Priredila Tanja Tolić
Pred vama je naš tradicionalni popis za ljetno čitanje – i ove godine na popisu je stotinu knjiga, a knjige smo razdijelili u tri skupine: stranu beletristiku, stranu publicistiku te domaću književnost i publicistiku. Knjige na listi poredane su abecednim redom, prema prezimenima autora. Kao i prethodnih godina, pri sastavljanju liste vodili smo se načelom da je ljeto vrijeme kad imamo najviše vremena za čitanje, a ne nužno vrijeme rezervirano za "lakšu" literaturu. Lista je dijelom sastavljena od knjiga koje su objavljene u zadnjih godinu dana, naslova koje su recenzirali naši kritičari te noviteta koje je objavilo više od četrdeset hrvatskih nakladnika.
STRANA BELETRISTIKA
1) Nana Kwame Adjei-Brenyah, Zatvorske zvijezde (Vuković&Runjić, prijevod Saša Stančin)
U budućnosti koja bi mogla početi sutra američki zatvori ozbiljan su biznis. Svi su u privatnom vlasništvu, a borbe na smrt zatvorenika postale su žestoki akcijski sport, "sad je ubijanje za zabavu novi nogomet". Osuđeni kažnjenici mogu odabrati žele li umjesto smaknuća u državnoj ustanovi ili izdržavanje kazne koja iznosi najmanje 25 godina zatvora sudjelovati u zabavnom akcijskom programu u zatvorima (skraćeno ZAPUZ). Ako izdrže tri godine u programu, odnosno prežive – a šanse su im gotovo nikakve – mogu dobiti pomilovanje, smanjenje ili potpuni oprost kazne. Adjei-Brenyah ne uljepšava stvarnost – svi su njegovi likovi zločinci, ubojice i nerijetko silovatelji, oni ne zaslužuju sućut, ali… Ako su počinili zločin, da li to znači da automatski zaslužuju biti poništeni kao ljudi?
2) Chantal Akerman, Moja majka se smije (Udruga Bijeli val, prijevod Milena Ostojić)
"Pripremam se za njenu smrt. Kako to radiš, netko pita. Pokušavam se zamisliti bez nje. I mislim da će to biti u redu. Ne za nju. Za mene. Ili obrnuto. Ali čini se da se na to ne mogu zapravo pripremiti pa gubim vrijeme. Ona, ona pak strašno želi živjeti. A ti? Ja ne znam", piše Chantal Akerman u memoarima "Moja majka se smije", originalno objavljenima 2013. U tankoj knjižici, koju je objavila Udruga Bijeli val, slavna belgijska redateljica, scenaristica, glumica i umjetnica bilježi posljednju godinu majčina života: majka, poljska Židovka koja je preživjela Auschwitz, umrijet će 2014., godinu poslije Chantal Akerman umrijet će od suicida, kako danas, s mnogo sućuti, govorimo o onima koji si oduzmu život.
3) Isabel Allende, Ime mi je Emilia del Valle (Vuković&Runjić, prijevod Tamara Horvat Kanjera)
Nepriznato dijete čileanskog plemića, Emilia del Valle je u San Franciscu stasala u neovisnu i žestoko ambicioznu mladu ženu. Desetljećima ispred svog vremena, poduzet će sve da ostvari životnu strast za pisanjem, pa čak i ako to uključuje objavljivanje pod muškim pseudonimom. Njezin avanturistički duh potakne ju da ugrabi priliku izvještavati kao novinarka o građanskom ratu u Čileu za dnevnik Daily Examiner. No Emilia će na tom po život opasnom putovanju u izgubljenu domovinu dobiti ne samo priliku da se dokaže kao spisateljica, već i da otkrije istinu o svom ocu – i o sebi.
4) Martin Amis, Zona interesa (Hena com, prijevod Andy Jelčić)
Jedan od najvirtuoznijih autora na engleskom jeziku napisao je moćan roman iznimne moralne snage, koji istražuje život i ljubav među nacističkim birokratima u Auschwitzu. U ovom se djelu Amis vraća Šoi donoseći osebujan prikaz života u "zoni interesa", odnosno u "kat zetu", što je eufemizam kojim su se nacisti služili govoreći o Auschwitzu. Priča se vrti oko triju glavnih likova: Paula Dolla, priglupog, pijanog zapovjednika logora koji je u stvari fikcionalizirana verzija Rudolfa Hössa, zatim Thomsena, nećaka Hitlerove osobne tajnice, koji je zaljubljen u Dollovu suprugu, i Szmula, jednog od židovskih zatočenika zaduženih za eliminiranje trupala. Jonathan Glazer je po Amisovoj knjizi snimio istoimeni film koji je 2023. osvojio Grand Prix i nagradu kritike FIPRESCI na Filmskom festivalu u Cannesu, a nagrađen je Oscarima u kategoriji najboljeg stranog filma i zvuka.
5) Paul Auster, Zimski dnevnik (Telegram, prijevod Mirna Čubranić)
"Misliš da se tebi to nikad neće dogoditi, da se tebi to ne može dogoditi, da si jedina osoba na svijetu kojoj se nijedna od tih stvari nikada neće dogoditi. A onda se, jedna po jedna, sve počnu događati – jednako kao i svima drugima." Dana 3. siječnja 2011., točno mjesec dana prije svojega šezdeset četvrtog rođendana, Paul Auster sjeo je i napisao prve rečenice "Zimskog dnevnika", neobičnog, lijepo istkanog promišljanja o vlastitom životu viđenom kroz povijest svojeg tijela.
6) Solvej Balle, O volumenu vremena 1-4 (Fraktura, prijevod Edin Badić i Sandra Ljubas)
Priča o ženi zarobljenoj u jednom danu Solvej Balle pala je na pamet 1987., šest godina prije nego što je snimljen film "Beskrajan dan". Isprva je planirala napisati samo jednu knjigu; 2017. shvatila je da joj treba sedam knjiga kako bi obradila sve ideje povezane s "filozofijom ponavljanja". "O volumenu vremena" roman je ideje, ekološki roman, filozofski roman i eksperiment iz utopijskog socijalizma. Žanrovski se uklapa u spekulativnu fikciju, a peta knjiga trebala bi biti objavljena ovog ljeta. Solvej Balle piše o tvrdokornim načinima postojanja ljudi i stvari: gubitku, tuzi, usamljenosti i, neizravno, smrti.
7) Djuna Barnes, Noćna šuma (Durieux, prijevod Iva Gjurkin)
"Noćna šuma" klasik je američke moderne književnosti u čijem je središtu ljubavna veza dviju žena. Značajan je prema upotrebi modernističkih pripovjednih tehnika i prema tome što je jedan od prvih romana koji eksplicitno prikazuju lezbijsku ljubav, zbog čega ga je kritika nakon objavljivanja 1936. uglavnom ignorirala. Priču nose ekscentrični pa i groteskni likovi koji se sastaju u cirkusu, kazalištu ili u noćnim barovima i koji svaki na svoj način pokazuju nemogućnost povezivanja za kojim zapravo žude.
8) Brigitte Benkemoun, Tragom Dore Maar (Leykam International, prijevod Lea Kovács)
Autorica Brigitte Benkemoun slučajno je došla do adresara Dore Maar iz 1951., skrivenog unutar rabljenog predmeta koji je kupila na internetu. Adresar je sadržavao imena i brojeve umjetnika i pjesnika kao što su Balthus, Braque, Brassaï i Breton itd. Pustolovna fotografkinja i strastvena slikarica Dora Maar nekoliko je godina bila i družica Pabla Picassa. Ona je fotografirala “Guernicu” kao rad u nastajanju, a on ju je naslikao kao “Ženu koja plače”, ikoničan prikaz stradanja civila u ratu. Benkemoun dešifrira podatke upisane u knjižicu, utvrđujući identitet i značaj tih tajnovitih i slavnih ljudi, da bi izgradila intiman i originalan portret same Dore Maar smješten u društveni i kulturni kontekst.
9) Nelio Biedermann, Lázár (Fraktura, prijevod Latica Bilopavlović Vuković)
"Lázár" Nelija Biedermanna književna je senzacija prevedena na desetke jezika koju uspoređuju s Mannovim "Buddenbrookovima" i Márquezovim romanima. Kroz sudbinu mađarske plemićke obitelji tijekom raspada Austro-Ugarske, ratova i političkih prevrata, autor ispisuje raskošnu, mračnu i nezaboravnu obiteljsku sagu o ljubavi, tajnama i nasljeđu.
10) William Blake, Vizije (Šareni dućan, prijevod Marko Grčić)
William Blake bio je genijalni osobenjak, izniman pjesnik, slikar, grafičar, mistik, vizionar… daleko ispred vremena u kojem je živio, prije više od dva stoljeća. Bio je inventivan i inovativan buntovnik, u opreci s iskustvima što ih je europski duh upoznao prije njega, te je, da bi se potpunije izrazio, izgradio svoju mitologiju sa svojim likovima, simbolima i alegorijama. Suvremenici najčešće nisu razumjeli njegove osebujne vizije i nazore, tek je rijetkima bio shvatljiv i prihvatljiv, eventualno nekolicini tananih duhova, kao što su bili Coleridge ili Wordsworth (koji je za njega rekao da je "bolesni genij"), pa je uglavnom marginaliziran i smatran čudakom.
11) Belle Burden, Stranci: priča o jednom braku (Lotus Adriatic, prijevod Selma Muftić Pustički)
U ožujku 2020. Belle Burden bila je na sigurnom dok je u kući na otoku Martha’s Vineyard sa svojom obitelji prolazila kroz prve dane pandemije – ložili su vatru u kasnim poslijepodnevnim satima, pijuckali viski i pripremali pečenu piletinu. A onda joj je, bez upozorenja ili objašnjenja, suprug s kojim je provela dvadeset godina rekao da je napušta. Preko noći njezin brižni, postojani partner pretvorio se u čovjeka kojeg nije poznavala. Išetao je iz njihova zajedničkog života poput glumca koji bezbrižno skida kostim. Knjiga "Stranci" autorice Belle Burden donosi intimnu i snažnu memoarsku priču o raspadu braka, izdaji, ljubavi i ponovnom pronalasku vlastitog identiteta nakon životnog sloma.
12) Anjet Daanje, Pjesma o rodi i dromedaru (Naklada Ljevak, prijevod Radovan Lučić)
"Pjesma o rodi i dromedaru" viktorijanski je pastiš premazan gustim slojevima gotičkog horora, literarizirana biografija Emily Brontë koju u romanu utjelovljuje književnica Eliza May Drayden i njezinih jedanaest inkarnacija. Raskošna priča o Elizi May na gotovo 800 stranica počinje sredinom 19. stoljeća, a završava u 21. stoljeću. Anjet Daanje za ovaj je roman prvi put u povijesti osvojila obje glavne nizozemske književne nagrade. Strukturu romana preuzela je iz "Orkanskih visova", a "Pjesma o rodi i dromedaru" na kraju se pretvara u književni pokus iz kvantne fizike.
13) Virginia Evan, Korespondentica (Perga, prijevod Irena Škarica)
Sybil Van Antwerp radije piše nego govori, radije promatra nego sudjeluje i ima mišljenje o gotovo svemu. Živi mirno, okružena knjigama, vrtom i malim krugom pomno odabranih ljudi. Njezina prava svakodnevica odvija se u pismima koja šalje i prima; u njima se ne ograničava, nego piše svakome kome ima što reći. Kroz tu dopisivačku mrežu otkrivaju se njezina britkost, ironija, sitne slabosti i velika potreba za bliskošću koju nikada ne bi priznala naglas. Dok se čvrsto drži svojih navika i rutine, život joj uporno nameće nezgodne, ali i dirljive preokrete. Intiman, duhovit i pronicljiv roman o odnosima koji opstaju unatoč šutnji i o tome koliko nas jedno pismo može razotkriti, ponekad i mimo naše volje. "Korespondentica" je jedan od najzapaženijih debitantskih romana godine.
14) Richard Flanagan, Gouldova knjiga riba (Vuković&Runjić, prijevod Dinko Telećan)
"Nekoć davno", piše Richard Flanagan, jedan od najcjenjenijih australskih pisaca današnjice, u svome trećem romanu, "u vremenu zvanom 1828., prije nego što su sva živa bića na kopnu i ribe u moru uništene, živio je čovjek po imenu William Buelow Gould, robijaš u Van Diemenovoj zemlji koji se zaljubio u jednu domorotkinju i prekasno otkrio da voljeti nije sigurno. Šašavi Billy Gould, australski osvajač, lažac, ubojica, krivotvoritelj, osuđen je na život u najokrutnijoj kažnjeničkoj koloniji u Britanskom Carstvu, i ondje mu je naloženo da oslika knjigu riba. Nekoć davno, čuda su se događala…" Riječ je o izuzetno živopisnoj prozi, romanu podijeljenom na dvanaest riba u kojem autor otvara pitanja povijesne pravde i tlačenja, odnosa prirode i čovjeka te mogućnosti ljubavi u nemogućim uvjetima.
15) Jon Fosse, Vaim (Naklada Ljevak, prijevod Munib Delalić)
Glavni junak ovog romana Jatgeir živi sam u kući svojih pokojnih roditelja u gradiću Vaimu, daleko od svakog bogatstva i nevidljiv ženskom oku. Jednog dana drvenim brodićem, koji je nazvao Eline po svojoj tajnoj mladalačkoj ljubavi, otplovi u Bjørgvin po iglu i konac, no tamo ga u dva dućana pošteno izigraju. Iste noći na brodu začuje poznati glas: posve neočekivano, to je baš Eline koja je pobjegla od muža i želi s Jatgeirom otploviti natrag u Vaim. Prvi u najavljenoj romanesknoj trilogiji o izmišljenom gradiću, "Vaim" je ujedno i prvi Fosseov roman nakon Nobelove nagrade koju je dobio 2023. godine.
16) Barbara Frischmuth, Samostanska škola (Leykam International, prijevod Latica Bilopavlović Vuković)
Kad je 1968. objavljena knjiga "Samostanska škola" Barbare Frischmuth, to je u stanovitim krugovima svakako predstavljalo senzaciju. I to zato što se u njoj opisivao već onomad zastario stav prema djevojkama koje su se u samostanskim školama trebale odgajati za žene spremne na reprodukciju, trpeljive, bez vlastite volje i za poslušne kućanice. Za feministkinje kao naručena poslastica, a danas nešto nezamislivo za naš kulturni krug.
17) Gaël Faye, Jakaranda (MeandarMedia, prijevod Vanda Mikšić)
Roman "Jakaranda" iznimno je djelo u kojemu iz vizure dječaka, a zatim i mladog čovjeka Milana pratimo zbivanja u Ruandi, kako za vrijeme rata u kojemu dolazi do genocida neviđenih razmjera, tako i u poslijeratno doba, kada su traume i dalje prisutne. Dvanaestogodišnji Milan, naime, živi u Parizu kada saznaje za rat u majčinoj domovini. Ona im u kuću dovodi Claudea, dječaka ranjenog u glavu, s kojim se Milan ubrzo zbliži. Njihovo razdvajanje i majčina tvrdokorna šutnja o prošlosti navest će ga da posjeti tu izmučenu zemlju i da joj se zatim uporno vraća.
18) Georgi Gospodinov, Vrtlar i smrt (Fraktura, prijevod Ksenija Banović)
"Moj otac bio je vrtlar. Sada je vrt." Ovom rečenicom započinje potresna i istodobno nježna knjiga o umiranju, tuzi i onome što od ljubavi ostaje kada nestane tijela. Muškarac imenom Georgi pripovijeda posljednje mjesece života svojega oca – visokog, šutljivog vrtlara koji je dvaput nadmudrio rak, gradio vrt kao vlastiti raj i ljubav iskazivao plodovima i pričama. Iz gradskog stana pretvorenog u improvizirani palijativni odjel, preko seoskog dvorišta punog tulipana, trešanja i mačaka, pa sve do bolničkih hodnika kojima odzvanja hladni medicinski jezik, proteže se intimna potraga za odgovorom: kamo odlaze oni koji su nas učili da “nema straha”, i kako ih možemo sačuvati i onkraj smrti?
19) Samantha Harvey, Orbita (Lumen, prijevod Ana Josić)
Radnja "Orbite" obuhvaća samo jedan dan: nalazimo se u Međunarodnoj svemirskoj postaji – "velikom metalnom albatrosu" – koju čini sedamnaest povezanih modula, utorak je ujutro, četiri su sata i petnaest minuta, početak je listopada. Vani je Argentina, južni Atlantski ocean, Cape Town, Zimbabve. U letjelici, čije su potisne rakete za polijetanje sažgale gorivo predviđeno za milijun automobila, šestero je ljudi i tamo će ostati devet mjeseci: američki i talijanski astronaut, japanska i britanska astronautkinja te dva ruska kozmonauta. Ljubavno pismo, meditacija, sekularna molitva i roman – sve je to "Orbita" Samanthe Harvey koja je preklani nagrađena Bookerom.
20) Hermann Hesse, Knulp (Zagrebačka naklada, prijevod Manuela Zlatar)
"Knulp" je manje poznati roman iz ciklusa rane Hesseove proze, priča o običnom smrtniku i maloj sredini. Nakon dužeg boravka u bolnici, skitnica i lutalica Knulp u potrazi za konačištem pojavljuje se na vratima svojeg prijatelja Emila Rothfussa. Razgovaraju, prisjećaju se zajedničkih uspomena, uživaju u lijepim trenucima… Poslovno uspješnog Emila koji živi u ustaljenoj kolotečini obilježenoj prešutnim konformizmom Knulp ne smatra baš nekim srećkovićem, tim više što odmah prozre prijetvornost njegove supruge koja će mu se besramno nabacivati. Nakon što u Emilov dom unese dašak vedrine i spontanosti, odlazi bez pozdrava. Dalje ga pratimo na njegovim putešestvijama.
21) Nancy Huston, Francia (OceanMore, prijevod Željka Somun)
Rubén odrasta u ribarskom mjestu Girardot u Kolumbiji gdje uživa u igrama sa sestrama, pomaže majci u kuhinji, sluša bakine priče i s ocem odlazi u ribolov. Kada se kao tinejdžer preseli u Bogotu u potrazi za boljim životom, siromaštvo vrlo brzo pokazuje svoju najokrutniju stranu. Prostitucija postaje jedini način preživljavanja, a Rubéna će taj put dovesti u Pariz gdje se trajno nastanjuje i živi kao transrodna žena, nadjenuvši si ime Francia. U Bulonjskoj šumi Francia pronalazi svoju obitelj među seksualnim radnicama iz cijeloga svijeta s kojima dijeli svoju radnu, često nasiljem ispunjenu svakodnevicu.
22) Saou Ichikawa, Grbavica (Fraktura, prijevod Nikola Barić)
Shakino je tijelo sputano, ali njezin oštri, nestašni um ne poznaje granice. Rođena s mišićnim poremećajem, ovisna o invalidskim kolicima i uređaju za umjetno disanje, Shaka provodi dane u tokijskom grupnom domu, čija je ujedno i vlasnica jer su joj ga ostavili bogati roditelji kao sigurno utočište. Istodobno studira na daljinu, sudjeluje u intelektualnim raspravama i pod raznim pseudonimima vodi intenzivan online-život. Piše eksplicitne seksualne fantazije za web-stranice za odrasle i na društvenim mrežama objavljuje svoja provokativna i kontroverzna razmišljanja uvjerena da to nitko ne čita. Sve dok joj jednog dana njegovatelj ne razbije iluziju o anonimnosti na internetu i otkrije da je pročitao svaku njezinu riječ. "Grbavica" Saou Ichikawe debitantski je roman nagrađen najprestižnijom japanskom književnom nagradom.
23) Monica Isakstuen, Budite dobri prema životinjama (Sandorf, prijevod Željka Černok)
Nagrađivani romani – dobitnik najveće Norveške književne nagrade za 2016. godinu Brageprisen) – u Norveškoj se smatra jednom od najboljih knjiga o razvodu. U njemu se mala tročlana obitelj raspada. Otvaraju se neka ključna pitanja: koliko je uloga majke povezana s pojmom obitelji? Je li kći još njezina kad je s ocem? Ako si majka jedan tjedan, što si onda sljedeći?
24) Tove Jansson, Kipareva kći (Mala zvona, prijevod Željka Černok)
Tove Jansson bila je aktivna kao umjetnica i spisateljica više od sedamdeset godina. U knjizi "Kipareva kći" opisuje svoje djetinjstvo i mladost, i obitelj u kojoj je odrasla – pred čitateljem se otvara slika zajedništva i slobode, obiteljske lojalnosti i harmonije. Djetinjstvo joj je bilo ispunjeno igrama, izletima i zajedničkim vremenom s obiteljom, osobito ljeti u arhipelagu Pellike u Finskom zaljevu, o čemu zaneseno piše u ovoj zbirci devetnaest kratkih priča kroz koje nas provodi dosljedno dječji pripovjedački glas.
25) Claire Keegan, Udomitelji, Kasno je sad – priče o ženama i muškarcima (Hena com, prijevod Tatjana Radmilo)
Ovaj omnibus okuplja ponajbolje što je Claire Keegan napisala: novelu "Udomitelji" i zbirku kratkih priča o ženama i muškarcima "Kasno je sad". U "Udomiteljima" je riječ o djevojčici iz siromašne obitelji koju jednog ljeta otac ostavlja kod udomiteljskog para na farmi u ruralnoj Irskoj. Nenavikla na dobar život, djevojčica u novoj kući prvi put dobiva pažnju i osjećaj sigurnosti kakav joj je dotad bio stran. Preostale tri priče – "Kasno je sad", "Duga i bolna smrt" i "Antarktika" – pronicljive su psihološke studije muško-ženskih odnosa.
26) Karl Ove Knausgård, Škola noći (OceanMore, prijevod Anja Majnarić)
Kristian Hadeland, mlad i ambiciozan, dolazi u London kako bi studirao fotografiju; godine su osamdesete, a grad je meka za mlade sa svih strana svijeta. Kristian je uvjeren da su on i njegova umjetnost predodređeni za nešto više, za svjetski uspjeh i velika priznanja. Obitelj ga nikada nije razumjela, uvjereni su da pati od narcističkoga poremećaja, a kolege studenti fotografije su mu dosadni. Ali kada upozna Hansa, ekscentričnog nizozemskog umjetnika, budućnost za kojom žudi postaje moguća ‒ dok god je spreman žrtvovati sve i ne zaustaviti se ni pred čim. Naslov romana referenca je na The School of Night, krug elizabetinskih intelektualaca ateista; jedan od najpoznatijih bio je Christopher Marlowe (1564. –1593.). "Škola noći" četvrta je po redu knjiga u serijalu "Jutarnja zvijezda".
27) Thomas Korsgaard, Ako tko naiđe (Fraktura, prijevod Edin Badić)
Preveden na više od trideset jezika i prodan u stotinama tisuća primjeraka, Thomas Korsgaard jedan je od najvažnijih glasova nove europske književnosti. Romanom "Ako tko naiđe" osvojio je čitatelje diljem svijeta – a “tajna” je u iskrenosti, suptilnom humoru i rijetkoj sposobnosti da o najtežim stvarima piše s nježnošću i toplinom. Njegov je glavni junak dječak Tue, koji odrasta u zabačenom kutku danske provincije u obitelji koja jedva preživljava – bez novca, bez nježnosti i bez osjećaja sigurnosti. Iz perspektive osjetljivog i pronicljivog dječaka autor ispisuje dirljivu priču o odrastanju u oskudici, o usamljenosti, prkosu i tihoj čežnji za ljubavlju i prihvaćanjem.
28) László Krasznahorkai, Herscht 07769 (OceanMore, prijevod Xenia Detoni)
Florian Herscht zaposlenik je Bossa, lokalnog vlasnika tvrtke za uklanjanje grafita i sve teče rutinski dok jednoga dana na ulazu u Bachhaus – Bachovu kuću – ne osvane grafit. Goropadni Boss odani je Bachov obožavatelj i promicatelj njegove glazbe. Nakon policijskog očevida, pod Bossovim sloganom "alles wird rein" (očistit ćemo sve), započinje njegova osobna, ilegalna potraga za piscem grafita. Gotovo psihotični potezi Bossove izdvojene skupine kompanjona vode ka neminovnoj dezintegraciji Kane i sveobuhvatno prema raspadu društva. U jednoj paklenoj rečenici Krasznahorkai majstorskom vještinom pisanja uobličuje našu svakidašnjicu i naše živote u napeto, ironično, a kroz Bachovu glazbu i meditativno umjetničko djelo. Krasznahorkai je dobio Nobelovu nagradu za književnost za 2025. godinu.
29) Agota Kristof, Jučer (Nepoznati smjer, prijevod Zlatko Wurzberg)
"Jučer" je kratki roman mađarske spisateljice Agote Kristof koji je pisala na francuskom i koji je 1995. godine nominiran za Goncourtovu nagradu. Radnja ovog gotovo autobiografskog romana smještena je u seosko tvorničko okruženje u Švicarskoj, u kakvom je živjela i radila i sama Agota Kristof nakon odlaska iz Mađarske 1956. godine. Glavni junak Sandor Lester (Tobias Horvath), koji se predstavlja kao ratno siroče, provodi dane u egzilu u turobnom radu, bez iznenađenja i nade, sve dok se u njegovom životu ne pojavi davna ljubav Line, koja ga je proganjala kroz sjećanja i koju zapravo nikad nije prestao voljeti.
30) Benjamin Labatut, Kamen ludosti (Vuković&Runjić, prijevod Dinko Telećan)
Slika Hieronymusa Boscha, iskonski užas H. P. Lovecrafta, radikalna logika Davida Hilberta i delirično prosvjetljenje Philipa K. Dicka polazišne su točke eseja Benjamína Labatuta napisanog nakon svjetskog uspjeha knjige Kada više ne razumijemo svijet. Slijedeći staze nerazuma, Labatut promišlja otkriće kaosa i pokušava odstraniti “kamen ludosti” koji poput lukovice raste u našim umovima dok zbilja oko nas poprima sve nevjerojatnije oblike, podsjećajući nas pritom da je ludilo ponekad posve prikladan odgovor na stvarnost i da je visoka cijena koju plaćamo za napredak znanja – gubitak razumijevanja.
31) Annie Le Brun, Ustrajna žudnja za širenjem obzora (DAF, prijevod Maja Ručević i Nina Rendulić)
U knjizi "Ustrajna žudnja za širenjem obzora" Annie Le Brun poziva čitatelja na obranu imaginacije, slobode i unutarnjeg prostora pred sve plićim suvremenim svijetom. Spojem eseja, poezije i nadrealističke misli autorica istražuje kako želja, mašta i pobuna mogu postati način otpora svakodnevnoj banalizaciji života. Ovo je knjiga za sve koji vjeruju da književnost još može širiti horizonte.
32) Primo Levi, Periodni sustav (Fraktura, prijevod Iva Grgić Maroević)
U svojevrsnom autobiografskom romanu talijanski klasik Primo Levi kroz 21 priču naslovljenu po kemijskim elementima donosi pripovijest o svom životu i povijesti svoje obitelji, ali i Italije i Europe, viđene kroz kaleidoskop kemije – na beskrajno uzbudljiv način, pomjerajući spoznajne granice o svijetu i životu.
33) Rosa Liksom, Rijeka (Hena com, prijevod Boris Vidović)
Početkom rujna 1944. deseci tisuća ljudi napuštaju svoje domove bježeći pred razaranjem Laponskog rata. Usred tog egzodusa nalazi se djevojka iz malog sela koja vodi krave sa svojeg obiteljskog imanja, dok je rat njezinu obitelj već razdvojio. Na putu prema zapadu, tražeći majku kroz kaos i neizvjesnost, svaki njezin korak postaje teška, žilava borba za opstanak. "Rijeka" je dojmljiv roman o putovanju, evakuacijskim logorima i rijeci koja je prognanima značila granicu između života i smrti. Roman je bio u užem izboru za nagradu Finlandia, a 2023. godine Rosi Liksom dodijeljena je nagrada za životno djelo Zaklade Aleksis Kivi.
34) Kelly Link, Knjiga o ljubavi (Vuković&Runjić, prijevod Vlatka Valentić)
Virtuozna autorica kratkih priča Kelly Link svojim je prvim romanom "Knjiga o ljubavi" osvojila Nagradu za književnost L. A. Timesa, dospjela u finale nagrade Nebula i svrstala se u izbor knjiga godine New York Timesa i New Yorkera. Godinu dana nakon što su nestali s lica zemlje troje tinejdžera – Laura, Daniel i Mo – osvanut će u glazbenom kabinetu svoje gimnazije. Jesu li se vratili iz mrtvih? Može li se život iznova zakotrljati tračnicama svakodnevice kao da se ništa nije dogodilo ili je svijet za povratnike postao magično mjesto u kojem vrijede nova pravila igre? I tko je taj zastrašujući lik koji određuje tko se vraća u carstvo sjena, a tko ostaje živjeti u gradiću Lovesendu?
35) Paul Lynch, Prorokova pjesma (Naklada Ljevak, prijevod Dean Trdak)
Roman Paula Lyncha "Prorokova pjesma", nagrađen Bookerovom nagradom, smješten je u blisku budućnost Irske, gdje je desničarska, totalitarna vlada preuzela vlast, a glasove neslaganja ušutkava novoosnovana tajna policija. Irska se raspada. Zemlja je pod vlašću vlade koja sve više naginje tiraniji, a Eilish Stack može samo bespomoćno promatrati kako svijet koji je poznavala nestaje. Kada prvo njezin muž, a potom i njezin najstariji sin nestanu, Eilish kreće u očajnički plan kako bi zaštitila ostatak svoje obitelji.
36) Toni Morrison, Recitativ (Multimedijalni institut, prijevod Miljenka Buljević)
"Recitativ" je kratka priča Toni Morrison o dvjema djevojkama, Twyli i Roberti, koje se upoznaju u sirotištu i tijekom života više puta ponovno susreću. Priča istražuje teme rasnih predrasuda, identiteta i nepouzdanog sjećanja, a posebna je po tome što autorica nikada ne otkriva kojoj rasi pripadaju glavne junakinje. Time Morrison potiče čitatelja da preispita vlastite stereotipe i način na koji doživljava druge ljude.
37) Peter O'Donnell i Jim Holdaway, Modesty Blaise (Fibra, prijevod Zoran Veles)
Obogativši se kriminalnim poslovima u prošlosti, Modesty Blaise, u društvu svog vjernog pomagača Willieja Garvina, okreće novi list i bori se protiv ubojica, špijuna, trgovaca ljudima i krijumčara drogom, dokazujući jednom zauvijek da su žene opasnije od muškaraca. Kultna junakinja koju su 1963. osmislili pisac Peter O'Donnell i crtač Jim Holdaway ovim se jedinstvenim izdanjem vraća domaćoj publici. Novinske strip-pasice, izvorno objavljene u dnevnom ritmu u londonskom Evening Standardu, prvi put su pred čitateljima na velikom formatu i u vrhunski izvedenom remasteru. Dodatno su uvrštene i rijetko viđene takozvane "A-pasice", objavljene samo u pojedinim izdanjima britanskih novina, a svaka je knjiga obogaćena ilustriranim popratnim tekstovima.
38) Riku Onda, Gromka grmljavina i pčela zuj (Vuković&Runjić, prijevod Selma Muftić Pustički)
Roman japanske spisateljice Riku Onda u Japanu se prodao u nakladi od milijun primjeraka te osvojio nagrade Naoki i Nagradu japanskih knjižara – i tako postao prvi roman koji je osvojio obje – a ubrzo je prema njemu snimljen i uspješan film. Nadomak Tokija održava se pijanističko natjecanje za mlade talente. Čudo od djeteta Aya vraća se koncertnom podiju nakon majčine smrti. Tu je i pijanist jedinstvene karizme i Ayin drug iz djetinjstva, Masaru. Umjesto rivalstva, njihov susret iznova rasplamsava strast prema glazbi koju su zajedno osjetili kao djeca. Pijanistički poziv je okrutan jer zahtijeva apsolutno odricanje, a na vrhu ima mjesta tek za probrane . Je li sve u vrhunskoj tehnici ili urođena muzikalnost može prevagnuti? Jer što je genij ako ne ono što ima Jin, sin pčelara bez formalnoga obrazovanja i vlastita glasovira, ali u posjedu zadivljujuće glazbene intuicije. Tko će odnijeti titulu što otključava vrata slave?
39) Makenzy Orcel, Besmrtnice (Leykam International, prijevod Tara Ćuća, Karla Mikačić, Helena Radman, Nikoleta Rodić i Ana Zirojević uz mentorstvo prof. Vande Mikšić)
Roman "Besmrtnice" daje glas onima koje ga nemaju – prostitutkama i marginaliziranim ženama Haitija. Makenzy Orcel vodi nas u Port-au-Prince nakon razornog potresa u siječnju 2010. godine, gdje jedna prostitutka piscu povjerava priču o stradalim kolegicama, a prije svega o svojoj štićenici Shakiri, koju naziva "mala". Autor tako oživljava glasove žena s ruba društva koje u ruševinama traže dostojanstvo i komadiće slobode, pretvarajući njihovu prolaznost u literarnu besmrtnost.
40) Hiroko Oyamada, Tvornica (Sandorf, prijevod Jana Smrekar)
Hiroko Oyamada odrasla je u Hirošimi, tamo je 2006. diplomirala japansku književnost, a potom promijenila posao tri puta u pet godina, uglavnom radeći dugo i u nedoba. Nakon nekoliko kratkotrajnih poslova, zaposlila se kao privremena radnica u velikoj tvornici automobila. Njezini kolege radnici činili su se zadovoljnima, no nju je ubrzo počela hvatati tjeskoba: počela se pitati što radi tamo i zašto uopće radi. To iskustvo anksioznog rada, tako univerzalno radnicima diljem svijeta zatočenima na često besmislenim radnim mjestima ili iscrpljenima kapitalističkim nalogom goleme i brze proizvodnje, pretočila je u svoj prvi roman "Tvornica", originalno objavljen 2013. Počela ga je pisati, gdje drugdje nego na – poslu.
41) Edward Powys Mathers, Kainova čeljust (Znanje, prijevod Ira Wacha-Biličić i Damir Biličić)
Godine 1934. Edward Powys Mathers, sastavljač križaljki za časopis Observer, pod pseudonimom Torquemada napisao je jedinstven roman – "Kainova čeljust". Priča nije bila tek običan krimić, misterij s ubojstvom, nego jedna od najtežih i najintrigantnijih zagonetki. Stranice su tiskane potpuno nasumično, ali moguće ih je – logikom i inteligentnim čitanjem – povezati u ispravan redoslijed, koji će otkriti šest žrtava ubojstva i njihove ubojice. Roman uključuje mnoštvo citata, referenci, igara riječima itd. Ovu zagonetku dosad su riješile samo četiri osobe na svijetu, a njezino rješenje i dalje je tajna.
42) Rachel Reid, Više od rivala (Fokus, prijevod Dunja Vincetić)
"Više od rivala" Rachel Reid roman je iza globalnog fenomena TV serije ("Heated Rivalry", u hrvatskom prijevodu "Više od rivala") koja je osvojila publiku svojom kombinacijom hokeja, zabranjene ljubavi, britkih dijaloga i napetosti koja ne prestaje ni kada utakmica završi. Shane Hollander i Ilija Rozanov zvijezde su profesionalnog hokeja, lica suparničkih klubova i igrači od kojih se očekuju pobjede, disciplina i savršeno kontroliran javni imidž. Na ledu su nemilosrdni protivnici. Izvan njega, nakon jedne utakmice i daleko od kamera, dogodi se nešto što nijedan od njih nije planirao. Ono što je trebalo ostati kratka i tajna epizoda prerasta u odnos koji traje godinama.
43) Tore Renberg, Tvoj Tollak (Lector, prijevod Edin Badić)
"Tvoj Tollak", roman Torea Renberga, jedna je od najhvaljenijih i najprodavanijih norveških knjiga u posjednih nekoliko godina, koju kritičari uspoređuju s djelima autora kao što su Cormac McCarthy i Tarjei Vesaas. Tollak je stariji muškarac koji živi povučeno na selu u Norveškoj. Tvrdoglav je, grub, ali i emotivan – čovjek koji je odrastao u kulturi u kojoj se ne govori o osjećajima. S vremenom se otuđio od svoje djece i zajednice, ali ga i dalje proganja misteriozni nestanak voljene supruge Ingeborg. Sin i kći rijetko ga posjećuju, s njim je još samo Oddo, zvan Oddo Kretenoddo, o kojemu se Tollak godinama skrbi. Tollak ustraje u nastojanima da se njegova djeca još jednom vrate kući kako bi s njima podijelio tajnu prije negoli bude prekasno. Ovaj kratki roman istodobno se čita kao velika ljubavna priča i kao intenzivan triler.
44) Salman Rushdie, Djeca ponoći (Petrine knjige, prijevod Marin Popović)
"Djeca ponoći" jedno je od najvažnijih djela svjetske književnosti druge polovice 20. stoljeća; roman koji spaja osobnu sudbinu s kolektivnom historijom, povijest s mitom, stvarno s nadnaravnim. Rođen u ponoć, 15. kolovoza 1947., točno u trenutku kada je Indija stekla neovisnost, Saleem Sinai odmalena je svjestan svoje povijesne važnosti i uloge. No ta slučajnost rođenja donosi posljedice na koje Saleem nije bio spreman: telepatske moći koje ga povezuju s tisuću ostale "djece ponoći" – sve rođene u prvom satu indijske neovisnosti – te neobičan njuh koji mu omogućuje da nanjuši opasnost koju drugi ne mogu primijetiti. Njegov život postaje ogledalo same Indije, zemlje u kojoj se kaos, raskoš i bol neprestano prepleću, a njihove isprepletene sudbine stvaraju jedinstvenu alegoriju o Indiji i njezinim previranjima.
45) Thomas Schlesser, Monine oči (Sonatina, prijevod Maja Ručević)
Desetogodišnja Mona u opasnosti je da oslijepi. Dovoljan je bio jedan sat, tijekom kojega je djevojčica bez ikakva jasnog razloga ostala bez vida, da u njezinu obitelj uđu nemir i neizvjesnost. U strahu da Mona možda nikada neće doživjeti istinsku ljepotu svijeta, njezin djed, osebujan i učen čovjek, odlučuje ju povesti u poznate pariške muzeje – Louvre, Orsay i Beaubourg – i upoznati sa slavnim umjetničkim djelima. Dirljivo i nježno opisujući odnos djeda i unuke, Thomas Schlesser ispisao je odu ljepoti umjetničkog stvaranja i iznjedrio djelo nevjerojatne snage da oživi zanimanje publike za velike majstore i mjesta gdje se čuvaju njihova remek-djela.
46) SenLinYu, Alchemised (Egmont, prijevod Igor Rendić)
Nekad jedna od najmoćnijih alkemičarki svoje generacije, Helena Marino sada je tek sjena žene koja je bila. Nakon brutalnog rata ostala je bez svega – svojih moći, svojih saveznika i vlastitih sjećanja. Zarobljena i zaboravljena, vjeruje da je bila samo nevažna iscjeliteljica u redovima Otpora. Ali ako je to istina, zašto su njezini neprijatelji toliko opsjednuti njome? Poslana u izoliranu željeznu vilu nemilosrdnog Kainea Ferrona, Helena postaje dio opasne igre u kojoj granica između neprijatelja i saveznika polako nestaje. Dok Kaine pokušava razotkriti tajne skrivene u njezinu umu, među njima se razvija napetost koju je nemoguće ignorirati – i veza koja bi mogla promijeniti sve što znaju o prošlosti, ratu i sebi samima. "Alchemised" je fantastični roman koji je osvojio čitatelje diljem svijeta i postao pravi BookTok fenomen.
47) Elif Shafak, Čast (Hena com, prijevod Mirna Čubranić)
U središtu "Časti" obitelj je Toprak, rastrgana između dva svijeta. Mladi par, Pemba i Adem, seli se iz Turske u London, gdje pokušava započeti novi život. No ono što su ponijeli sa sobom – naslijeđene vrijednosti, nevidljiva pravila i ukorijenjeno shvaćanje časti – nastavlja oblikovati njihove živote i u tuđini. Pripovjedačica ove priče njihova je kći Esma, koja se, nastojeći razumjeti nezamislivo, vraća kroz vrijeme i obiteljske priče sve do zabitoga kurdskog sela na obali Eufrata. Tu je, naime, započela priča o njezinoj majci i teti, blizankama čije će sudbine odjekivati generacijama.
48) M. L. Stedman, Svjetlo između oceana / Daleki život (Profil, prijevod Vesna Valenčić / Mihaela Velina)
"Svjetlo između oceana" pripovijeda o Tomu koji se seli na otok Janus gdje je dobio posao svjetioničara. Nada se da će mu život na udaljenom otoku sa suprugom Izzy donijeti toliko potreban mir. Sretni su zajedno, no kako vrijeme prolazi, a njihova se žarka želja za djetetom ne ostvaruje, polako raste frustracija. Ali onda se jednog dana na obalu njihova otočića nasuče čamac. U njemu leži mrtav muškarac – i uplakano djetešce. "Daleki život" pak prati MacBrideove koji već naraštajima žive na velikom ovčarskom imanju Meredith Downs. Tih je tričetvrt milijuna sušnih jutara zemlje posve izloženo hirovitom i neukroćenom vremenu. Jednog običnog dana na usamljenoj cesti pod beskrajnim plavim nebom glava obitelji Phil MacBride naglo skrene s ceste ne bi li izbjegao klokana. U samo nekoliko sekundi uništeni su životi cijele obitelji MacBride. Sudbina ih ubrzo ponovno sustigne, u spletu posljedica koje će uzrokovati da jedno od njih izgubi život, a drugo svoj žrtvuje za dobrobit nevina djeteta.
49) Donna Tartt, Tajna povijest (Vorto Palabra, prijevod Tina Antonini)
Ljepota kao užas stari je grčki aforizam koji Platon citira u "Republici", a Donna Tartt oko njega je isplela uzbudljiv psihološki triler, mješavinu izokrenute detektivske priče i klasične filologije. "Howcatchem" je podžanr krimića u kojem odmah doznajemo tko je ubojica i tko je žrtva: u prvoj rečenici "Tajne povijesti" pripovjedač Richard Papen otkriva nam da su on i njegovi prijatelji sredinom 1980-ih ubili šestog člana njihove studijske skupine, Edmunda "Bunnyja" Corcorana. Ostatak romana od petstotinjak stranica precizna je i uznemirujuća psihološka studija koja nam otkriva zašto su Richard, Henry, Francis te blizanci Charles i Camilla ubili Bunnyja. Ili, jezikom visoke književnosti, filološka studija koja dokazuje zašto je John Milton u pravu kad kaže u "Izgubljenom raju" da je um mjesto za sebe i u sebi može stvoriti raj od pakla i obrnuto.
50) Andrev Walden, Prokleti muški (Naklada Ljevak, prijevod Željka Černok)
U poluautobiografskom romanu Andrev Walden donosi oštar, duhovit i dirljiv portret vlastitog odrastanja uz sedam očeva u sedam godina – svaki sa svojom posebnom manom i tragikomičnim utjecajem na njegov život. Knjiga je 2023. osvojila najprestižniju švedsku književnu nagradu August i odmah postala bestseler, s više od 300.000 prodanih primjeraka samo u Švedskoj. Roman istražuje toksičnu muškost, kaotične obiteljske veze i potragu za identitetom kroz dječačku perspektivu, balansirajući između toplog humora i emotivne dubine.
STRANA PUBLICISTIKA
1) Walter Benjamin, Novi anđeo (Jesenski i Turk, prijevod Snješka Knežević)
Angelus Novus, crtež iz 1920. Paula Kleea, postao je za Waltera Benjamina središnja slika njegove filozofije povijesti: u svojim "Tezama o filozofiji povijesti" (1940) zamišlja "anđela povijesti" koji gleda u nagomilane ruševine prošlosti dok ga oluja zvana napredak nezaustavljivo nosi unatrag u budućnost. Značenje je beskompromisno – ono što nazivamo napretkom nije glatka, uzlazna priča, nego neprekidno gomilanje katastrofa koje ne uspijevamo ni ispraviti ni u potpunosti sagledati.
2) Rutger Bregman, Moralna ambicija (Naklada Ljevak, prijevod Svetlana Grubić Samaržija)
U knjizi "Moralna ambicija" Rutger Bregman otkriva kako naše konvencionalne definicije uspjeha štete nama i planetu te pokazuje kako možemo preusmjeriti fokus s osobne na društvenu korist. Autor bestselera "Ljudski rod" i "Utopija za realiste" napisao je smjeli manifest koji nas potiče da iskoristimo svoje talente i pretvorimo svoj idealizam u djelovanje, s ciljem da svijet učinimo znatno boljim mjestom.
3) Judith Butler, Sila nenasilja (Udruga Bijeli val, prijevod Matej Čolig)
Nenasilje se veoma često shvaća kao moralnu poziciju, pitanje individualne savjesti. Butler oštro kritizira taj individualizam – upravo zato što samoobrana podrazumijeva da branimo "svoje", a ne brinemo za "njihove", i umjesto toga predlaže da ponovno promislimo društvene veze koje nas konstituiraju kao živa bića. Nasilje ugrožava određene "veze" potrebne za društveni život. U tom kontekstu, "sebstvo" se poima kao relacijsko; jedno sebstvo životno je povezano sa skupinama drugih i ne može ga se pojmiti bez njih. Butler to naziva interrelacionalnost: svi mi smo rođeni u stanju radikalne zavisnosti.
4) Mona Chollet, Vještice: Nepokorena moć žena (Znanje, prijevod Stella Frančišković)
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća procjenjivalo se da je u progonima vještica ubijeno milijun žena, možda i znatno više. Današnje procjene govore o pedeset ili sto tisuća žena. Kako god bilo, u srcu tih progona uvijek je bila mizoginija – progoni vještica bili su rat protiv žena. Suprotstaviti se susjedu, govoriti glasno, imati snažan karakter ili pomalo slobodnu seksualnost, biti na bilo koji način smetnja – bilo je dovoljno da se nađete u opasnosti. Sumnjive ste bile već ako ste imale žensko tijelo. Tim nas riječima francusko-švicarska novinarka i esejistica, dugogodišnja suradnica časopisa Le Monde diplomatique, Mona Chollet, uvodi u svoju knjigu "Vještice: Nepokorena moć žena". Kombinirajući povijesne uvide, feminističku analizu i reference iz suvremene kulture, "Vještice" razotkrivaju kako je mit o vještici zapravo priča o kontroli ženskih tijela, izbora i slobode. Chollet istražuje tri tipa žena koje su povijesno bile najčešće optuživane za vještičarenje – neovisne, one bez djece i starije žene.
5) Caroline Criado Perez, Nevidljive (Stilus, prijevod Marija Perišić)
Kad kažemo "čovjek", uglavnom mislimo na muškarca: muškarci se, naime, podrazumijevaju, a žene se uopće ne spominju, naglašava britanska aktivistica, novinarka i autorica Caroline Criado Perez u svojoj knjizi "Nevidljive". Riječ je o knjizi koja koja razotkriva šokantnu i opasnu pristranost podataka u svijetu u kojem je muškarac mjerilo svih stvari. Na primjer, za polovicu javno dostupnih lijekova na recept uopće ne znamo kako djeluju na žene, a druga najčešća nuspojava lijekova kod žena je da na njih jednostavno – ne djeluju. Žene su, naime, uglavnom isključene iz medicinskih istraživanja, jer se smatra da su ženska tijela previše složena, previše promjenjiva i preskupa za testiranje. Šokantan je podatak da na ženama – odnosno na ženkama životinja – nisu testirani čak ni lijekovi za bolesti koje pretežno pogađaju žene.
6) Donatella di Cesare, Tortura (AGM, prijevod Katarina Penđer)
Tortura je tek djelić velikih građanskih i političkih bitaka što ih ova autorica – kao filozofkinja – s velikom hrabrošću vodi već godinama. Na knjizi o torturi autorici moramo biti zahvalni. Ne samo zato što je to prva filozofska refleksija o torturi, koja rasvjetljuje politiku, fenomenologiju i modalitete upravljanja torturom, nego zato što je pisanje ovakvog djela neminovno mučno, ono je neka vrsta katabaze, što je posebno vidljivo u posljednjem poglavlju o upravljanju torturom, u kojem ništa ne izostavlja: od međunarodnih zločina do tortura "made in Italy", od zvjerstava počinjenih tijekom olovnih godina u Italiji pa do summita G8 u Genovi, od Guantánama do Abu Ghraiba.
7) Pablo d'Ors, Biografija tišine (Sandorf, prijevod Dinko Telećan)
Ljudi meditiraju više od 5000 godina – meditacija se prvi put spominje u indijskim Vedama – no u doba pandemije kovida, ta je duhovna praksa doživjela eksploziju. Procjenjuje se da u cijelom svijetu meditira između 200 i 500 milijuna ljudi. Veliko istraživanje Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) pokazalo je da redovito meditiranje smanjuje rizik od povišenog kolesterola 35 posto, od povišenog krvnog tlaka 14 posto, 30 posto smanjuje rizik od dijabetesa, 24 posto rizik od moždanog udara i 49 posto od koronarne arterijske bolesti. Mirno sjedenje i nerazmišljanje – kome to, naravno, uspije – pomaže i kod nesanice, depresije, simptoma PTSP-a i općenito stresa, pa čak i kronične boli. Zbog svega toga "Biografiju tišine", tanku knjižicu od svega 70-ak stranica, podnaslovljenu kao kratak esej o meditaciji, objavio je Sandorf, a knjiga španjolskog pisca, teologa i svećenika Pabla d'Orsa u Španjolskoj se svojedobno prodala u više od 350 tisuća primjeraka.
8) Omar El Akkad, Jednom će biti da su svi oduvijek bili protiv toga (Hena com, prijevod Srđan i Hana Dvornik)
Krajem listopada 2023., tri tjedna nakon početka bombardiranja Gaze, Omar El Akkad objavio je tvit: "Jednom, kad bude sigurno, kad izgovoriti istinu neće značiti osobni rizik, kad bude prekasno da se itko pozove na odgovornost – bit će da su svi oduvijek bili protiv toga." Taj je tvit pregledan više od deset milijuna puta, a po njemu je El Akkad naslovio svoju publicističku knjigu koja je lani objavljena i u SAD-u i u Hrvatskoj. Omar El Akkad nije Palestinac, ali je Arapin, porijeklom Egipćanin, djetinjstvo je proživio u Kataru, a potom se kao tinejdžer, s obitelji, preselio u Kanadu. "Jednom će biti" dijelom su memoari – ispovijest dječaka, mladića i muškarca smeđe boje kože, a dijelom manifest – kao dječak Omar je sanjao o slobodnom zapadu, danas mu je jasno da se te slobode zastupaju tek deklarativno. Potresna je to knjiga, napisana bez trunke gorčine, dapače s velikim razumijevanjem za komoditet mediokriteta. Razdire u segmentu etike: zašto šutimo o genocidu i koliko još možemo šutjeti prije nego što se prestanemo kvalificirati za ljude.
9) Dario Fo, U zemlji noćnih ptica (Mala zvona, prijevod Snježana Husić)
Dario Fo, nobelovac, legenda talijanskog kazališta 20. stoljeća, glumac-autor koji je sustavno rušio scenski "četvrti zid" razgovarajući s izvanredno brojnom publikom, te bez zadrške ismijavao moćnike svih vrsta, u ovoj se knjizi vraća svojim ishodištima. Najavljujući da će nam pripovijedati o sebi i svojem djetinjstvu – o onih prvih sedam godina koje formiraju čovjeka – Fo daje mnogo više: stvara kolaž lombardijskih gradića, raznolikih likova, smiješnih zgoda, ali i opasnih pustolovina iz vremena Drugog svjetskog rata, kad je već ozbiljno zašao u doba mladalaštva.
10) Annabelle Hirsch, Stvari. Povijest žena u 100 predmeta (Fraktura, prijevod Ines Meštrović)
Prije nekoliko godina novinarka Annabelle Hirsch (1986.) posjetila je kuću spisateljice Karen Blixen na danskoj obali: od njezina pisaćeg stola ili slika na zidovima mnogo više su je fascinirali brojni lonci u kuhinji. Pokušala je zamisliti kako je ta majušna, tanana žena kuhala, kako se pritom osjećala, o čemu je razmišljala, je li uopće znala kuhati. Lonci su suprotnost spomenicima, oni su dio intimne sfere, a ne velike povijesti. Tako je došla na ideju da ispriča povijest žena pomoću objekata i napiše knjigu "Stvari. Povijest žena u 100 predmeta". Čemu je služio amulet s likom Lilit? Tko je bila žena koja je ravnopravno vladala sa Sulejmanom Veličanstvenim? Zašto je Michel de Montaigne svoje "Eseje" povjerio mladoj ženi? Koji predmet je postao "ženska ispovjedaonica"? Kakvu priču skriva slika "Otkrivena ljepota" Sare Goodridge?
11) Marli Huijer, Budućnost umiranja (TIM press, prijevod Svetlana Grubić Samaržija)
Tisućama godina samo su bogovi bili besmrtni. Ljudi su umirali – uvijek, neizbježno, najčešće u boli. Danas znanost i tehnologija imaju novi plan: ukinuti samu smrtnost. Neki stručnjaci i transhumanisti zagovaraju produljenje zdravog životnog vijeka, sanjajući svijet u kojem ljudi žive stotinu godina – aktivni, zdravi i autonomni – prije nego što mirno odu. No stvarnost je drukčija: ubrzo nakon odlaska u mirovinu nerijetko započinje postupno propadanje, koje može potrajati više desetljeća. Što ako starenje nije samo biološki proces, već i egzistencijalno pitanje? Priprema li nas propadanje za smrt? Kako se mijenja naš pogled na kraj života u društvu koje sve više izbjegava samu pomisao na umiranje? I možemo li – ili trebamo li – smrt uopće nadvladati? U knjizi "Budućnost umiranja" filozofkinja Marli Huijer istražuje kako suvremeno društvo razumije starenje, skrb i smrt.
12) Paul Johnson, Intelektualci (Media Bar, prijevod Nada Mirković)
U svom najpoznatijem publicističkom djelu Paul Johnson propituje jesu li intelektualci moralno sposobni davati savjete čovječanstvu. Odgovara li ono što intelektualci čine u privatnom životu standardu njihovih javnih načela? Koliko poštuju istinu? Kako se odnose prema svojim supružnicima i djeci – zakonitoj i izvanbračnoj? Koliko su odani svojim prijateljima? Rousseau, Shelley, Marx, Ibsen, Tolstoj, Hemingway, Brecht, Sartre, Russell, Chomsky i mnogi drugi cijenjeni intelektualci prošlosti i sadašnjosti stavljeni su pod svjetla reflektora, a to im jarko svjetlo katkad ne laska.
13) Carl Gustav Jung, Psihologija i religija (Slovozvuk, prijevod Momir Oljača)
Ova klasična studija, izvorno izložena u formi predavanja, desetljećima nadahnjuje sve koji žele razumjeti vezu između psihologije i religije. Jung se ne bavi teologijom, već psihologijom religioznog iskustva. Polazeći od snova i pronalazeći paralele u mitovima, alkemiji i gnosticizmu, Jung pokazuje kako se isti arhetipski simboli kroz povijest spontano javljaju u ljudskoj psihi, oblikujući naš odnos prema svetome i pružajući smisao i ravnotežu ljudskom životu.
14) Toni Llacer, Nietzsche – Nadčovjek i volja za moć (Novella, prijevod Sanja Gjenero)
Knjiga o Nietzscheu tek je jedna od njih šezdeset, koliko će ih biti objavljeno u novoj biblioteci nakladničke kuće Novella, naziva "Upoznaj filozofiju" koja pokriva 2500 godina filozofske misli. Iza izvornog projekta stoje profesori filozofije sa Sveučilišta u Barceloni, a čitatelji će moći otkriti ideje velikih mislilaca – od Pitagore, Heraklita, Sokrata, Platona i Aristotela preko Augustina, Machiavellija, Descartesa, Pascala i Spinoze do Voltairea, Kanta, Hegela, Schopenhauera, Nietzschea, Wittgensteina, Simone de Beauvoir, Hanne Arendt i mnogih drugih.
15) Andrew Pettegree, Knjiga u ratu: Knjižnice i čitatelji u vremenima sukoba (Petrine knjige, prijevod Marin Popović)
Uvjerenje da pisana riječ može oblikovati sudbinu nacije dramatično se proširilo tijekom dvadesetog stoljeća – rat ideja vodili su ljudi koji su svoje karijere izgradili na moći riječi: Churchill je dobio Nobelovu nagradu za književnost, Hitler je prodao devet milijuna primjeraka "Mein Kampfa", a Staljin je imao zbirku od 15.000 knjiga Američki predsjednik Franklin D. Roosevelt brzo je uvidio kako je njemačko spaljivanje knjiga iz 1933. moguće iskoristiti u propagandne svrhe. Danas je slavna njegova izjava: "Svi znamo da knjige gore, ali itekako smo svjesni da ih vatra ne može ubiti. Ljudi umiru, ali knjige nikada ne umiru. Nijedan čovjek i nijedna sila ne mogu zauvijek zatočiti misao u koncentracijski logor. Nijedan čovjek i nijedna sila ne mogu oduzeti svijetu knjige koje utjelovljuju vječnu borbu čovjeka protiv tiranije. U ovom su ratu, svjesni smo toga, knjige oružje."
16) Christiane Ritter, Žena u polarnoj noći (Mala zvona, prijevod Sanja Lovrenčić)
Christiane Ritter, tridesetsedmogodišnja domaćica, majka jednog djeteta i žena s nešto umjetničkog obrazovanja, uputila se 1934. prema Svalbardu – točnije, prema sjevernoj obali otoka Spitsbergena – na poziv svojega muža, pomorskog kapetana i zaljubljenika u daleki sjever. Bila je opremljena svime što su joj dobronamjerni ljudi savjetovali da uzme za sobom, no nitko od njih nije znao što je točno čeka na odredištu. Vozeći se brodom prema sjevernim širinama, tajila je pred drugim putnicima krajnji cilj svojeg putovanja, znajući da po mišljenju većine takav pothvat nije za ženu. Bilježenje dojmova i svakodnevnih aktivnosti riječju i slikom pomaže joj da izađe na kraj sa samoćom, pa i s teškim, dugotrajnim mrakom polarne noći. Te bilješke na koncu će poslužiti kao temelj za knjigu na kojoj će autorica raditi još dvije godine nakon povratka kući, nastojeći dati literarnu dimenziju svojim doživljajima.
17) Arundhati Roy, Moje utočište i moja oluja (Stilus, prijevod Lada Furlan Zaborac)
Indijska spisateljica i prva indijska dobitnica Bookera Arundhati Roy u ovim memoarima piše o svojoj majci, poznatoj indijskoj učiteljici Mary Roy koja je umrla prvog dana rujna 2022. godine. Moralo je proći dvadeset godina da Arundhati Roy – koja je dobila Bookera za roman "Bog malih stvari" (1997) – napiše svoj drugi roman, "Ministarstvo potpune sreće" (2017). Od majčine smrti do knjige "Moje utočište i moja oluja" indijskoj književnici trebalo je "samo" tri godine. Knjiga je to što se otima žanrovskom određenju: sigurno su u pitanju memoari, majke i kćeri Roy, ali ovakve memoare rijetko čitamo. Pristup je sasvim različit od europskog: ovo je osobna priča o okrutnoj i veličanstvenoj majci, ali ne i autofikcija nerijetko ogrnuta samosažaljenjem ili krivnjom. Arundhati Roy obiteljske traume razrješava toplinom i humorom. "Čitajte ovu knjigu kao roman", kaže nam odmah na početku.
18) Holly Ordway, Tolkien: duhovna biografija (Verbum, prijevod Marko Gregorić)
Knjiga prikazuje život i duhovno putovanje J. R. R. Tolkiena te otkriva koliko je njegova vjera utjecala na njegovo književno stvaralaštvo. Tolkien je svoje djelo opisao kao „u osnovi vjersko i katoličko“. Holly Ordway pokazuje tu nenametljivu prisutnost i otkriva kako je njegova vjera na suptilan način utkana u svijet i likove Međuzemlja, duboko prožimajući tu priču o postojanosti, hrabrosti i duhovnoj snazi koja odjekuje u "Gospodaru prstenova". Ova jedinstvena biografija otkriva i izazove s kojima se Tolkien susretao u svojemu duhovnome životu – od majčina obraćenja na katoličanstvo i njezine prerane smrti, preko zabranjene ljubavne veze, teških ratnih iskustava i vjerskih sumnji, do nadahnjujućega prijateljstva sa C. S. Lewisom i svjetskoga uspjeha "Hobita".
19) Suzanne O’Sullivan, Dijagnoze našeg doba (Planetopija, prijevod Jasna Mati)
Ugledna neurologinja i nagrađivana autorica dr. Suzanne O’Sullivan preispituje opravdanost sofisticiranih, dugotrajnih i često invazivnih pretraga kako bi pacijent po svaku cijenu dobio dijagnozu, čak i kad ona ne znači da će dobiti bolje liječenje ili potrebnu podršku. Broj dijagnoza poput ADHD-a i autizma naglo raste, pojavljuju se nove bolesti kao što je dugotrajni COVID, medikaliziraju se uobičajena ljudska stanja kao što su tuga i nemir, a napredak u genetskom sekvenciranju omogućuje lako dostupne pretrage potpuno zdravih osoba i novorođenčadi: pomažu li nam sve te etikete ili nam mogu i ozbiljno naštetiti?
20) Aleksandra Wojtaszek, Fjaka (Disput, prijevod Adrian Cvitanović)
Aleksandra Wojtaszek poljska je znanstvenica, novinarka i prevoditeljica. Rođena je 1991. godine, odrasla na selu u južnoj Poljskoj. Studij kroatistike završila je u Krakovu, a četiri semestra provela je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirala je književnost na Jagelonskom sveučilištu, gdje danas radi kao docentica. Njezina knjiga "Fjaka" – koja naravno govori o našoj fjaci – stekla je status bestselera u Poljskoj i Slovačkoj.
DOMAĆA KNJIŽEVNOST I PUBLICISTIKA
1) Krešimir Bagić, Prijeći preko svega – Panorama hrvatskog pjesništva 2023. i 2024. (MeandarMedia)
Panorama "Prijeći preko svega" zamišljena je kao kronika hrvatskoga pjesništva objavljenog u autorskim knjigama tiskanim 2023. i 2024. godine. Prema autorovu uvidu i podacima koje se može rekonstruirati uvidom u katalog Nacionalne i sveučilišne knjižnice u te dvije godine izdano je oko 500 (novih) pjesničkih knjiga. Panorama donosi 81 pjesnički mikroportret. U prvom je planu naznačivanje raznolikosti pjesničke scene i predstavljanje izgrađenih pjesničkih glasova i rukopisa, a ne eksplicitno ili implicitno vrednovanje koje bi se očitovalo u dodijeljenu prostoru, broju izabranih pjesama i sl. U izboru se pojavljuju autori svih generacija, pa i oni koji su preminuli ali su im u te dvije godine objavljene knjige prije neobjavljenih tekstova.
2) Ana Brnardić, Jezero (OceanMore)
U svojem proznom prvijencu, kratkom autofikcijskom romanu, pjesnikinja Ana Brnardić hvata se ukoštac s jednim od najtežih izazova koji se uopće mogu postaviti pred spisateljicu – kako tekstom upečatljivo osmisliti razornu prazninu koja se otvara u trenutku kada shvaćamo da naš bližnji umire? Smrt oca središnji je događaj koji pokreće pisanje ovoga snažnog i nemilosrdno iskrenog teksta, koji se u svojoj težnji da sačuva i zapamti ne obazire na pripovjedna pravila i žanrovska očekivanja. Jezero je i roman, i dnevnik, i meditacija, i poezija.
3) Anda Bukvić Pažin, Polifonija prijevodne kritike (Naklada Ljevak)
Kritika je teška riječ: bez konteksta je uvijek negativna, pa je stalno morate objašnjavati. Asocira na ocjenjivanje – koje asocira na školu – a to je često neugodno. Ali bez kritike nema ni dobre književnosti, a ni dobrih prijevoda. To je, pojednostavljeno, bio povod da književna prevoditeljica i sveučilišna lektorica Anda Bukvić Pažin napiše knjigu "Polifonija prijevodne kritike": u prvom dijelu pojašnjava što je i zašto je važna prijevodna kritika, dok je drugi dio zbornik prijevodnih kritika koje su napisali ugledni domaći prevoditelji, kritičari i književnici.
4) Branko Čegec, Ljepota ponora (MeandarMedia)
Branko Čegec (1957) objavio je dvadesetak knjiga poezije, kritike, esejistike i kratke proze, jedan je od naših najuvaženijih pjesnika – Gorana za mlade pjesnik dobio je 1980., a Goranov vijenac 2013. godine – uređivao je brojne časopise za književnost, 1992. pokrenuo je vlastitu nakladničku kuću Meandar Media, do ljeta 2024. predavao je na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, a pred kraj 2025. godine objavio je novu knjigu eseja "Ljepota ponora". U njoj piše o vremenu, piscima i dobrovoljnom ropstvu, o književnosti i knjigama, o pisanju i čitanju.
5) Đurđica Čilić, Drugog kraja svijeta neće biti (VBZ)
Ova je antologija pokušaj realizacije nekoliko ciljeva: predstaviti krivudavu liniju razvoja poljske poezije u posljednjih trinaest desetljeća i na jednom mjestu okupiti najvažnije poljske pjesnikinje i pjesnike, uz osobnu namjeru da čitateljima ponudi uporište za razumijevanje njezine iznimne važnosti. Antologija donosi najvažnija imena poljske poezije želeći njihovim pjesmama skicirati karakteristike nekoliko epoha: od Mlade Poljske, preko međuratne poezije, generacije ’56., "prokletih pjesnika" i novovalne poezije, do tranzicijskog razdoblja i suvremenih autorica i autora. Poeziju društveno-ekonomskog perioda tranzicije predstavlja izbor pjesnika i pjesama koje se opiru patosu, političkim i društvenim očekivanjima, ali i zaboravu i banalizaciji povijesti, ukazujući na višeslojnost pamćenja. Uvrštavanjem pjesnikinja koje su obilježile poljsko 20. stoljeće prikazana je i ženska perspektiva, dok izbor suvremenih autorica potvrđuje kontinuitet i snagu te poetike.
6) Boris Dežulović, Tko je taj čovjek? (Ex Libris)
"Tko je taj čovjek?" dobitnik je tportalove nagrade za najbolji hrvatski roman u 2025. godini. U svojem obrazloženju žiri navodi kako Dežulović, "iskorištavajući vizionarske mogućnosti spekulativne fikcije o mogućnosti intervencije u prošlost, oplemenjuje trivijalni žanr ozbiljnim pitanjima i uspostavljenim vezama između različitih, ponekad neočekivanih i udaljenih, umjetničkih, znanstvenih, psiholoških i političkih fenomena". Dežuloviću je pošlo za rukom ispisati djelo koje omogućuje da se preko povijesne teme promišlja i naša suvremenost, globalna i lokalna, te da se propitaju ne samo okolnosti u kojima nastaju diktature, krize i ratovi nego i mogućnosti djelovanja svakog pojedinca.
7) Franko Dota, Politička povijest muške homoseksualnosti u socijalističkoj Jugoslaviji (Fraktura)
Knjiga povjesničara, novinara, prevoditelja i aktivista Franka Dote značajan je iskorak u proučavanju jednog tek prividno marginalnog fenomena. Dota je knjigom, utemeljenom na marljivom arhivskom radu, i rijetkom intelektualnom i moralnom odgovornošću ispunio prazninu kojom se naša historiografija nedovoljno – ili uopće nije – bavila. Važnost knjige time se ne iscrpljuje i ne svodi na temu sadržanu u naslovu. U zrcalu sudbine muških homoseksualaca, isprva stigmatiziranih, izloženih preziru i kaznenom progonu, s vremenom postupno, koliko god nevoljko, ipak prihvaćanih, ogleda se i evolucija jugoslavenske države i društva, od poslijeratnog totalitarizma, preko liberalizacije i mekog autoritarizma, do relativno slobodnih osamdesetih godina. Utoliko Dotina knjiga raskrinkava revizionističke narative prisutne u dijelu naše javnosti.
8) Slavenka Drakulić, Zašto nisam naučila kuhati (Fraktura)
Što se krije iza izvezenih ruža i golubova na starim kuhinjskim zidnjacima? Slavenka Drakulić, koja je preminula prije nego što je njezina najnovija knjiga dospjela u knjižare, kreće u neočekivano putovanje kroz vlastitu prošlost – od mirisa primorske bakine i majčine kuhinje do čuda prve banane koju je kao djevojčica okusila kod tete u Italiji i koja je zauvijek promijenila njezin odnos prema hrani i slobodi. Ovo je knjiga o ženi koja je tvrdoglavo odbijala naučiti kuhati u svijetu koji je to od nje zahtijevao. Kroz niz intimnih, duhovitih i dirljivih priča Slavenka Drakulić razgolićuje patrijarhalnu ideologiju skrivenu u svakodnevnim predmetima, obiteljskim ritualima i bračnim očekivanjima.
9) Ivica Đikić, Međugorje (Fraktura)
Nova pjesnička zbirka Ivice Đikića prirodno se nastavlja na tematski horizont njegova cjelokupnog književnog rada. U njoj se prepleću kritička privrženost zavičaju i jeziku, rat kao trajni poraz te ljubav kao iskustvo bez iluzornog zanosa, a socijalne i povijesne traume izranjaju kao biljezi kolektivnog i osobnog pamćenja. Pjesnički glas Ivice Đikića prepoznaje i istražuje zlo, dok se religija ovdje otvara kao bijeg i privremena, nesavršena utjeha. "Međugorje" donosi i temu iskustva zahtjevnog roditeljstva i upravo u tim stihovima bljeskovi smirenja i kratkotrajne sreće probijaju mrak oceana straha i bespomoćnosti, stvarajući dirljive kontraste između beznađa i trenutaka svjetla.
10) Nada Gašić, Kutijica od školjki (Sandorf)
Nakon dovršene tetralogije o gradu Zagrebu, novi roman Nade Gašić, premda očuvanog autoričina stila, iznenađuje hrabrim zahvatom u žanru. Djevojčica i njen doživljaj ljudi, grada i gradića, u osjetljivom vremenu sazrijevanja, drži konce radnje da ne prijeđe u melodramu. "Kutijica od školjki" rekonstruira iščezlo vrijeme, Zagreb i druge gradove, jezik ondašnjeg Trogira, recepte i odjeću, međuljudske odnose i vrijednosti svijeta okrenuta budućnosti, pripovijedajući priču o zabranjenim ljubavima u kojoj se sreću Junak našeg doba i Gradić Peyton, mediteranska romansa i socijalistički zanos, progres i konzervativnost.
11) Mihaela Gašpar, Treće noći (Fraktura)
Već od prve rečenice slutimo da se dogodilo nešto loše, nešto što je pripovjedača nagnalo da odluči otići, da se makne od svijeta ljudi, od svakodnevice, od onoga što je tu tragediju izazvalo. Koja je to i kakva tragedija – čitatelj samo naslućuje dok sve više ulazi u prošlost i sadašnjost glavnoga junaka. Možemo li pobjeći od vlastite kobi, od sudbine, od predodređenoga, od obiteljske prošlosti, od sebe samih, i kamo to možemo pobjeći? Je li to planina, imaginarna ili stvarna, je li to neki drugi svijet ili nam preostaje da se nosimo sa svojim odlukama i svojim izborima? Upravljaju li nama suđenice ili pak naši postupci i zašto odlučujemo krenuti stranputicom? Koliko nas oblikuju roditelji, a koliko vlastiti izbori? Sva ta pitanja i teme u svom emocionalno gustom i nevjerojatno stvarnosnom romanu otvara Mihaela Gašpar.
12) Nataša Govedić, Div (Fraktura)
Kad je u pitanju književnost, fikcija, Nataša Govedić apartna je pojava u hrvatskoj književnosti: usuđuje se ono u što se drugi hrvatski pisci rijetko upuštaju – eksperimentirati. Njezin je "Div", roman o ludilu, naime eksperimentalni roman – autorica je eksperimentalna u jeziku, u temi i njezinoj obradi, u uvođenju pripovjednog lica „mi“, hrabra u korištenju grafizama, što tekst "Diva" čini gotovo senzualnim, taktilnim iskustvom. Ludilo u njezinu romanu nije strašno u smislu naših (ljudskih) uobičajenih predrasuda; potpuno neočekivano pridružila mu je humor i zaigranost koji skladno funkcioniraju. Paradoksalno, kroz ludilo njezine glavne junakinje probija – ako ne "razum" – a onda sigurno logika i struktura, pa se postavlja i pitanje što ludilo uostalom jest: u njemu možda nema razuma, ali sigurno ima uma, i tko uostalom kaže da um mora biti razuman?
13) Monike Herceg, Ovdje počinje šuma (Fraktura)
Tamo gdje riječ ljubav gotovo da i ne postoji, a strah se nasljeđuje poput starog komada odjeće, jedno dijete uči gledati, pamtiti, preživjeti… Nije to laka zadaća u obitelji obilježenoj neimaštinom i šutnjom. Iz stranice u stranicu, od predmeta do predmeta, od situacije do situacije pred nama se stvara svijet bez jednakih tanjura, u kojem velika obitelj živi u dvjema sobama s betonskim podom, gdje nema novih stvari, nasilje je svakodnevno, a siromaštvo neiskorjenjivo. "Ovdje počinje šuma" intimna je i nemilosrdna kronika siromaštva, nasilja i egzila — priča o ženama koje trpe, kućama koje nestaju i sjećanjima koja nastavljaju rasti iz pepela. Monika Herceg ispisala je snažan, lirski i potresan roman o odrastanju u sjeni obiteljske i povijesne traume, ali nadasve o jeziku koji se rađa iz stvari, iz tijela i priča naših predaka.
14) Renata Jambrešić Kirin, Svirati do kraja vremena (Naklada Ljevak)
Grci nisu poznavali stres, ali su znali da je čovjek koji "napinje strunu vlastitog života" stalno upogonjen pa mu ni jedan ostvaraj ne pruža blaženi spokoj, piše u svojoj novoj knjizi Renata Jambrešić Kirin, spisateljica i znanstvenica zaposlena u Institutu za etnologiju i folkloristiku. Knjiga "Svirati do kraja vremena" sastoji se od pet cjelina i 75 kratkih zapisa u kojima je autorica, između ostalog, ozvučila povijesne figure, od Virginije Woolf do Patti Smith, od Savke Dabčević Kučar do carice Sissi.
15) Maša Kolanović, Materina (Stilus)
Ljeto u Zagrebu. Djevojčica razvedenih roditelja s tatom odlazi na more. Majka ostaje sama u užarenom gradu i s djetetom komunicira pozivima i glasovnim porukama. Ta obraćanja ubrzo izmiču granicama svakodnevice i prerastaju u ekscentrične, nježne i tjeskobne poslanice o svijetu koji se raspada pred našim očima. Iz stana i pogleda na susjednu zgradu majčin glas širi se prema stvarnosti obilježenoj ratovima, strahom, nasiljem i neizvjesnošću, dok pokušava svojoj djevojčici objasniti nepojmljivo. U toj napetoj dinamici između intimnog i globalnog, humora i horora, razuma i apsurda, majčinska ljubav postaje način gledanja na svijet u kojem smo svi povezani i svi smo odgovorni.
16) Karla Kostadinovski, Sebevražda (SKUD "Ivan Goran Kovačić")
Zbirka poezije koja je Karli Kostadinovski donijela ovogodišnjeg Gorana za mlade pjesnike. U pitanju fragmentirana i vizualno razigrana kronika svakodnevice, koju je žiri opisao kao autentični autoironični zapis propadanja i preživljavanja u postpandemijskom kapitalizmu.
17) Barbara Matejčić, Ubijanje za fotografiju (Sandorf)
Barbara Matejčić provela je detaljno novinarsko istraživanje o slučaju ubojstva civila s početka rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine, kada su dvojica fotoreportera u Brčkom serijom fotografija dokumentirali egzekuciju dvojice civila. Fotografije su preko agencije Reuters obišle svijet, bile su dokazni materijal na suđenjima u Haagu, fotograf je nagrađen nagradom World Press Photo, no ostalo je neodgovoreno pitanje kako su fotografije nastale. "Ubijanje za fotografiju" donosi univerzalnu, istinitu priču o novinarskoj etici, ulozi reportera i medija u ratu te granicama profesije i manipulacije, kada fotografija istodobno može razotkrivati zločin i sudjelovati u njegovu pretvaranju u medijski proizvod. Istraživanje otvara pitanje odgovornosti onih koji ratne fotografije proizvode, distribuiraju i nagrađuju, ali i nas koji ih gledamo.
18) Robert Međurečan, Tako neka bude (Sandorf)
Robert Međurečan za ovaj je roman osvojio Nagradu "Ksaver Šandor Gjalski" za 2025., potom Nagradu "Janko Polić Kamov" za najbolju knjigu 2025. godine Hrvatskog društva pisaca i ušao u finale ovogodišnje nagrade tportala. U romanu „Tako neka bude“, opisao je tportal, umjesto religiozne interpretacije poznate priče, Međurečan biblijsku Judeju i Galileju prvoga stoljeća koristi kao pozornicu za istraživanje mehanizama moći, manipulacije i kolektivnih iluzija, gradeći naturalističku i demistificiranu sliku svijeta u kojem se nada pokazuje kao politički alat, a mesijanski narativ kao proizvod pažljivo osmišljene društvene konstrukcije.
19) Slava Ogrizović, Zagreb se bori (Media Bar)
"Zagreb se bori" Slave Ogrizović mnogo je više od dokumenta o povijesti pokreta otpora u okupiranom Zagrebu između 1941. i 1945. godine. Ova knjiga memoarskih zapisa, prvi put objavljena 1977., potresno je svjedočanstvo o svakodnevici ljudi koji pokušavaju preživjeti u vremenu straha, represije i rata. Kroz osobna iskustva autorica prikazuje atmosferu okupiranog Zagreba – ilegalni rad, neizvjesnost, uhićenja, ispitivanja i život pod stalnom prijetnjom nasilja. Posebno snažnu emocionalnu težinu nose zapisi o Bogdanu Ogrizoviću i sudbinama ljudi uključenih u pokret otpora. Knjiga ne govori samo o politici i povijesti nego i o ljudskoj izdržljivosti, ljubavi, gubitku i svakodnevnim pokušajima očuvanja dostojanstva u najmračnijim trenucima.
20) Jurica Pavičić, Usta puna mora (Stilus)
Nedaleko od Trogira more je izbacilo tijelo utopljenika. Otisci mrtvog muškarca ne podudaraju se ni s jednom bazom podataka i nitko nije prijavio njegov nestanak. Policija poziva javnost u pomoć objavljujući sliku i nekoliko šturih detalja. Slučaj privlači pozornost netom umirovljenog novinara, Gorana Najeva, koji se upušta u istragu. Potraga ga vodi u različite krajeve Hrvatske i Bosne i Hercegovine razotkrivajući duboko zakopane tajne povezane s ratnom prošlošću. Nagrađivani splitski pisac i novinar u romanu kombinira elemente trilera, političke intrige i društvene kritike otvarajući pitanja o krivnji i kolektivnom sjećanju, ali i iznova potvrđujući svoj status jednog od najvažnijih glasova suvremene hrvatske književnosti.
21) Želimir Periš, Gvb – spoznaja ljepote u potpunoj slučajnosti (Fraktura)
Japanski su znanstvenici prilikom bušenja dna najdublje podmorske brazde naišli na vibracije koje se prevode u stihove zbirke pjesama gospođe Emilije – tetke junakinje romana Danice. Ovaj splet okolnosti uplest će tjeskobnu talijanisticu Danicu u internacionalni znanstveni kružok sastavljen od geologa, seizmologa, ali i stručnjaka za poeziju. Za potencijalno revolucionarno otkriće koje se skriva duboko u Zemljinoj kori zainteresirani su i najveći igrači, visoka politika i velika moć, pa će Danicu dovesti pred ultimativni izbor u kojem će morati odlučiti je li joj vlastita sreća važnija od sudbine svijeta, dok oko nje raste kaos. Autor, kako piše njegov urednik Kruno Lokotar, unutar teksta romana igra se riječima, gramatikom i idejama, a usput dubinski otvora teme slučaja i determiniranosti, slijepe znanosti i jalove akademije, galopirajućeg aktualiteta, otuđene globalne politike i najveće od svih tema: ljubavi.
22) Sibila Petlevski, Duhovi zemlje (Sandorf)
U "Duhovima zemlje", polifonijskom romanu novelističke strukture, svojevrsnom "atlasu" magičnog realizma, spajaju se egzotični prostori Bolivije sa Zagrebom u zloglasnoj NDH, preko junakinje Leocadije Sartañe, Ajmara Indijanke, potomkinje dojilje antifašističke heroine Rajke Baković. U romanu se isprepleću fakcija i fikcija, tragične ljubavne priče, narod i majčinstvo. „Duhovi zemlje“ je roman-saga o heroinama iz mračnog doba, ženama poput sestara Baković te Rajkinoj indijanskoj dojilji i njenoj praunuci u suvremenoj Boliviji u prostoru uronjenom u krvavom srazu različitih vjera i politika.
23) Edo Popović, Nema mačaka lutalica u Švicarskoj (Libricon)
Knjiga "Nema mačaka lutalica u Švicarskoj" nastajala je tijekom i nakon autorova polugodišnjeg boravka u švicarskom gradiću Zugu, kamo je otputovao na poziv kulturne zaklade Landis & Gyr. Osim što mu je pružila prostor i vrijeme za nesmetano pisanje, ova stipendija omogućila mu je da tijekom predaha od stvaralačkog procesa luta Zugom i okolicom. Zapisi s tih lutanja skupljeni u ovoj knjizi povezuju sve točke Edinog širokog polja interesa – od prirode i planina, preko književnosti, likovne umjetnosti i arhitekture, do filozofije i – naravno, mačaka. Žanrovski raznorodna, smirujuća, kao u inat današnjim turbulentnim vremenima i povišenim tonovima, ova će knjiga razveseliti sve poklonike Edina stila pisanja i njegova pogleda na svijet.
24) Anita Skelin, Gdje je nestao sleng? (Sandorf)
Sleng je neobuzdan, nerafiniran, bez poštovanja, nelogičan, brutalno iskren i direktan, nekad varljivo ljubazan i eufemističan. No sleng je i "poezija običnog čovjeka", a sleng je jeziku "ono što je boja na karoseriji automobila", kako se metaforički izrazio William S. Burroughs. Sleng je i tema knjige "Gdje je nestao sleng?" Anite Skelin, redovne profesorice i predstojnice Zavoda za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Anita Skelin uglavnom se bavi sociolingvistikom, kontaktnom lingvistikom i jezičnim identitetima, a u svojoj knjizi detaljno je analizirala sleng mladih na temelju dvaju istraživanja koja je provela među srednjoškolcima u dva navrata – prvo istraživanje 2008., drugo 2023. godine.
25) Nenad Stipanić, Život u topu kojeg nema (Sandorf)
Stipanićev roman našao se u finalu ovogodišnje književne nagrade tportala, a žiri ga je ovako ocijenio: "Četvrti roman Nenada Stipanića ispričan je iz pozicije sjećanja na djetinjstvo i formativne godine, s pripovjedačem koji bilježi i sadašnji trenutak. Ne radi se o linearnoj priči, nego o nizu tematski poveznih epizoda kroz koje autor demonstrira zrelost balansiranja između tragičnog i komičnog, naoko bizarnog i ozbiljnog, u fino podešenom, nepretencioznom tonu. Provodni motiv jest posredni i generacijski prenosiv utjecaj ratova i povezanih trauma na imaginarij onih koji ih usvajaju iz druge ruke. No to nikako nije tematski sve jer ovaj roman životno klizi preko rubova; riječ je o autentičnoj i suptilnoj prozi koja književnom kvalitetom, kao i iskričavom duhovitošću, poziva na užitak čitanja."
26) Dinko Telećan, Tri daljine (Profil)
Putopisna knjiga nagrađivanog pisca i prevoditelja Dinka Telećana "Tri daljine" sadrži tri teksta koja je autor zabilježio na svojim putovanjima Vijetnamom, Argentinom i Marokom od siječnja 2020. do svibnja 2024. godine. Osim što je istančanim okom za detalje autor bilježio susrete, događaje, mirise i boje s putovanja – od vijetnamskih gradića i guste prašume preko patagonijskog kraja svijeta do doživljaja impresivnog saharskog nebeskog svoda – tu i tamo osvrnuo bi se na osobnu povijest ili pak aktualni događaj na drugome kraju svijeta. U crticama se dohvatio i jezika te prošlosti mjesta na kojima je boravio, a tekstom zazvone i stihovi omiljenih mu pjesnika. Osobito je tankoćutno ispisao stranice o očevoj ljubavi koja se nije ostvarila. Da jest, između ostaloga, ove knjige ne bi bilo.
27) Lora Tomaš, Papir tvoje kože (Hena com)
Lara Tomaš za ovaj je roman lani osvojila književnu nagradu Fric. Žiri nagrade je u svom obrazloženju, između ostalog, o nagrađenom djelu Lore Tomaš, naveo sljedeće: "Riječima autorice: 'Razgovor s muškarcima je kao kad lastavica udari u prednje staklo kamiona koji juri autocestom, ne ostavivši za sobom raspukline, samo mementa od krvi i perja.' Spasiti se iz tih paroksizama, ostaviti trag koji komemorira i vlastite zamke i živote drugih žena, tijela koja su prije pripovjedačice živjela u istim krevetima, kuhinjama, vrtovima i strepila od istih muškaraca, sve je to pothvat koji zahtijeva otrežnjenje, gubitak iluzije, odlazak. U ovom romanu nasilje prema ženama nije aktivistički priručnik, nego vrtoglavo slojevit podtekst čitavog društva. Zato je mogućnost njegova bilježenja, baš kao i u djelu Arundhati Roy, čin kolektivne, a ne samo pojedinačne emancipacije."
28) Ante Tomić, Kraljević Marko oslobađa Imotski (Hena com)
Moglo bi biti da je svako vrijeme isto: u svakom nas čeka neki rat, bivša vlast koja se dodvorava sadašnjoj, a strepi i oprezno čeka buduću, ne bi li joj se, dakako, opet dodvorila i postala njezinom perjanicom. Da, čovjek je kvarna roba, a nacija i religija u tome dosta “pomažu.” Ante Tomić pisac je mentaliteta, jedan od najvještijih koje ovaj jezik ima, a najveća je snaga njegovih djela u “slabim” karakterima kojima pripovjedač udiše život, pokazujući raskoš njihove prevrtljivosti i moralne bijede. Istovremeno, nepouzdanost je jedna od najboljih osobina pripovijedanja. Zato je bratija iz Tomićevog Imotskog simpatična na onaj način na koji su to Grupa TNT ili Crni Guja.
29) Nora Verde, Pravi život (OceanMore)
Nela živi s majkom u Splitu u skučenom podstanarskom stanu pod budnim okom gazdarice, svjesna nepravde i društvenih razlika koje ne može objasniti, ali ih itekako osjeća. Dok pokušava pronaći svoje mjesto među vršnjacima, školskim pravilima i političkim previranjima koja su zahvatila državu, njezin unutarnji svijet postaje joj najsigurnije utočište. Ispripovijedan autentičnim glasom, roman Pravi život prati odrastanje jedne djevojke u kasnoj Jugoslaviji, gdje se osobne borbe prepliću s velikim društvenim pričama. To je priča o odnosu majke i kćeri, o sramu i ponosu, o bijegu i pripadanju i o potrazi za "pravim životom" koji se čini uvijek nekako izvan dosega. Roman je nastavak prethodne knjige Nore Verde "Moja dota".
30) Dubravka Zima, Hodanje – poglavlja iz kulturne povijesti (Naklada Ljevak)
Hodanje je sporo, obično i jednostavno. Za njega nam nije potrebna nikakva oprema, osim vlastitog tijela, repetitivno je i monotono, i o njemu uglavnom ne razmišljamo iako ga činimo svakodnevno. Međutim, ta efemerna svakodnevna praksa od kraja 18. stoljeća pretvorila se u iskustvo, a nakon što je američka autorica Rebecca Solnit 2000. godine objavila knjigu "Wanderlust: a history of walking" (Lutalaštvo: povijest hodanja), uslijedile su i njemačke, francuske, talijanske, švedske i češke povijesti hodanja. Dubravka Zima, profesorica na Fakultetu hrvatskih studija, znanstvenica i spisateljica, sada je objavila i hrvatsku povijest hodanja.
Podijeli na Facebook
