sveučilištu kao nastavnik filozofije. Dva dana nakon svoga dvadeset petog rođendana, 26. ožujka 1989., bacio se pod vlak u blizini Shanhaiguana, iza sebe ostavivši opus od oko 250 lirskih pjesama te nekoliko poema i pjesničkih drama. Iako su njegovi pjesnički tekstovi za života bili poznati, tek nakon tragične smrti, kada mu prijatelji i pjesnici Luo Yihe i Xi Chuan započinju uređivati i objavljivati pjesničku ostavštinu, Hai Zi postaje kultni pjesnik, kojega oduševljeno čitaju i idoliziraju naraštaji s kraja stoljeća.


32) David Herbert Lawrence, Kapetanova lutka 
(Zagrebačka naklada, prijevod Sanja Petriška)

Njemačka prognanica, grofica Hannele, šiva krasne lutke i prodaje ih kako bi zaradila za život. Ona je ljubavnica škotskog časnika, a kad se suoči s njegovom ženom, ova joj, kako bi je se riješila, zaprijeti deportacijom. Ne može tražiti zaštitu od svog ljubavnika – on je samo marioneta svoje supruge. No sudbina će se umiješati na najčudniji mogući način.


33) Ursula K. LeGuin, Zemljomorje: Čarobnjak iz Zemljomorja / Atuanske grobnice / Krajnja obala 
(Hangar 7, prijevod Snježana Husić)

U davninama koje sežu u vječnost i mjestima toliko dalekima kao što je Selidor živio je velemag Kobac, najveći od velikih maga – onaj koji se u svojoj mladosti susreo s mračnom sjenom, onaj koji je vratio prsten Erreth-Akbeov iz Atuanskih grobnica i onaj koji je kao starac na povratku iz zemlje mrtvih jahao drevnog zmaja Kalessina. "Podvizi Gedovi" kazuju da je potom dozvao svoj čamac po imenu Dobrovid i njime zaplovio na zapad na pučinu; i o njemu se više ništa nije znalo… Trilogija o Zemljomorju sadrži prve tri knjige Zemljomorja: "Čarobnjak iz Zemljomorja", "Atuanske grobnice" i "Krajnja obala".


34) Klaus Mann, Mefisto 
(Petrine knjige, prijevod Vera Čičin Šain)

Glavni lik romana je karakterni glumac Hendrik Höfgen koji, vođen opsesivnom željom za moći i slavom, čini sve da si priskrbi što viši društveni položaj u nacističkoj Njemačkoj. To mu na koncu i uspijeva zahvaljujući briljantnoj ulozi Mefista u "Faustu". Autor vješto plete faustovski motiv, portretirajući glavnog junaka kao čovjeka koji zanemaruje glas savjesti, što dovodi do duhovnog urušavanja kada se suoči s ispraznošću vlastitoga života.


35) Thomas Mann, Buddenbrookovi 
(Matica hrvatska, prijevod Andy Jelčić)

"Buddenbrookovi" su prvi i najpoznatiji roman Thomasa Manna, zacijelo najvećega njemačkog književnika 20. stoljeća. Saga o obitelji Buddenbrook, bogatim trgovcima sa sjevera Njemačke, temelji se na autobiografskim motivima, a u njoj je Mann na veličanstven način oslikao život i običaje njemačkoga građanstva 19. stoljeća te njihovu postupnu propast. Svijet i atmosfera Mannova rodnoga Lübecka u središtu su njegove obiteljske kronike, koja se odvija u razdoblju koje je presudno oblikovalo modernu njemačku naciju. Ipak, povijesno-politički i društveni događaji ostaju u pozadini priče i ne utječu presudno na život i sudbinu četiri naraštaja obitelji. U romanu su vidljivi utjecaji filozofije Friedricha Nietzschea te Arthura Schopenhauera, kao i Wagnerove glazbe, koji su rano oblikovali Mannov svjetonazor i estetiku. Roman je objavljen 1901, kada je Mannu bilo tek 26 godina, a do danas je ostao najpopularnije piščevo djelo.


36) Cormac McCarthy, Putnik / Stella Maris 
(Profil, prijevod Patricija Horvat)

Kad je "Putnik" prvotno najavljen 2015. godine, biolog David Krakauer opisao ga je kao "matematički i analitički roman". "Što napravite nakon što napišete 'Cestu'?" retorički je upitala McCarthyjeva urednica u Knopfu Jenny Jackson. "Napišete dvije knjige o Bogu i egzistenciji." Cormaca McCarthyja za života su nazivali "velikim pesimistom američke literature", njegov "Krvavi meridijan" opisali su kao "gnostičku tragediju". Slično bi se moglo reći i za "Putnika" i "Stellu Maris" – i to su gnostičke tragedije. Oba su romana romani ideje – u prvom se autor više bavi fizikom (tuge), u drugom matematikom, sviješću, nesvjesnim i porijeklom jezika, prirodom stvarnosti i povezanošću genijalnosti i ludila.


37) Mary McCarthy, Grupa 
(Zagrebačka naklada, prijevod Vjera Balen-Heidl)

Iako je čak dvije godine "Grupa" bila na listi bestselera The New York Timesa, malo tko – pristojan i ugledan – usudio bi se 1960-ih priznati da ga čita, a u Australiji, Italiji i Irskoj knjiga je bila zabranjena uz obrazloženje da vrijeđa javni moral. Iako to nije planirala, a nije se nikad tako ni deklarirala, Mary McCarthy napisala je feminističko štivo prije feminizma, priču koja je i danas podjednako aktualna. "Grupa" je postala njezino prokletstvo, do kraja života McCarthy je gotovo pa mrzila svoje najpopularnije djelo; govorila je da joj je knjiga "upropastila život". Nekom tko je odrastao gledajući kultnu HBO-ovu seriju "Seks i grad" (koja je i nastala nakon što je urednik Candace Bushnell predložio da napiše modernu verziju "Grupe"...), roman Mary McCarthy je kamilica, no ženama i muškarcima 1950-ih godina priča o sudbini devet bivših studentica elitnog koledža Vassar, u kojoj se između ostaloga eksplicitno opisuje prvi seksualni čin, govori o kontracepciji i dojenju, bila je šokantna. "Grupa" je složen i likovima gusto isprepleten roman, ali vrlo pitak za čitanje jer je autorica i izvrsna pripovjedačica i pronicljiva promatračica društvenih odnosa. Na hrvatski ga je 1987. godine prevela Vjera Balen-Heidl, a objavljen je iste godine u biblioteci Hit koju je uređivao pokojni Zlatko Crnković.


38) David Mitchell, Avenija utopije 
(Vuković & Runjić, prijevod Saša Stančin)

Osmi roman britanskog pisca Davida Mitchella, čija su djela na hrvatski gotovo u potpunosti prevedena (osim prva dva romana), netipičan je roman o rock bendu. Iako u principu žanrovski pisac – svi Mitchellovi romani pripadaju fantastičnom žanru, a po najpoznatijem, "Atlas oblaka", sestre Wachowski 2012. snimile su i istoimeni film – u "Aveniji utopije" Mitchell izokreće tipičan narativ rock bendova, bilo da su u pitanju (auto)biografije, fikcija ili sama stvarnost. U verziji Davida Mitchella, članovi benda ne poznaju se otprije nego ih je 1967. promišljeno povezao kanadski menadžer Levon Frankland iz londonske agencije Moonwhale Music. Iako bend nema frontmana, a niti je isključivo sastavljen od momaka, prvo upoznajemo gitarista Dean Mossa koji je ostao bez posla i stana, a o plaćenoj svirci ovisi mu egzistencija. Frankland mu pridružuje gitarista Jaspera de Zoeta i bubnjara Petera "Griffa" Griffina kojima se bend upravo raspao, a čevrta je folk pjevačica i klavijaturistica Elf Holloway koju je nedavno nogirao dečko i glazbeni partner Bruce Fletcher.


39) Gerald Murnane, Pogranični okruzi 
(Durieux, prijevod Ivana Rogar)

"Pogranične okruge" teško je žanrovski klasificirati, a sam autor, inače nesklon nazivati svoja djela romanima, već na početku upozorava na to da posrijedi nije fikcijsko djelo već "izvještaj". Gerald Murnane je ovaj tekst napisao nakon što se iz Melbournea preselio u gradić uz granicu s Južnom Australijom. Pripovjedač ovog djela, koji na mnogo načina podsjeća na autora, čini sličan pothvat, seli se iz glavnog grada u gradić pokraj granice između dviju saveznih država. Međutim, izraz "pogranični okruzi" ne odnosi se samo na geografski predio, nego i na područje s kojeg valja promatrati svoj um. Pripovjedač prekapa po svojim sjećanjima te iznosi razmišljanja o načinu na koji svjetlo obasjava prozore, o pikulama, slikama i konjskim trkama, te pogotovo o vlastitu procesu pisanja. Događajnost je svedena na minimum, a likovi nemaju dubinu pa kroz taj svedeni postupak do izražaja dolazi svijest pripovjedača, što je, prema ovome autoru, i svrha pripovjedne proze.


40) Ann Napolitano, Dobar dan, ljepoto 
(Profil, prijevod Saša Stančin)

William Waters odrastao je kao jedinac u obitelji ušutkanoj tragedijom. Kad je otišao na koledž opterećen osjećajem nedostatnosti i nesigurnosti, iznenadila ga je intenzivna naklonost energične i ambiciozne Julije Padavano. Julia je pak odrasla u velikoj obitelji punoj ljubavi uz tri posve različite, a opet tako slične sestre. S obitelji Padavano William doživljava novopronađeno zadovoljstvo u obiteljskom životu. No zadovoljstvo nije dugo trajalo jer se sjena iz Williamove prošlosti nadvila nad obitelj Padavano ugrožavajući ne samo Julijine pažljivo orkestrirane planove za njihovu budućnost već i nepokolebljivu međusobnu predanost sestara. Raskošan roman o odrastanju, gubitcima, odanostima koje pojedince drže na okupu i tajnama koje ih razdvajaju, duboko je dirljiv i složen portret jedne obitelji.


41) Viet Thanh Nguyen, Simpatizer 
(Petrine knjige, prijevod Marin Popović)

"Simpatizer" je Pulitzerom nagrađen roman Vieta Thanha Nguyena, po kojem je snimljena istoimena HBO-ova uspješnica. Crna komedija, povijesni roman i književni triler, "Simpatizer" prati bezimenog špijuna, dvostrukog agenta infiltriranog u poraženu vojsku Južnog Vijetnama s čijim preostalim članovima nakon kraja rata odlazi u Ameriku. Tamo, kao pomoćnik Generala koji odbija priznati poraz, on izvještava o njihovim naporima da nastave s izgubljenim ratom, istovremeno promatrajući borbu vijetnamskih izbjeglica za preživljavanje u melankolijom natopljenom Los Angelesu koji ne mari za njihove razlike. Njegov je rat psihološki i ubrzo shvaća da se ključne bitke odvijaju u njemu, u nutrini čovjeka na razmeđu rasa i kultura.


42) Mikael Niemi, Skuhati medvjeda 
(Hena com, prijevod Lana Momirski)

Istražujući biljni svijet u surovim predjelima švedskog sjevera, karizmatični kengiški svećenik i botaničar pronalazi zapuštena saamskog dječaka Jussija i uzima ga pod svoje. Postaje mu skrbnikom, uči ga čitati i pisati te ga poučava vjeri. Sredina je 19. stoljeća, vrijeme je duhovnog buđenja, a svećenik je njegov zagovornik. Posvećen iskorjenjivanju alkoholizma u zajednici, on postaje trn u oku mjesnim čelnicima jer im time iz džepa izbija zaradu. No kad u selu nestane mlada sluškinja, pažnja sviju okreće se prema šumi i goropadnom medvjedu u njoj. Lokalni komesar odmah raspisuje nagradu za hvatanje zvijeri, ali svećenik i Jussi tajno pokreću vlastitu istragu jer su na tragu mnogo većoj opasnosti, zlokobno nadvijenoj nad selom. "Skuhati medvjeda", svojevrsni skandinavski noir, inspiriran je stvarnom povijesnom ličnošću, pastorom Lastadiusom (1800.–1861.), koji je svojim revolucionarnim djelovanjem obilježio vrijeme i prostor arktičkog sjevera. 


43) Ann Patchett, Tom Lake 
(Profil, prijevod Saša Stančin)

U proljeće 2020. Larine tri kćeri vratile su se na obiteljsko imanje, veliki voćnjak u sjevernom Michiganu. Dok beru trešnje, mole majku da im pripovijeda o Peteru Dukeu, slavnom glumcu s kojim je prije podosta godina bila u vezi te dijelila pozornicu u kazališnoj trupi po imenu Tom Lake. Dok se Lara prisjeća prošlosti, kćeri analiziraju vlastiti odnos s majkom i prisiljene su ponovno promisliti o svijetu oko sebe i svemu što su dotad mislile da znaju. Kao i u svojim drugim romanima, Ann Patchett spaja magnetičnu pripovjedačku vještinu s prodornim uvidima u obiteljske odnose. Rezultat je inteligentno i tankoćutno ispripovijedana bogata i lucidna priča koja nam ponovno pokazuje zašto je njezina autorica jedna od najcjenjenijih spisateljica današnjice.


44) Hertha Pauli, Pukotina vremena prolazi kroz moje srce 
(Leykam International, prijevod Igor Crnković)

"Pukotina vremena prolazi kroz moje srce" rečenica je Heinricha Heinea, koja je austrijsku književnicu Herthu Pauli pratila tijekom njezina bijega iz Beča, preko Züricha, Pariza, Marseillea, Lisabona, sve do SAD-a. Ona taj put nije prošla sama, već zajedno sa svojim prijateljima, koji su se proslavili kao neki od najpoznatijih književnika njemačkoga govornog područja iz emigracije: Josephom Rothom, Walterom Mehringom, Almom i Franzom Werfel te ponajprije Ödönom von Horváthom, kojemu je posvetila jedno od najljepših poglavlja ove čudesne i dugo vremena zaboravljene knjige sjećanja.


45) Valérie Perrin, Troje 
(Sonatina naklada, prijevod Maja Ručević)

Prvi roman Valérie Perrin preveden na hrvatski, "Svježa voda za cvijeće", unisono je  osvojio čitatelje: bez pretjerivanja se može reći da je to bila jedna od najpopularnijih knjiga u Hrvatskoj 2022. godine. Za lanjski Interliber Sonatina naklada objavila je pak posljednji roman francuske spisateljice, "Troje", priču o odrastanju troje prijatelja koji će biti nerazdvojni osam godina. Međutim, kad Nina Beau, Étienne Beaulieu i Adrien Bobin napune osamnaest godina, prijateljstvo će se naprasno prekinuti, a trojac prestati razgovarati. Priču o njima, trideset godina kasnije, pripovijeda nam tajanstvena Virginie – dobro ih poznaje, ali se s njima nije družila. Zaplet se dodatno komplicira kad policija u obližnjem jezeru otkrije olupinu automobila i u njoj tijelo. Ono zbog čega je ovaj roman najzanimljiviji – a tema je izuzetno aktualna i važna – ne mogu vam otkriti jer bih vam upropastila čitanje. Mogu samo reći da je Valérie Perrin sjajno čitatelje navela na krivi trag – bit ćete iznenađeni!


46) Edgar Allan Poe, Pad kuće Usher 
(Vuković&Runjić, prijevod Antun Šoljan, Nada Šoljan i Maja Šoljan)

Edgar Allan Poe (1809.–1849.), američki književnik rođen u Bostonu, živio je kratko i teško. Roditelji, siromašni putujući glumci, ostavljali su ga kod dadilje koja ga je smirivala džinom i laudanumom, a onda ga, u dobi od tri godine, zauvijek ostavili kad je otac nestao, a majka umrla od tuberkuloze. Sa skrbnikom, čije je prezime Allan dodao svojemu, razišao se zbog novca kojeg nikad nije imao dovoljno, a dotukla ga je prerana smrt mlade supruge. Jedino postojano u životu bili su mu alkohol – pio je doduše rijetko, ali kad je počeo, nije mogao prestati – i pisanje. Premda je kao prvi profesionalni pisac u SAD-u u svih dvadeset godina karijere zaradio pukih tri tisuće dolara, ostavio je dubok trag. U priči “Umorstva u ulici Morgue” izmislio je prvog detektiva u svjetskoj književnosti i začeo žanr krimića, a njegove jezovite priče, smještene u neodređen prostor i vrijeme, i danas sablasno odjekuju nekom vrlo modernom tjeskobom.


47) Nina Polak, Dom je precijenjena riječ 
(Naklada Ljevak, prijevod Svetlana Grubić Samaržija)

Glavna junakinja, 30-godišnja Nynke, provela je sedam godina na moru u dobrovoljnom egzilu. Nakon slučajnog susreta u marini u Cannesu s obitelji koja ju je udomila nakon majčine smrti vraća se u Amsterdam i suočava s prenapučenim gradom u kojem se osjeća poput autsajdera – "muzejom koji tone" i koji se mora braniti od hordi turista – i s bivšim dečkom koji ju je zamalo uvukao u spiralu loših životnih odluka.


48) Richard Powers, Odivljenje 
(Fraktura, prijevod Lara Hölbling Matković)

Astrobiolog Theo Byrne ima dvije velike ljubavi, i treću bez koje je ostao. Jedna je svemir, u kojem traga za životom na planetima udaljenim desetke svjetlosnih godina, a druga njegov sin Robin, sasvim poseban dječak kojeg Theo odgaja sam nakon smrti supruge, ljubavi koju je izgubio. Njih dvojica sjajan su tandem, Robin prati oca u njegovim simulacijama posjeta egzoplanetima i otkrivanju misterija nastanka života, a otac sina u otkrivanju zemaljskih ljepota i čudesa te u njegovim nastojanjima da spasi ovaj naš planet. No nije samo Zemlja ugrožena; devetogodišnji Robin, topao dječak neograničene mašte, ne da se uklopiti, čak mu ni dijagnozu nije lako postaviti, Aspergerov sindrom, ADHD ili nešto treće. Otac odbija da ga se liječi psihoaktivnim lijekovima, pa pronalazi eksperimentalnu emocionalnu terapiju. Rezultati su zapanjujući. Sve dok se država i politika financiranja znanstvenih projekata ne upletu... "Odivljenje" je novi roman Richarda Powersa, dobitnika Pulitzerove nagrade za veličanstveno djelo "Iznad svega". 


49) Marcel Proust, Tajanstveni korespondent i druge neobjavljene novele 
(Domino, prijevod Zlatko Wurzberg)

Marcel Proust (1871.-1922.) autor je jednog od vrhunaca svjetske književnosti, romana "U traganju za izgubljenim vremenom" izdanog u sedam svezaka (u izdanju Zore, na hrvatski jezik preveden u 13 svezaka). Stručnjak za Proustovo djelo, Bernard de Fallois, piščeve je zagubljene novele otkrio 1950-ih, no one su u Francuskoj objavljene tek 2019. godine, uz prateći komentar Luca Fraissea, profesora na Sveučilištu u Strasbourgu. Osam novela, među kojima je i naslovna "Tajanstveni korespondent", Proust je znakovito izostavio iz svoje zbirke novela "Zadovoljstva i dani" (1896.). Eksperimentiranje formama fikcije, eseja i filozofskog dijaloga, kao i teme homoseksualne ljubavi, bolesti, patnje i moralnih osjećaja, literarni su začetci koje će Proust kasnije u svojem proslavljenom monološko-asocijativnom romanu dovesti do vrhunca.


50) Oriana Ramunno, Dječak koji je crtao sjene 
(Hena com, prijevod Hana Klak Ustolin)

Snježni je Božić 1943. U Auschwitzu, u Bloku 10, koji izgleda mračnije nego ikad, židovski dječak Gioele pronalazi tijelo nacističkog liječnika Sigismunda Brauna, bliskog Mengeleova suradnika. Kriminalna policija iz Berlina šalje najboljeg istražitelja, Huga Fishera, da riješi ovu neobjašnjivu smrt. No Hugo ima i vlastitu tajnu – boluje od degenerativne bolesti i ovisan je o morfiju. Jedini način da uspije u karijeri i preživi jest da pruži podršku Reichu i sakrije svoje stanje. U zloglasnu se logoru Hugo suočava ne samo s kompleksnim ubojstvom i mnoštvom intriga, već i s istinom o Konačnom rješenju. Na tom mjestu smrti i užasa on će u ključnom trenutku biti pred izazovom – čiji život spasiti…


51) Elif Shafak, I nebom teku rijeke 
(Hena com, prijevod Mirna Čubranić)

U davno doba na obali drevnog Tigrisa jednog je zlokobnog dana mala uplašena kap kiše pala na glavu slavnom asirskom kralju Ašurbanipalu. Otada ćemo put te čarobne kapljice pratiti kroz stoljeća, zemlje i kulture, a njezine će nas mijene odvesti novim junacima: jednom izvanrednom, pamćenju sklonom, dječaku koji se rodio na obali prljave Temze u viktorijanskom Londonu i nagluhoj jezidskoj djevojčici Narin, koja se 2014. s bakom uputila u dolinu Lališ, sveto mjesto njezina naroda. A u 2018. ovoj zanimljivoj družini priključit će se znanstvenica Zaleekhah koja se upravo smješta u svoj novi dom: brod za stanovanje na Temzi. U ovom je romanu Elif Shafak krenula čudesnim tokovima vode, povijesti i ljudskih sudbina. Iz drevnih ruševina izronit će slavni Ep o Gilgamešu i povezati dvije udaljene rijeke i tri nevjerojatne sudbine. Roman je trenutno u pretprodaji, dostupan će biti od 5. kolovoza.


52) Maggie Smith, Ti možeš učiniti ovaj svijet prekrasnim 
(Perga, prijevod Irena Škarica)

"Nekoliko tjedana nakon što se moj suprug vratio sa zadnjeg službenog puta, jednoga od nekoliko posjeta istome gradu u proteklih nekoliko mjeseci, učinilo mi se da nešto ne štima. Nešto se promijenilo, možda tek neznatno, ali osjetno." Intuicija američke književnice Maggie Smith pokazala se točnom. Suprug, s kojim je bila još od mladosti, od fakultetskih dana, s kojim ima djecu i za kojeg je vjerovala da će s njim provesti život – zaljubio se u drugu. "Ti možeš ovaj svijet učiniti prekrasnim" bolna je kronologija raspada jednog braka, svih sitnih i krupnih koraka koji su do njega doveli. Priča o tome kako je, čak i u naizgled progresivnim vezama i dalje postoji tradicionalna podjela uloga, koja određuje njihovu dinamiku. Maggie Smith u svojoj iznimno hvaljenoj hit-knjizi bespoštedno istražuje bol, majčinstvo, gubljenje sebe same. Istodobno, priča je to o otkrivanju snage, ponovnom pronalaženju sebe, ali i o spoznaji da se i nakon tektonskih poremećaja u našem životu može stvoriti nešto novo i da to novo može biti prekrasno.


53) Magda Szabó, Izina balada 
(VBZ, prijevod Lea Kovács)

"Izina balada", remek-djelo iz pera klasične autorice mađarske književnosti 20. stoljeća Magde Szabó, višeslojna je, dirljiva, univerzalna priča o srazu različitih života – tradicionalnog i modernog, gradskog i seoskog, mladog i onog pozne dobi; saga o prolaznosti i mogućim načinima da se s njom nosimo i, svakako, meditacija o ljubavi – raznolikim njenim licima, mimikrijama i maskama. Etelka, umirovljenica iz provincije, na sebi nosi ožiljke dugoga dvadesetog vijeka. Odrasla je u siromaštvu, preživjela nesreće Prvoga svjetskog rata, a zatim su se stvari za nju – udajom za dragoga sudca Vincu – nakratko popravile; u sretnom braku dobili su kćer Izu. Sudac će međutim ubrzo pasti u političku nemilost, zatim će uslijediti košmari Drugog rata, a onda, niotkuda, iznenadna starost i s njome Vincina smrt. Iza, u međuvremenu uspješna, razvedena liječnica – utjelovljenje novog doba – preseli staricu u svoj moderni stan na jednom budimpeštanskom bulevaru, u srcu grada koji se i sam stubokom mijenja. I ništa više, u tom kolopletu furiozno ispisane i istodobno mekane, tople kontemplativne proze, ne bude kao što je nekada bilo…


54) Carl Frode Tiller, Bijeg 
(Naklada Ljevak, prijevod Mišo Grundler)

"Bijeg" je melankolični roman o usamljenosti, žalovanju roditelja nakon sinovljeve smrti, očajničkim pokušajima oživljavanja komunikacije. Roman uspostavlja povezanost između živih i mrtvih prekoračujući granice onoga što smatramo realnošću. Knjiga je proglašena najboljim norveškim romanom 2022. godine, a iste je godine dobila norvešku Nagradu mlade kritike. Elisabet i Sakarias razdvojili su se i otuđili nakon smrti svojeg sina Johannesa, koji je nastradao u nesreći. Johannes je bio usamljen dječak koji se često povlačio u svoj svijet. Osjećao se kao djevojčica i nerijetko posuđivao majčinu odjeću i šminku. Roditelji su bezuspješno pokušavali navesti ga da se druži s vršnjacima. Badnja je večer, i Elisabet i Sakarias posjećuju grob svojeg sina godinu nakon njegove smrti. Nakon što zapale svijeće i očiste snijeg s nadgrobnog spomenika, Sakarias Elisabet vozi kući. To je prvi Božić koji će dočekati bez sina, svatko u svojoj samoći jer je tuga podigla neprobojni zid među njima. No hoće li biti tako?


55) Amor Towles, Stol za dvoje 
(Mozaik knjiga, prijevod Vesna Valenčić)

Dvoje ljudi sjedi za stolom i razgovara. Prizor je toliko svakodnevan da je sasvim neupečatljiv. Međutim, svaki od tih razgovora krije potencijal za istinsku dramu, a neki od njih su i sudbinski – oni nakon kojih život kreće u drugom smjeru. U svakoj od ovdje okupljenih priča Amor Towles je za stol posjeo dvoje ljudi, a nakon njihovog razgovora nešto će se dubinski promijeniti. Od slučajnih susreta do uobičajenih bračnih razgovora, junaci ovih priča smiju se i strahuju, rade kompromise i ustraju u svojim stavovima, a svaku njihovu emociju i promjenu raspoloženja itekako osjeća i čitatelj. 


56) Sandro Veronesi i Edoardo De Angelis, Zapovjednik 
(Naklada Ljevak, prijevod Snježana Husić)

"Zapovjednik" je povijesni roman smješten u doba Drugoga svjetskog rata koji se temelji na istinitoj priči. Godine 1940. talijanski mornarički časnik i zapovjednik podmornice Salvatore Todaro oglušio se o njemačke naredbe i upustio se u akciju spašavanja neprijateljske posade na Mediteranu. Todarova je podmornica potopila neprijateljski belgijski trgovački brod, no nakon toga spasila je od utapanja njegovih 26 članova posade. Brod treba potopiti, pogledati smrti u oči, smrti svojih neprijatelja i vlastitoj, i tada zapovjednik donosi sudbonosnu odluku, sposobnu rastjerati tamu noći. Jer tijela što plutaju morem za njega nisu neprijatelji, nego brodolomci. Na ovu je priču autore potaknula migrantska kriza koja već godinama potresa jug Italije, a naročito neadekvatan odgovor talijanskih vlasti. Po istoimenoj priči snimljen je i film u režiji Edoarda De Angelisa.


57) Jennifer Saint, Atalanta 
(Mozaik knjiga, prijevod Ivona Širol)

Budući da se rodila kao djevojčica, a ne kao dugo priželjkivani sin, Atalanta još kao maleno djetešce biva ostavljena na obroncima planine da umre. No čak i tada uspijeva preživjeti. Isprva pod okriljem medvjedice, a potom pod budnim okom božice Artemide, Atalanta odrasta divlja i slobodna, uz samo jedan uvjet: pristane li na udaju, upozorava Artemida, to će značiti njezinu propast. Premda očarana divljinom svoga šumskog doma, Atalanta žudi za avanturom. Kada joj Artemida pruži priliku da se u njezino ime pridruži Argonautima, najhrabrijim borcima Helade, u potrazi za zlatnim runom, Atalanta je objeručke prihvaća. Njihovo je putovanje ispunjeno gotovo nepremostivim izazovima, ali Atalanta se dokazuje kao ravnopravna svojim drugovima. Udaljavajući se sve više od doma i sukobljavajući se s raznolikim kušnjama, Atalanta počinje propitivati božičine prave namjere kao i svoje sklonosti i želje.


58) Won-pyung Sohn, Badem 
(Hena com, prijevod Dado Čakalo)

Kako bi izgledao život bez straha? Protagonist ovoga romana, mladi Yunjae, pati od poremećaja zvanog aleksitimija jer mu je amigdala, organ nalik na sićušan badem, nerazvijena. Uz to što ne osjeća strah, ne prepoznaje ni druge emocije – niti svoje, niti tuđe – premda se njegova majka i baka svim silama trude uputiti ga u tajne društvene interakcije. Nakon šokantna čina nasilja Yunjae se nađe sâm na svijetu, posve izgubljen. Preokret donosi iznenađujuće prijateljstvo s problematičnim, gnjevnim tinejdžerom Gonom, koji će ga, unatoč vlastitim mukama, uporno podučavati umijeću osjećanja. Kroz niz pustolovina njih će se dvojica naći na rubu života i smrti, ali i na pragu neobičnih otkrića...


59) Virginia Woolf, Dnevnik spisateljice 
(Bodoni, prijevod Anda Bukvić Pažin)

Virginia Woolf svojim je romanima odredila cjelokupnu modernu svjetsku književnost, ali ona je bila mnogo više od kreativne prozne umjetnice: esejistica, književna kritičarka i dijaristica. Dnevnik je pisala gotovo cijeli život i iza nje je ukupno ostalo oko 2000 stranica zapisa. Njezin je suprug Leonard Woolf priredio izbor iz tih zapisa koji je 1953. objavljen pod naslovom "Dnevnik spisateljice". Dnevnički zapisi Virginije Woolf u ovoj knjizi nastajali su od 1918. do 1941. "Ako želite znati kako funkcionira književnost iznutra, pročitajte 'Dnevnik spisateljice'. Ako želite učiti o stilovima proze i stilovima kritike, čitajte nekoliko puta 'Dnevnik spisateljice'. Ako želite izdržati u bilo kojoj vrsti stvaralaštva, imajte kraj jastuka 'Dnevnik spisateljice'. Virginia Woolf dala je sve od sebe da nas podrži u turbulencijama umjetničkog rada i da nam se trajno pridruži u krvotoku slova koji još nazivamo i književnošću", zapisala je o knjizi teoretičarka i kritičarka Nataša Govedić. 


60) Rebecca Yarros, Četvrto krilo / Željezni plamen 
(Fokus, prijevod Anja Franjić)

Priča Rebecce Yaross zbiva se u fiktivnom kraljevstvu Navarre uspostavljenom prije 600 godina kad su se ujedinili zmajevi i odabrani jahači kako bi se zaštitili od neprijateljskog Poromiela koji također ima jahače, ali slabijih grifona. Kad se zmaj i jahač združe u vezu koju može prekinuti samo smrt, magija iz zmaja prelazi u jahača koji razvija moćnu sposobnost, insignij. Jahači oba spola ravnopravno se treniraju u vojnom učilištu Basgiath koje, osim Kvadranta jahača, čine još tri: pisara, iscjelitelja i pješaka. Junakinja Violet Sorrengail trebala je postati pisarica i život provesti među knjigama, ali je njezina majka generalica natjera u Kvadrant jahača gdje je već prvi dan dočeka ubojiti Xaden Riorson, sin izdajice kraljevstva čija je pobuna krvavo ugušena prije dvije godine… Rebecca Yarros na dobrom je putu da postane nova J. K. Rowling (serijal o Harryju Potteru) ili svojedobno Stephenie Meyer (saga "Sumrak").



DOMAĆA BELETRISTIKA I PUBLICISTIKA


1) Milena Benini, Vilinska krv 
(Hangar 7)

Milena Benini prerano je otišla s ovoga svijeta, žalujem za svim knjigama koje nije stigla napisati – nije bilo ovdje mnogo pripovjedačica poput nje. “Zanimaju me muško-ženski odnosi jer živimo u svijetu u kojem oni jesu tema, ali mislim da nije konstruktivno napisati samo još jednu knjigu o tome kako patrijarhalnost nije dobra. Ali jest konstruktivno napisati knjigu o tome kako žene jesu bitan faktor i u politici i za sustav svijeta”, tako je govorila Milena… U svim njezinim pričama ženski su likovi snažni i samostalni, no naša najnagrađivanija autorica spekulativne fikcije nije se libila i provocirati što dokazuju priče među koricama zbirke "Vilinska krv".


2) Ozren Biti, Biti poznat: celebrity kultura na hrvatski način 
(Disput)

Što povezuje Luku Modrića, Miroslava Škoru, Tomislava Špičeka, Borisa Dežulovića, Ellu Dvornik i Alemku Markotić? To što su javno poznate osobe? Upravo to – “biti poznat” – promotreno kao proces, strategija i cilj, ali i kao etiketa i usud, u ovoj je knjizi prepoznato kao njihov zajednički nazivnik, nešto što artikulira celebrity kulturu na hrvatski način. Svejedno je li ta “poznatost” stečena ili dodijeljena, je li duljeg ili kraćeg vijeka, čim su u igri mediji, sve dok postoji zainteresirana publika i dok se taj tip kapitala može konvertirati u ekonomski, ona je itekako važna odrednica društvenog i kulturnog života u Hrvatskoj. Iz tog je razloga ova studija pokušaj kulturno-antropološkog pronicanja u domaću celebrity kulturu. Ona je posvećena različitim, a opet srodnim fenomenima, izgrađena na tekstualnim analizama, diskurzivnoj analizi i studijama slučaja. U fokusu predstavljenih istraživanja jest celebrity kultura s mnoštvom svojih referentnih rukavaca poput kulture spektakla i nosivih likova te kulture (celebrityji, mikrocelebrityji, influenceri, blogeri, vlogeri itd.), pitanja životnih stilova, suvremenih digitalnih medija kao alata za proizvodnju vrijednosti u kasnoj fazi postindustrijskog kapitalizma, novomedijskih društvenih mreža.


3) Ana Bukvić Pažin i Marija Ott Franolić, Velika važnost malih priča: zašto i kako čitati djeci 
(Naklada Ljevak)

Da bismo postali cjeloživotni čitatelji i čitateljice – trebamo prijeći tri stepenice: prvo naučimo slova – dakle dekodirati tekst, kad to automatiziramo, prelazimo na čitanje s razumijevanjem (shvaćamo informaciju i nadodajemo je prošlim znanjima), a zatim slijedi dubinsko čitanje. To je složeni proces koji nam mijenja strukturu mozga, zaslužan za kompletnu ljudsku intelektualnu evoluciju. Pri dubinskom čitanju naša se osobnost spaja s unutarnjim svijetom pisca ili spisateljice koji su napisali tekst, a to nam nadograđuje osobnost, omogućuje nam da razmišljamo u neočekivanim smjerovima. Ta vrsta razmišljanja i spoznaje nam može pružiti veliki užitak koji je pak povezan s učenjem. Svako bi učenje i intelektualno napredovanje trebalo povezivati s užitkom – a to ne znači da mladim ljudima treba podilaziti. Treba im nuditi sadržaje koji ih se tiču i koji ih motiviraju na daljnja čitanja i učenja. Ako u čitanju i učenju ne vidimo ni užitak niti motivaciju – mala je vjerojatnost da ćemo intelektualno napredovati. U vrijeme post-istine i urušavanja vjere u znanost, važno je da mladi ljudi žele učiti i napredovati, stalno postavljati nova pitanja kako bi jednog dana postali kritični pojedinci.


4) Nadežda Čačinovič, Poželjnost krize i drugi komentari 
(Jesenski i Turk)

Izgledi za današnje nesretnike nisu dobri: po jednoj paradigmi imali su peh, ispali su iz funkcionalno dobro sređenog svijeta. Po revolucionarnoj pretpostavci moraju se pobrinuti za preokret, bez obzira na vlastiti život. Moguće novo biće nije unaprijed dani entitet nego rezultat procesa koji žena treba provesti; u kojega se ugrađuje, koji mora htjeti, inače ga doživljava kao nasilje. Ne možemo odustati od jednakosti kao apstraktnog ideala jer je to kamen temeljac legitimne političke zajednice. Nijedna vlast nije legitimna ako se ne brine jednako za sve svoje građane. Bez elitističkih privilegija, bez osposobljenosti za kritiku, vladavina većine ne funkcionira. Populizam je zavjera moćnih i bogatih. „Kultura” danas postaje nemogućom zbog istih razloga kao i socijalizam. U tumačenju bliske povijesti nije razumno očekivati mirnu procjenu. No prikazivanje onoga što se događalo kao podjele između zagovornika i rušitelja Jugoslavije, između komunista – “komunjara” i zastupnika slobodnog društva, doista nije pojednostavljenje nego falsifikat. Ovo su samo neke od ideja iz knjige eseja Nadežde Čačinovič.


5) Barbara Ćuk (ur.), Tko su te filozofkinje?, II. svezak 
(Fakultet filozofije i religijskih znanosti)

U izdanju Fakulteta filozofije i religijskih znanosti izašao je drugi svezak knjige "Tko su te filozofkinje?" urednice Barbare Ćuk. Knjiga donosi znanstvene priloge u kojima su predstavljene Hipatija iz Aleksandrije, Makrina Mlađa, Hildegarda iz Bingena, Oliva Sabuco de Nantes Barrera, Edith Stein, Gertrude Elizabeth Margaret Anscombe, Alice von Hildebrand i Linda Zagzebski. Pokazuje da je u svim povijesnim periodima bilo žena koje su postavljale specifično filozofska pitanja, sudjelovale u razmjeni ideja i okretno raspravljale o temama koje su bile u središtu zanimanja njihovih suvremenika, otvarale nova problemska područja u već postojećim teorijama i argumentirano ih razvijale, pisale u tradicionalnim formama specifičnim za filozofiju, ali i koncipirale vlastite oblike tekstova. Knjiga omogućuje zainteresiranim hrvatskim čitateljima (nastavnicima, učenicima, studentima i široj javnosti) da saznaju koje su to žene te kada su se, gdje, kako i zašto bavile filozofijom i pitanjima koja su više ili manje povezana s uspostavljenim i ustaljenim filozofskim konceptima. Autori pojedinih priloga su: Ana Grgić, Mikolaj Martinjak, Barbara Ćuk, Lucija Bedić, Antonija Tomašić, Damjan Abou Aldan, Iris Tićac, Andrej Jandrić, Dan Đaković i Dalibor Renić.


6) Lidija Deduš, ja se zovem lidija deduš 
(Fraktura)

Lidija Deduš i njezino zločesto čedo lidija deduš neokrunjene su vladarice društvenih mreža. Ne zamišljajte influensericu koja poput božice Kali jednom rukom kuha, drugom se šminka, u trećoj drži kameru, a četvrtom tipka kako je “cool” i “vrh”. Pisana malim slovima, lidija deduš elementarna je sila što razbija prijetvornost, uspavanost i beživotnost stvarnih i virtualnih društvenih mreža, i to nečim krajnje staromodnim: književnošću. Otprije je znamo kao vrsnu pjesnikinju, u ovoj nam se knjizi predstavlja i kao pronicljiva prozaistica svakodnevnice uglavnom ženskih života. Deduš je pomna čitačica stvarnosti koja kao lijek primjenjuje literarnu dekonstrukciju.


7) Ivica Đikić, Divlji kvas
(Fraktura)

U Duvnu već tjednima nema ni daška vjetra. Kraci vjetrenjača, o kojima ovisi budućnost opustjelog grada, zakovani su za nebo. Ali to nije jedino što muči i uznemiruje stanovnike. Nakon trideset godina u Njemačkoj, gdje je bio član balkanske pljačkaške bande, vratio se Josip Ljubas Džop, čovjek trajno obilježen time što je u ratu neizravno skrivio smrt svog starijeg brata. Povratak je u Duvnu uvijek zloslutniji od odlaska. Džop bi sada otvorio pekaru i pekao kruh od divljeg kvasa, što je naučio u jednom od njemačkih zatvora. Nada, Džopova prva ljubav, uznemirenija je od ostalih: kako se suočiti s onim koji joj je zamalo uništio život? A kada se u rodnom gradu svoga oca Šimuna Kolaka, ubijenog u političkom atentatu osamdesetih godina prošlog stoljeća u Münchenu, pojavi Jelena, Nadina najbliža rođakinja, duhovi će se dodatno uzburkati. Ivica Đikić u "Divljem kvasu" s puno humora i gorčine oživljava atmosferu provincijskog gradića u kojem svatko zna svakoga, i u kojem se prošlost i sadašnjost ne mogu odvojiti.


8) Ljiljana Filipović, Žudnja & izdaja. Susreti Shakespearea i psihoanalize 
(Hrvatski centar ITI)

Knjiga filozofkinje i spisateljice Ljiljane Filipović "Žudnja i izdaja. Susreti Shakespearea i psihoanalize", znanstveno je djelo kakvo dosad nismo imali u bibliografiji hrvatskih naslova, a samosvojnim stilom nadilazi i mnoga strana izdanja. Iako je psihoanalitička kritika Shakespearea istaknuto i plodno polje znanosti, analitičke metode i alati, teorije i kritičari koji te teorije primjenjuju nisu adekvatno procijenjeni i to ne samo u hrvatskoj znanstvenoj sredini, nego i međunarodnoj. Interdisciplinarna otvaranja prema filozofiji, komparativnoj književnosti, dramatologiji i teatrologiji, uz primjerena kulturološka poantiranja, čini knjigu Ljiljane Filipović izvrsnim znanstvenim štivom, zapisala je o knjizi Sibila Petlevski.


9) Nataša Govedić, Pasja kola 
(VBZ)

Nakon izvrsne poetske zbirke "Zlice i vilice" (Fraktura) iz 2022. godine, potom lanjskog romana "Eskim na feniksu ti je ukrao mobitel" (Ljevak) koji je dospio u polufinale tportalove nagrade za najbolji roman, Nataša Govedić ponovno nam se vraća kao pjesnikinja, uvodeći u poetski diskurs – psovku. Nisam uspjela otkriti etimologiju frazema "izgrditi nekoga na pasja kola", iako se i danas često koristi, no Govedić je oko njega izgradila vlastiti simbolički svijet, shvaćajući "pasja kola" dijelom doslovno – to je teret životnosti koji svi vučemo. Podsjećajući nas u jednoj pjesmi-aformizmu na Roalda Dahla kojem je učitelj predbacio što uporno mijenja značenje riječi, i Nataša Govedić se upušta u jezičnu igru koja možda i najviše određuje njezinu poeziju: odbacuje preskriptivno i normativno i stihove doslovce crpi iz fonetičkih, morfoloških i semantičkih preobrazbi. U dijelu pjesama ta igra prelazi u psiholingvistiku, čitava zbirka je dobrodošlo politična, a iako se primarno bavi psima koji nastanjuju većinu balkanskih psovki, posvećena je "lajavim vrstama koje predu".


10) Tatjana Gromača, Ivan Bezdomnik i njegove pjesme 
(Sandorf)

Prva zbirka poezije Tatjane Gromače, “Nešto nije u redu?”,  ima kultni status: na prijelazu u novo tisućljeće postavila se kao orijentir koji je razdijelio poeziju na onu prije i onu poslije. Rasprodala se u tri mjeseca. Dvadeset tri godine poslije “poetična pripovjedačica” nam se vraća: sada je zrela žena u pedesetima i potpuno neočekivano za današnje doba - radosna. Gromača je bila “rano dosuđena riječima” i te je riječi, predane joj u zavjet, ne samo sačuvala nego i nadogradila. Naučila je biti “sama sa sobom”, uvidjela prednosti bezdomlja i očudila svijet; iz toga je izrasla raskošna poezija, najbolja zbirka ne samo prošle godine.


11) Aleksandar Hemon, Bejturan i ruža 
(Buybook, prijevod Irena Žlof)

Kada jednog lipanjskog dana 1914. nadvojvoda Franz Ferdinand uz veliku pompu stiže u Sarajevo, Rafael Pinto zaokupljen je mljevenjem bilja za pultom svoje apoteke. Pinto je daleko od pomisli da će sukob ogromnih razmjera zapaliti svijet. A onda svijet eksplodira... U rovovima u Galiciji surovu stvarnost ratnog nasilja Pinto uspijeva preživjeti samo zahvaljujući pažnji suborca Osmana, svoga zaštitnika i ljubavnika, čovjeka od akcije i karizmatičnog pripovjedača, koji upotpunjuje Pintinu poetsku dušu. Zajedno bježe iz rovova, preživljavaju gotovo sigurnu smrt, susreću se sa špijunima i boljševicima, putuju preko planina i kroz pustinje, iz svijeta u svijet, stižući do Šangaja, i sve to samo zahvaljujući Pintinoj ljubavi prema Osmanu – kao i povremenoj upotrebi opijata.


12) Lejla Kalamujić, Požuri i izmisli grad 
(Sandorf)

Već prilikom otvaranja prvih stranica knjige "Požuri i izmisli grad", ove divne priče postaju naše bliske suputnice, nezaboravne pjesme koje nam odzvanjaju u mislima dok odrađujemo život kao obavezu. Lejla Kalamujić nas obavezuje na posve drugačiji način, rečenicama koje bude i podsjećaju da je jedno od najvažnijih životnih postignuća ne naviknuti se na svakodnevnu okrutnost, na cinizam svijeta i pravila koja ne osjećamo kao naša. Prilično je sigurno da je to jedini način da se u beznađu spasi ono malo što je "dovoljno da život proljepota". U Lejlinim pričama sačuvano je umorno i povrijeđeno, ali golemo srce grada koje kroz knjigu raste, ekspandira i neizbježno urasta u svoje čitatelje. Lejla nas povezuje s tuđim sudbinama zavojem kojim se povijaju novorođenčad i ranjenici. Spleteni, umotani u te rečenice, emotivno razgoljeni pa zaštićeni njihovom blagom i nepokolebljivom, mudrom hrabrošću, mi smo ponovo spremni graditi grad, izmisliti sebe, zapisala je o zbirci urednica Olja Savičević Ivančević. 


13) Damir Karakaš, Avijatičari i druge drame 
(Hrvatski centar ITI)

Teme Karakaševih drama jednake su onima u prozama. Njega doista zanima, parafrazirajmo Rudolfa Bićanića, kako živi narod, njegovi seljaci i radnici, nesvršeni studenti, nezaposlena mladež, ratni invalidi, stariji bez dostojne mirovine, alkoholičari, djeca iz disfunkcionalnih obitelji, zlostavljači. On se pita imaju li ti ljudi, od kojih literatura i teatar bježe, imaju li kruha i vode, što bi trebalo učiniti da budu u materijalnim uvjetima i u političkom životu ravnopravni s ostalim slojevima društva, što raditi da se ukinu povlastice grada nad selom, trgovine i bankarstva nad sitnom poljoprivredom i zanatstvom, kapitala nad radom, bogatih nad siromašnima. Njegovi tekstovi ističu od samog početka autobiografski povratak društvenoj mobilnosti koja je utjelovljena kroz njega samog, objema nogama usidrenim u vlastitoj putanji: onoj djeteta koje je odraslo u ličkom selu u radničko-poljoprivrednoj obitelji i postalo jednim od najcjenjenijih umjetnika u zemlji, napisao je o ovoj zbirci drama redatelj Ivica Buljan.


14) Leonida Kovač, Rasprizorenja 
(Sandorf)

"Rasprizorenja" Leonide Kovač neusporediva je knjiga u suvremenoj hrvatskoj esejistici posvećenoj književnosti i vizualnim umjetnostima, ne samo zato što se nadahnjuje "metafizičkom intervencijom", koju je na putu mišljenja dijalektičkog i historijskog materijalizma poduzeo Walter Benjamin, nego ponajprije zato što osnovni predmet analitičkog raspravljanja, uvodni ali i glavni lik, Austerlitz - uzet iz istoimenoga romana njemačkog pisca W. G. Sebalda iz 2001. - tu, na stranicama njezine knjige, susreće Maltea Lauridsa Briggea iz "Zapisaka" Rainera Marie Rilkea, iz 1910. Austerlitz, u Sebaldovu romanu, na jednom mjestu kaže svom sugovorniku: "I zar ne bi bilo zanimljivo da mi i u prošlosti, u onome što se već odigralo i što je najvećim dijelom nestalo, imamo dogovore i moramo tamo pronaći mjesta i osobe, koje su, takoreći s one strane vremena, s nama nekako povezani". "Rasprizorenja" pozivaju čitatelje na takvu, gotovo nemoguću, intelektualnu ali i moralnu pustolovinu: pronaći mjesta i osobe, otkriti dogovore koje s njima imamo iz prošlosti, a kojih – s onu stranu vremena – nismo bili ni svjesni.


15) Jelena Marković, Šutnje straha 
(Institut za etnologiju i fokloristiku)

Postojećoj literaturi o strahu, koja uglavnom inzistira na vezi straha i narativnosti, ova knjiga dodaje dosad nedovoljno istraženu perspektivu odnosa straha i šutnje. Narativizacija i šutnja promatraju se usporedno i bez apriornih sudova o njihovoj (ne)učinkovitosti, odnosno društvenoj blagotvornosti ili šteti. Suprotno našim očekivanjima, naracija ne mora imati učinak lijeka za strah, kao što je moguće i da šutnja ne bude znak predaje i poraza, već nepristajanja i otpora. Provodne teme straha i šutnje u knjizi su primijenjene na pojave društvene netolerancije, vernakularne narative o porijeklu rata, traumatskim naslagama obilježene hrvatske regije, osobno iskustvo neverbalnoga kazališta, “neiskaziva” iskustva boli i patnje, pandemiju koronavirusa, a sva su ta novoistražena područja potkrijepljena bogatom i izvornom etnografskom građom, zapisala je o knjizi prof. dr. sc. Natka Badurina.


16) Edo Popović, Hrvatski pasijans 
(OceanMore)

U jednom novozagrebačkom naselju ubijen je umirovljeni svećenik. Slučaj preuzimaju inspektori Branko Rakitić i Marko Ančić, u policiji poznati po osebujnom načinu rješavanja slučajeva. Dok istražuju motive zločina i potencijalne počinitelje, inspektori ulaze u tamne zakutke društva i pojedinaca, sudaraju se s alternativnim činjenicama, medijskim manipulacijama i korupcijom u vlastitim redovima, a kada se nađu pred zidom, pojavljuje se neobičan dvojac koji će naglavce izokrenuti sve njihove teorije te ih navesti na pravi trag.


17) Nenad Popović, Ukrajinski dnevnik 
(Durieux)

Svoj "Ukrajinski dnevnik" Nenad Popović počinje pisati 6. travnja godine 2022., četrdeset drugoga dana od početka rata. S nekim iznimkama piše ga svakodnevno do 20. ožujka godine 2023. Uvodnim akcentom odmah će naznačiti široki horizont svoga pogleda, i taj se do kraja neće sužavati: "Sedamdeset i sedam godina nakon 1945. Rusija je započela generalni napad na Ukrajinu s ogromnom vojnom silom koja se prvi put kretala Europom od Drugog svjetskog rata a napredovala je prema glavom gradu susjedne zemlje Kijevu, iz tri pravca. Za kontinent Europu formati sukobljenih zemalja su najveći mogući." Popović na jednom mjestu veli da mu je pisanje "Ukrajinskoga dnevnika" "u doba fake newsa, alternativnih istina, ponovno upogonjenih mašinerija agit-propova od Donalda Trumpa do Kremlja" bilo nužno radi vlastite psihičke stabilnosti. Time naznačuje donji prag svoje motivacije, smještajući ga u privatnost. Vlastiti ga tekst pak obilato i višestruko "iznevjerava", onako kako se to događa samo u dobroj književnosti. 


18) Boris Rašeta, Tito povjerljivo i osobno 
(Fraktura)

Josip Broz Tito bez ikakve je sumnje najvažnija povijesna ličnost koja se rodila u našim krajevima. Kazališni amater, bravar, vojnik, nagrađivani mačevalac, ratni zarobljenik, crvenoarmejac, politički radnik, ilegalac, terorist, sekretar Komunističke partije, vođa ustanka, maršal, predsjednik, svjetski putnik, bonvivan... sve to i štošta drugo bio je Josip Broz, čovjek s mnogo imena i lica, ali uvijek s jasnom vizijom: da će biti uspješan. Od dječaka sa Sutle do državnika čijem je sprovodu prisustvovalo najviše delegacija i predstavnika država. Jedini čelnik pobjedničke koalicije u Drugom svjetskom ratu koji je bio na bojnom polju i vodio jedinice, te bio ranjen u njemačkom bombardiranju. "Tito, povjerljivo i osobno" nova je biografija Josipa Broza, a od postojećih se razlikuje time što je napisana pregledno, zabavno, pitko i čitko, što ne čudi jer joj je autor naš ponajbolji novinar i publicist Boris Rašeta. Knjiga je dosad doživjela čak četiri izdanja.


19) Ana Smokrović, Što jedeš? Mitovi, istine i stvarnost na tanjuru 
(Planetopija)

Ana Smokrović, doktorica filozofije i vlasnica OPG-a Anino povrće, odlučila je svoju ljubav prema spoznajnoj teoriji – epistemologiji – udružiti s praktičnim znanjem o uzgoju i prodaji organske hrane kako bi nas potakla da promislimo o svim dimenzijama onoga što konzumiramo. Nikada u povijesti čovječanstva nismo imali toliko hrane na izbor, ali istovremeno nikada prije nismo bili otuđeniji od procesa njezine proizvodnje i distribucije. Većina nas hranu nabavlja kao krajnji proizvod a da se uopće ne pitamo tko ju je uzgojio, na koji način, koliko je putovala do polica trgovina i koliko je zapravo ono što jedemo kvalitetno. U knjizi autorica istražuje kako stvaramo prehrambene navike, koju ulogu u tome imaju trendovi, mediji i društvene mreže, kako kultura nameće "idealno" tijelo i time utječe na naš odabir hrane, zašto industrijski uzgojena hrana ugrožava prirodu i naše zdravlje i još mnogo toga.


20) Nikola Strašek, Leptirići u trbuhu, glave na kolcima 
(OceanMore)

Prva zbirka poezije Nikole Strašeka donosi ekspresivne, ponekad i ekspresionističke pjesme, od kojih je dobar dio napisan na mah, udarom zbilje, pa uglavnom objavljivan na njegovu Facebooku. Sve Strašekove pjesme mogu se podijeliti u nekoliko tematskih grozdova: ljubavni, rebelijansko-proleterski, pjesme o kćeri i pjesme o ljudskoj vrsti. Ova poezija nameće se ritmom i gomilanjem bez interpunkcija. Autor bira kraći stih, rafalni, to su stihovi koji se čitaju u dahu, a nastojanja koja iz tih stihova izviru idu u dva smjera: ljubavne pjesme teže nepromjenjivosti, trajnoj idili zaljubljenih – izoliranih od vanjskog svijeta no taj je vanjski svijet proždirući i valja ga revolucionarno promijeniti, zapisao je o zbirci urednik Kruno Lokotar.


21) Marko Stričević, Tito u Rusiji. Sibirska odiseja: 1915. – 1920. 
(VBZ)

Upućeniji čitatelj i za historiografiju tek ovlaš zainteresirani namjernik pretpostavit će da je o biografiji Josipa Broza Tita – metalskog radnika, ratnog i revolucionarnog vođe, maršala, bonvivana, doživotnog predsjednika SFRJ i svjetske političke činjenice – dosad rečeno i napisano baš sve. Čitave biblioteke knjiga najrazličitijih profila, od akademske historiografije, preko režimske hagiografije i amaterske memoaristike do opsežnih biografija objavljene su o njegovu liku i djelu. Jedan period, ipak, ostao je gotovo posve nepoznat. S tom se slijepom pjegom – a riječ je o čitavih pet, po mnogočemu ključnih godina za biografiju budućeg revolucionara – u ovoj pionirskoj, intrigantnoj i uzbudljivoj knjizi impresivnoga zamaha u koštac uhvatio vanjskopolitički novinar Marko Stričević. U dinamičnoj, žanrovski hibridnoj kombinaciji minuciozno dokumentirane istraživačke historiografije, sinteze s elementima historije mentaliteta i povijesti ideja, reportaže i stilski rafiniranoga putopisa, Stričević u stopu prati Broza od njegova pada u zarobljeništvo u uniformi austrijskog domobrana 1915. godine, do povratka u zemlju, krajem listopada 1920. O tom razdoblju znali smo do sada iznimno malo, uglavnom na temelju usmenih prisjećanja samoga Broza. A riječ je o romanesknom, epskom vremenu kada Rusijom haraju revolucija i građanski rat, koji teško bolesnog ranjenika viju sve do sibirskih šumostepa, od izbjegličkih logora do sela nomadskih Kazaha. Ova knjiga mogla bi se također zvati i: Rođenje Tita.


22) Ante Tomić, Nada 
(Hena com)

Na početku bijaše brodolom iz kojeg je jedan mladić jedva izvukao živu glavu nasukavši se na obali otočnog mjestašca poznatog po zaštitnici svetoj Margareti, zaduženoj za čudotvorno povećanje nataliteta. Ali ovdje su se onda i druga čuda dogodila, što u romanima Ante Tomića nije prvi put. Neki su se parovi čudom mirili, drugi čudom razdvajali, treći neočekivano smuvali, četvrti demantirali sve što smo o njima mislili. No ni to nije sve. Ćevapi su od nejestivih postajali sveti gral roštilja, zatvorske ćelije apartmani bez zvjezdica, magarci su oglašavali seksualne aktivnosti, Srbi i Hrvati dijelili postelju, Aco Stanković pojavio se na smokvi umjesto na televiziji, a jedno je ubojstvo stornirano nakon što je žrtva pronađena još zaljubljenija. "Nada" je roman koji nam vraća nadu da se neke neželjene pojave u društvu mogu preobratiti na humor, da sretni krajevi postoje i izvan fikcije, i da nas književnost još uvijek može, ako je ovako dobro napisana, uvjeriti da će sve biti baš kako treba i kako smo priželjkivali, zapisala je o romanu urednica Marina Vujčić.


23) Robert Torre, Mjesto okupljanja 
(MB Books)

Knjiga okuplja najznačajnije likovne radove nažalost prije dvije godine preminulog Roberta Torrea (1965.-2021.), jednog od najpoznatijih hrvatskih psihijatara, intelektualaca te autora bestselera "Ima li života prije smrti?", "Prava istina o psihijatriji", "Ludilo uzvraća udarac"… U knjizi sam Torre, koji se velik dio svoga života bavio slikanjem baš kao i pisanjem, objašnjava svoje slike, svoj pogled na likovnost, ali i svoj svjetonazor. Knjiga je objavljena – kao posebno, limitirano izdanje - povodom velike izložbe istoga naziva koja se održala u Meštrovićevu paviljonu u Zagrebu od 2. do 25. veljače 2024.


24) Tea Tulić, Strvinari novog doba 
(OceanMore)

Kratki roman Tee Tulić "Strvinari starog svijeta" (ovogodišnji dobitnik tportalove nagrade za najbolji roman), pripovijeda kći o ocu, a u priči se povremeno dotakne i onostranih Volge i Buge, mrtvih žena koje još žive u njihovom sjećanju i koje ih navigaju. Melankoličnu priču o odrastanju uz oca koji od frajera pritisnuta životom postaje – kako mu kopni volja uslijed razočaranja u svijet i vrlinu – tek sjena prijašnjeg bića. Priča je bajkovita i ponekad trpka, sjetna raspoloženja smjenjuju se s komičnim situacijama uz prodore naturalizma i simbolizma.


25) Iva Ušćumlić, Duhovi 
(Durieux)

U jednom gradu, u jednoj radničkoj četvrti 80-ih godina prošloga stoljeća nekoliko se obitelji susreće u svakodnevnom životu, gdje ih, osim mjesta stanovanja, povezuje i motiv obiteljskog nasilja. Prvi roman Ive Ušćumlić "Duhovi", prvotno objavljen 2013., već pokazuje zrelu autoricu koja zna razraditi radnju i plastične, psihološki uvjerljive likove čije se traume prenose s koljena na koljeno bez greške, temeljitije od tablice množenja. "Duhovi" Ive Ušćumlić navest će vas da proživite živote zabilježene na ovim stranicama i da se zapitate mogu li se neke skrivene stvari izbjeći i kako. Tim je romanom autorica ujedno započela i svoju "zagrebačku trilogiju" koju još čine "Omara" i "Očenaš".



STRANA PUBLICISTIKA


1) Jean Birnbaum, Hrabrost je u nijansi 
(TIM press, prijevod Dubravka Celebrini)

"Hrabrost je u nijansi" esej je o današnjem stanju javnosti i javne rasprave, obilježene društvenim mrežama, manihejskim i zaoštrenim stavovima te uvriježenim, prethodno nepropitanim mišljenjima nazvanima istinom. Jean Birnbaum njime želi upozoriti na potrebu nijansirane rasprave te u tu svrhu mobilizira književnost kao savršen alat za suprotstavljanje  ideologijama. Ponovo iščitavajući tekstove Alberta Camusa, Georgea Orwella, Hanne Arendt, Raymonda Arona, Rolanda Barthesa i drugih intelektualaca i intelektualki koji se nikada nisu zadovoljili suprotstavljanjem ideologije ideologiji i slogana sloganu, autor odaje počast tim slavnim ličnostima. No ističe kako odati im počast ne znači samo imenovati ih i istaknuti njihova postignuća, već prikupiti snagu, vratiti nadu i sposobnost da u sadašnjosti objavimo kako u sveopćoj buci uvjerenja nema ničega radikalnijeg od nijanse.


2) Pascale Casanova, Svjetska književna republika 
(MeandarMedia, prijevod Vanda Mikšić)

Polazeći od Bourdieuove teorije književnoga polja, Pascale Casanova u ovome kapitalnom djelu s područja sociologije književnosti i književne teorije na vidjelo iznosi transnacionalne dinamike koje strukturiraju književni svijet, a koje su uvelike pod utjecajem društveno-političkih i ekonomskih kretanja. Unutar tog svijeta stvaraju se visoko hijerarhizirani, neravnopravni odnosi, naročito između centra i periferije. Centralne, dominantne književnosti koje su stoljećima nakupljale književni kapital, na čelu s Parizom kao književnim nultim meridijanom, etnocentričnim pristupom određuju što je književna vrijednost. Autorica međutim pokazuje da upravo marginalizirani autori s periferije svojim estetskim revoltom i nadilaženjem nacionalnih okvira često pokreću književne revolucije i stvaraju nove vrijednosti u književnom polju. Autorica posebnu pozornost posvećuje načinima oblikovanja nacionalnih i internacionalnih autora i književnih polja, akumulaciji književnog kapitala, modelima konsakracije autora te ulozi prijevoda u unifikaciji svjetskoga književnog prostora, osvrćući se pritom i na književne opuse te razmišljanja Miroslava Krleže i Danila Kiša.


3) Lucy Cooke, Bitch: revolucionarni vodič kroz spol, evoluciju i moć žen(k)e 
(Znanje, prijevod Lidija Milenkov Ećimović)

Majka. Kći. Vladarica. Hraniteljica. Što znači biti žensko? Ženski rod nikad se nije više istraživao i politizirao. Dok pokušavamo definirati svoj spol, boriti se protiv predrasuda i slaviti mnoga lica ženskosti – može li nas životinjsko carstvo naučiti nešto o njezinoj pravoj prirodi? Ženke iz "Bitch" iznevjeravaju uobičajena očekivanja o tijelima, mozgovima, biologiji i ponašanju. Bilo da istražuje ženske parove albatrosa koji zajedno podižu mlade, ubilačke majke merkata ili ženke madagaskarskih lemura koje fizički i društveno dominiraju svojim mužjacima, Lucy Cooke vodi nas kroz novu evolucijsku biologiju, onu u kojoj ženke mogu biti dinamične i zanimljive poput bilo kojeg mužjaka.


4) Angela Y. Davis, Sloboda je stalna borba: Ferguson, Palestina i temelji pokreta
 (Udruga Bijeli val, prijevod Milena Ostojić)

Angela Yvonne Davis, koja je nedavno održala predavanje u Lisinskom u sklopu ovogodišnjeg Subversive festivala, američka je politička aktivistkinja, akademkinja i autorica. Profilirala se kao istaknuta aktivistkinja i radikalka na čelu Komunističke partije SAD-a tijekom 1960-ih, a imala je bliske odnose i s Partijom Crnih pantera kroz  angažman u Pokretu za građanska prava, iako nikada nije bila njezina službena članica. Prava zatvorenika jedan su od njenih kontinuiranih interesa; osnivačica je organizacije Critical Resistance, koja radi na ukidanju zatvorsko-industrijskog kompleksa. Umirovljena je profesorica na Odsjeku za povijest svijesti pri Kalifornijskom sveučilištu u Santa Cruzu i bivša je direktorica tamošnjeg Odsjeka za feminističke studije.

U ovim izabranim esejima, intervjuima i govorima, Angela Y. Davis rasvjetljuje strukturne veze između borbe protiv državnog nasilja i otpora različitim opresivnim mehanizmima temeljenima na rasi, klasi, rodu, seksualnosti i etnicitetu kroz povijest. U svome radu promišlja ih kroz djelovanje progresivnih društvenih pokreta za oslobođenje diljem svijeta. Razmatra važnost Crnog feminizma, intersekcionalnosti kao metodologije i abolicije karceralnog sustava za današnje borbe – od pokreta za slobodu Crnih ljudi preko južnoafričkog pokreta protiv aparthejda do aktualne borbe protiv okupacije Palestine. U kapitalističko, globaliziranom svijetu nadirućih ratnih zona i antagonizama, kontinuiranih ekonomskih, ekoloških i drugih kriza, Davis nas poziva na radikalnu imaginaciju pravednijeg svijeta za sve te izgradnju pokreta za oslobođenje, podsjećajući pritom da je "sloboda stalna borba".


5) Ali Fenwick, Crvene zastavice, zelene zastavice
(Znanje, prijevod Nebojša Buđanovac)

Postoji li (nedefinirani) odnos iz kojega ne možete izaći? Poželite li da možete uočiti toksična prijateljstva izdaleka? Ili možda osjećate da teško postavljate granice? Ovaj zdravorazumski vodič za razlikovanje toksičnih i pozitivnih ponašanja kod vaših prijatelja, članova obitelji, ljubavnih partnera i kolega pomoći će vam u dekodiranju najsloženijih situacija i okončavanju nepotrebnih drama. Autor jednostavno i pitko objašnjava pojmove poput narcizma, ljubomore, kontrole, bombardiranja ljubavlju, potpore, empatije, nedosljednosti, varanja, kompromisa, kompatibilnosti i mnoge druge. Posebno je upućen u digitalne medije i dinamiku društvenih mreža, prezentirajući sve pozitivne i negativne trendove njihove upotrebe.


6) Benjamin Franklin, Autobiografija 
(Durieux, prijevod Šime Balen)

Premda je Franklinovo djelo jedna od najpoznatijih autobiografija napisanih u Americi, ono je nepotpuno; pripovijedanje se zaustavlja 1759. godine, a Franklin je živio od 1706. do 1790. Doseg je prvenstveno u njezinoj reprezentativnoj vrijednosti kao slike Amerike koja se uzdiže, a manje kao portreta Franklinova života. Kao sekularni primjer "spiritualne" autobiografije, ona širi granice tradicije koje su utemeljili puritanci i za suvremene čitatelje bilježi dostignuća „posvećenog“ pojedinca, čiji će egzemplarni život postati modelom američkog "novog čovjeka". Ovo je drugo, dopunjeno izdanje, objavljeno u lipnju 2024. godine.


7) John Gray, Psi od slame: misli o ljudima i drugim životinjama 
(TIM press, prijevod Stribor Kikerec)

Britanski bestseler u kojem John Gray dovodi u pitanje većinu naših pretpostavki o tome što znači biti čovjek i uvjerljivo pokazuje da su većina njih zablude. Autor na primjerima koji sežu od Platona do kršćanstva, od prosvjetiteljstva do Nietzschea i Marxa argumentira kako se zapadna tradicija temeljila na arogantnim i pogrešnim uvjerenjima o ljudskim bićima i njihovu mjestu u svijetu. Gray humanizam smatra svjetovnom religijom sklepanom od ostataka kršćanskog mita, a tehnologiju vidi samo kao alat kojim će ljudi nastaviti uništavati planet i jedni druge. Nasuprot tomu, zagovara teoriju Geje Jamesa Lovelocka, prema kojoj se prirodni svijet samoregulira kako bi održao uvjete života na planetu, bez povlaštenog mjesta za čovječanstvo. Filozofije poput liberalizma i marksizma o čovječanstvu razmišljaju kao vrsti čija je sudbina nadići prirodne granice i osvojiti Zemlju. John Gray tvrdi da je ova vjera u ljudsku nadmoć opasna iluzija te istražuje kako svijet i ljudski život izgledaju nakon konačnog raskida s humanizmom.


8) Thomas Hobbes, Levijatan ili građa, oblik i moć crkvene i građanske države 
(Jesenski i Turk, prijevod Borislav Mikulić)

"Levijatan" je i veličanstveno književno dostignuće i najveće djelo političke filozofije na engleskom jeziku. Kao trajan izazov ono je u svakom naraštaju doživjelo nove primjene i nova pobijanja. Hobbes dokazuje da su ljudska bića iznad svega zaokupljena svojim individualnim željama i strahovima. On pokazuje da se sukob svakoga sa svakim može izbjeći samo prihvaćanjem sporazuma radi uspostavljanja mira. To podrazumijeva odstupanje dijela naše prirodne slobode nekoj vrhovnoj vlasti koja će zakon mira nametnuti svim građanima. Hobbes također analizira podrivačke sile koje prijete uništenjem političkog tijela, tj. samog Levijatana, i vraćanjem nas samih u stanje rata.


9) bell hooks, Sve o ljubavi 
(Egmont, prijevod Ivana Ostojčić)

"Sve o ljubavi" književno je remek-djelo feminističke ikone bell hooks u kojem autorica progovara o uzrocima polariziranog društva te kako se nositi s podjelama koje uzrokuju patnju. Riječ "ljubav" najčešće se definira kao imenica, no malo mudriji teoretičari ljubavi slažu se da bismo svi voljeli bolje kada bismo je koristili kao glagol, piše hooks u svojoj najprovokativnijoj i najosobnijoj knjizi. Naše društvo u cijelosti odlikuje bezljubavlje – ne nedostatak romantike, već nedostatak brižnosti, suosjećanja i jedinstva. Ljudi su podijeljeni, tvrdi autorica, jer je naše društvo podbacilo u tome da nam pruži adekvatan model za to kako voljeti – stoga piše o ljubavi kako bi svjedočila i o opasnosti takvog kretanja i o pozivu na povratak ljubavi. "Sve o ljubavi" donosi radikalne nove stavove o umijeću ljubavi te ohrabrujuću, radosnu viziju preobražavajuće moći ljubavi, podjednako iscjeljujuću za pojedince i za društvo u cjelini.


10) Ian Kershaw, Osobnost i moć: graditelji i razaratelji moderne Europe 
(Fraktura, prijevod Vuk Perišić)

Tko su osobe koje su oblikovale europsko dvadeseto stoljeće, bile gospodari života i smrti, mijenjale živote milijunima? Kako su ti ljudi došli na vlast i kako su je izgubili, što je u njihovim profilima bilo ono odlučujuće što ih je izdvojilo od mase drugih političara? Lenjin, Mussolini, Hitler, Staljin, Churchill, de Gaulle, Adenauer, Franco, Tito, Thatcher, Gorbačov i Kohl – tih je dvanaesetero bez sumnje najvažnijih europskih političara odabrao jedan od najutjecajnijih suvremenih svjetskih povjesničara sir Ian Kershaw u svojoj studiji "Osobnost i moć". Neki od njih došli su na vlast prevratom, drugi pak demokratskim izborima, neki su vlast osvojili u ratu, drugi nakon rata, neki su vladali više puta, neki su od njih ratni zločinci, drugi pak uzor demokratičnosti, neki su oslobađali svoje narode, drugi su se borili u ratu na fronti, a neki su vukli poteze iz kabineta, neki su bili linčovani, drugi su umrli prirodnom smrću… Svih ovih deset političara obilježilo je svjetsku i europsku povijest, bez njih ne možemo zamisliti ni našu prošlost, ni sadašnjost, ni budućnost, oni su bili, kako ih autori i naziva, graditelji i razaratelji suvremene Europe. 


11) Susan Orlean, Knjiga o knjižnici 
(Sandorf, prijevod Karmela Cindrić)

Dana 26. travnja 1986. gradsku knjižnicu u Los Angelesu, velebnu zgradu američke moderne iz zlatnog doba Holywooda i spomenik kulture, opustošio je razoran požar u kojem je stradalo gotovo milijun svezaka knjiga. Taj događaj ostao je slabo poznat široj svjetskoj, ali i američkoj javnosti, jer se samo tri dana prije dogodila nuklearna havarija u Černobilu od koje je još mjesecima nakon toga strahovao cijeli svijet. Susan Orlean, književnica i novinarka, odlučila je posvetiti nekoliko godina svog života istraživanju te prave gradske katastrofe koja je u nepovrat odnijela znanje i uspomene čitavih generacija ugrađenih u kalifornijsku metropolu i san o boljem životu na pacifičkoj obali. U ovoj začudnoj knjizi, dijelom istraživačkom trileru a dijelom povijesnoj i sociološkoj studiji, koja je u vrlo kratkom roku postala američki bestseler, Orlean nam otkriva značaj i ulogu svake knjižnice na svijetu i na pristupačan i gotovo dirljiv način podiže spomenik svim knjižničarima i knjižničarkama.


12) Carlo Rovelli, Bijele rupe 
(Vuković&Runjić, prijevod Ela Agotić)

“Bijela je rupa na nebu poput komadića vlasi kose koji lebdi. Za razliku od vlasi kose, ona nema električni naboj, te stoga ne ulazi u interakciju sa svjetlošću: ne vidi se. Jedino što ima, jest jako slaba sila teže. Ako su u prvotnom svemiru, ili u jednoj od faza svemira što je prethodila velikome prasku, postojale mnogobrojne crne rupe koje su sada već isparile, tad je moguće da ih u ovom trenutku na nebu lebde milijuni: milijuni od grama lakših nevidljivih zrnaca. Zar zaista postoje? Tko to zna? Možda smo i ove sićušne bijele rupe već prije puno vremena otkrili a da ih nismo prepoznali: astronomi su već odavno primijetili da svemir vrvi od nekoga tajnovitog nevidljivog praha opaziva samo zbog svoje sile teže. Nazivaju ga ‘tamnom tvari’. Jedan dio tamne tvari možda se sastoji baš od milijardi ovih malenih, jedva primjetnih bijelih rupa što naopako preokreću vrijeme crnih rupa, te lake poput vretenaca lebde kroz svemir…”, pojašnjava Carlo Rovelli.


13) Peter Sloterdijk, Tko još nije promišljao sivo
(Mizantrop, prijevod Ines Meštrović)

Sve dok nismo naslikali sivu, rekao je jednom Paul Cézanne, ne možemo se nazivati slikarom. Kada Peter Sloterdijk prevodi tu tvrdnju u filozofiju, ona nam može zazvučati kao neumjerena provokacija. Zašto bi filozofija trebala promišljati o nekoj boji umjesto da se bavi etikom, metafizikom ili logikom? No već prvo povijesno iskopavanje podaruje vjerodostojnost toj intuiciji: koje su boje sjene u Platonovoj špilji? Ne slika li filozofija, prema Hegelu, uvijek grizaje? I ne implicira li Heideggerov bitak-u-svijetu obitavanje u difuznom sivilu? “Nije li umijeće življenja samo jednostavan naziv za teško provedivo istraživanje sivih zona?” pita se Sloterdijk i slijedi sivu nit kroz povijest filozofije, umjetnosti i mentaliteta. Njegov su predmet interesa sivljenje crvene Njemačke Demokratske Republike, sivilo crno-bijelih fotografija i negostoljubivi krajobrazi književnosti. Istražujući sivilo kao metaforu, indikator raspoloženja i znak političko-moralne dvojbenosti, Sloterdijk nudi mnoštvo dokaza u prilog naslovnoj tezi.


14) Francesca Stavrakopoulou, Anatomija Boga 
(OceanMore, prijevod Sandra Mlađenović)

Pred nama je teološki prikaz Boga kakav i kakva (doslovno) još nismo vidjeli, i to ne samo na ovim našim relativno konzervativnim prostorima – nego ni u svjetskim razmjerima. Britanska teologinja i bibličarka Francesca Stavrakopoulou u ovoj je iznimnoj knjizi, kroz temeljitu, duhovitu i moćnu, podacima prebogatu raspravu sučelila judeokršćansku predodžbu o Bogu s rezultatima povijesnih, jezikoslovnih, arheoloških i antropoloških saznanja. Rezultat je – osoba, točnije, upoznajemo jednu cjelovitu i vrlo zanimljivu osobnost: pred nama je ljudsko-božanska slika i prilika od glave do pete, od sjaja u oku do otiska nožnih prstiju, od mladog ratnika i strasnog ljubavnika do tvorca svjetova i mudrog starca, od nečujnog šapta do svih zamislivih zvukova njegove utrobe. Dvadesetak poglavlja ovoga napetog i čitkog štiva obuhvaća raspon od tisućama godina starih bliskoistočnih kipića do učenja o Svetom Trojstvu, a osobito je vrijedno što je, uza svu analitičnu temeljitost, "Anatomija Boga" knjiga iznimno pristupačnog, srdačnog i empatičnog stila.


15) Thich Nhat Hanh, Umijeće komuniciranja: Slušati suosjećajno, govoriti s ljubavlju
(Planetopija, prijevod Aleksandra Barlović)

U malom, ali vrijednom praktičnom vodiču zen učitelj i budist Thick Nhat Hanh uči nas kako pomno slušati i kako izraziti sebe autentično i hrabro. Uz primjere iz vlastitog rada s parovima, obiteljima i u međunarodnim sukobima, pomaže nam da izbjegnemo zamke frustracije i nerazumijevanja i umjesto toga izbrusimo svoje vještine slušanja i govorenja i otvorimo srce tako da na nov način doživimo svijet oko sebe i ostavimo trag u njemu. Thich Nhat Hanh rođen je u središnjem Vijetnamu 1926. godine. Dom je napustio kao tinejdžer da bi postao zen-budistički redovnik. U Vijetnamu je osnovao Školu za mladež za služenje društvu, Budističko sveučilište "Van Hanh" i red Tiep Hanh. Predavao je na Sveučilištu Columbia i na Sorbonni, bio je predsjednik vijetnamskog budističkog mirovnog izaslanstva na Pariškim mirovnim ugovorima, a Martin Luther King ml. nominirao ga je 1967. godine za Nobelovu nagradu za mir. Od 1966. godine živio je u egzilu u Francuskoj, gdje je nastavio pisati, poučavati, baviti se vrtlarstvom i pomagati izbjeglicama diljem svijeta. Umro je 2022. u rodnom Vijetnamu, u dobi od 95. godina. 

 

Podijeli na Facebook