15 najboljih knjiga Matice hrvatske na Interliberu 2025. godine

Matica hrvatska za Interliber je priredila "Kritiku čistoga uma" Immanuela Kanta, izabrana djela Milutina Cihlara Nehajeva, biografiju Vlade Gotovca koju je napisao Slobodan Prosperov Novak, dramu "Eduard Drugi" Christophera Marlowea, "Pakao" Dantea Alighierija, a čitatelji će moći pronaći i "Buddenbrookove" Thomasa Manna

Large matica hrvatska il gl
Foto: Matica hrvatska

Novo izdanje "Pakla", najživlji i pjesnički najuvjerljiviji dio Danteova remek-djela, romaneskni prvijenac čuvenoga češkog pisca Josefa Škvoreckoga "Kukavice", jedna od najranijih historijskih drama u engleskoj književnosti "Eduard Drugi", prva biografija glasovitoga hrvatskoga pjesnika, esejista, političara i disidenta Vlade Gotovca – to je tek dio knjiga koje će Matica hrvatska ponuditi čitateljima za Interliber.



Matica hrvatska za zagrebački sajam knjiga priredila je i "Kritiku čistoga uma" Immanuela Kanta, povijest hrvatskog pravopisa Krešimira Mićanovića u knjizi "Vlast i pravopis", monografiju o "Ivanu Trnskom" Katice Čorkalo Jemrić i, između brojnih drugih naslova, knjigu putopisa Nives Opačić.


1) Immanuel Kant
Kritika čistoga uma
Preveo Josip Talanga



Kantova "Kritika čistoga uma" nesumnjivo je jedno od najvažnijih i najutjecajnijih djela u povijesti filozofije. Zahvaljujući novom hrvatskom prijevodu Josipa Talange, koji je nastao kao prilog obilježavanju tristote obljetnice Kantove smrti, suvremenim čitateljima omogućen je točan i pouzdan uvid u taj, za modernu filozofiju, temeljni tekst.

Izdanje paginacijom prati tekst i prvoga izdanja iz 1781. godine (izdanje A) i drugoga izdanja, koje je Kant temeljito prepravio, iz 1787. godine (izdanje B), s time da se, kao što je to u izdavanju "Kritike čistoga uma" uobičajeno, glavni tekst temelji na izdanju B. Sve razlike između dvaju izdanja jasno su označene.

Da bi prijevod bio što bolji i bilješke uz njega što informativnije, Josip Talanga konzultirao je više relevantnih suvremenih kritičkih izdanja djela. Naročito je veliku pozornost posvetio preciznosti u prevođenju Kantovih termina i jasnoći u prenošenju njegovih nerijetko sintaktički vrlo kompliciranih rečenica.


2) Krešimir Mićanović
Vlast i pravopis

 



Krešimir Mićanović u knjizi "Vlast i pravopis" prikazuje povijest hrvatskog pravopisa od sredine 19. stoljeća do konca 1990. godine te jezičnopolitičke okolnosti u kojima pravopisna knjiga intervencijom vlasti dobiva status službenog pravopisa.

Intrigantno i vješto napisana, knjiga "Vlast i pravopis" donosi brojne nove poglede o tome kako su tekli procesi oblikovanja hrvatskih pravopisnih normi te pokazuje često složen i zamršen odnos politike i filologije. Od propisivanja "fonetičkog pravopisa" oko 1880. do osnutka Pravopisne komisije koja je trebala provesti pravopisnu unifikaciju u međuratnom razdoblju, od pravopisnih prijepora u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj do Novosadskog dogovora i zabrane "Hrvatskoga pravopisa" iz 1971, povijest pravopisnoga normiranja u hrvatskom se primjeru pokazuje kao prvorazredan politički triler.

Pravopisna problematika nedvojbeno nosi identitetske i političke naboje. U hrvatskom slučaju ti su naboji ojačani svime što je hrvatski jezik kao izraz hrvatske kulture prolazio kroz neobično složene povijesne okolnosti, a najvažnija je među njima odnos prema srpskom jeziku. Pravopis je često bio najvidljivija i najužarenija slika borbe kojom se dokazivala ili nijekala hrvatska jezična posebnost. Knjiga Krešimira Mićanovića to precizno pokazuje.


3) Mario Jareb
Hrvatski nacionalni simboli



Knjiga Marija Jareba "Hrvatski nacionalni simboli: Postanak, razvoj, uporaba i kontroverze" sveobuhvatna je analitička studija povijesti hrvatskih grbova i zastava od njihova postanka do suvremenosti. Nacionalni grb i zastava važan su simbolički izražaj nacionalnog identiteta pa su tako i hrvatski nacionalni grb i zastava kao nacionalni i državni simboli važan dio hrvatskoga nacionalnog i državnog identiteta te odražavaju složene procese nacionalne integracije koji su kulminirali stvaranjem samostalne hrvatske države.

Ova opsežna i bogato ilustrirana knjiga uvelike pridonosi boljem razumijevanju hrvatske povijesti u posljednjih pola tisućljeća, ali i spoznaji veza između propagande, emocija i njihovog utjecaja na nacionalni identitet.


4) Katica Čorkalo Jemrić
Ivan Trnski



Ivan Trnski posljednji je ilirac koji je u svome dugome životu napravio uspješnu vojnu i književnu karijeru; u prvoj je dogurao gotovo do čina generala, u drugoj je bio jedan od najpopularnijih pjesnika svojega doba. Trnski je bio pjesnik, pripovjedač, dramatičar, putopisac, jezikoslovac, teoretičar stiha, publicist, biograf, memoarist i prevoditelj, a u ukupnosti svoje djelatnosti nezaobilazni predstavnik mlađega naraštaja hrvatskih preporoditelja i jedan od zaslužnijih što je u kratkom razdoblju došlo do korjenite preobrazbe u književnom i kulturnom životu hrvatskoga naroda, veće i značajnije negoli u ikojemu razdoblju dotadašnje narodne povijesti.

Međutim, tijekom 20. stoljeća pisalo se o njemu malo, u čitanke, pjesmarice i antologije više nije uvrštavan, a u književnim povijestima i pregledima zastupljen je škrtim prikazima.

Kako je ovaj pjesnik i preporoditelj prošao put od slave do zaborava pokazuje monografija Katice Čorkalo Jemrić, u kojoj je njegov raznovrstan i golem opus usustavljen i u cijelosti opisan. Monografija "Ivan  Trnski: Neimar 19. stoljeća" dokumentirano prikazuje život i djelo ovoga pjesnika, ali i duh vremena u kojemu se književnost oblikovala kao nacionalno-konstitutivna institucija.


5) Gordana Benić
Zvjezdana vrata



U knjizi "Zvjezdana vrata: poetski diptih" sabrano je dvanaest knjiga pjesama Gordana Benić, objavljivanih od 2007. do 2022, koje se, u obliku diptiha, okupljaju oko dvaju tematskih sidrišta: Dioklecijanove palače u Splitu i tajne svemirskih prostranstava.

Iščitavajući poetski saldo Gordane Benić u "Zvjezdanim vratima", čitatelj otkriva impresivne magične kronike kao i ispisivanje specifičnoga ciklusa kozmičke poezije. U prvom dijelu knjige autorica pretražuje Dioklecijanovu palaču, pretvarajući je, daleko od očiju znatiželjnih turista, u škrinju tajni iz koje nastoji odgonetnuti zagonetne hijeroglife "što trepere na glatkom kamenu bazalta", kako bi u prošlosti pronašla beskonačnost. U drugom dijelu diptiha Gordana Benić svemir promatra kao "vrt apstrakcije" te u kozmičkome zrcalu nastoji iščitati unutarnje sebstvo, upuštajući se u potragu za izvorima života.

"Zvjezdana vrata" otkrivaju koncepcijsku i tematsku zaokruženost pjesničkoga opusa Gordane Benić te bacaju novo svjetlo na njezinu stilsku profinjenost, smisao za detalje kao i lucidne uzlete imaginacije. Riječ je, nedvojbeno, o jednoj od najvažnijih hrvatskih pjesnikinja našega doba, koja je u duhu velikih modernističkih prethodnika, svoje poetsko putovanje posvetila pokušajima iskazivanja neizrecivoga.


6) Milutin Cihlar Nehajev
Izabrana djela I i II 
Priredio Ivica Matičević



U biblioteci Stoljeća hrvatske književnosti Matice hrvatske objavljena su dva sveska izabranih djela Milutina Cihlara Nehajeva. U prvu knjigu uvršten je izbor ogleda, kritika i članaka objavljenih uglavnom u časopisima i novinama u razdoblju od 1899. do 1931. te pripovijesti "Veliki grad", "Iz neznanog kraja", "Poloneza" i "Kostrenka", a druga knjiga sadrži romane "Bijeg" i "Vuke", oba priređena prema zadnjim inačicama objavljenim za Nehajevljeva života.

"Bijeg", jedan od ponajboljih romana hrvatske moderne, priređen je prema drugom izdanju iz 1917., a povijesni roman "Vuci", o životu krčkog, senjskog i modruškog kneza Krste Frankopana (1482–1527), prema prvom izdanju iz 1928. U Nehajevljevu dodatku na kraju romana "Vuci", za koji Ivica Matičević ističe da je kruna književnog rada M. C. Nehajeva, priloženi su prijepisi trideset i sedam dokumenata i pisama na hrvatskom, latinskom, njemačkom i talijanskom jeziku, prvi i dosad jedini put objavljeni u izdanju iz 1928.


7) Slobodan Prosperov Novak
Vlado Gotovac



Slobodan Prosperov Novak napisao je prvu biografiju glasovitoga hrvatskoga pjesnika, esejista, političara i disidenta Vlade Gotovca, od čije je smrti prošlo četvrt stoljeća.

Knjiga "Vlado Gotovac: Život i djela" govori o Gotovčevu životu, njegovim stradanjima i književnim djelima kojima je obilježio hrvatsku povijest i kulturu druge polovice 20. stoljeća.

Autor prati Gotovčev životni put od ranoga djetinjstva u Imotskome, obilježenog političkim zatvaranjima oca i majke, preko dolaska u Zagreb, studija i književnih početaka do uređivanja Hrvatskoga tjednika i sudjelovanja u Hrvatskom proljeću te višekratnih uhićenja i zatvaranja. Knjiga završava prikazom Gotovčeve djelatnosti tijekom Domovinskoga rata i političke karijere u samostalnoj i demokratskoj Hrvatskoj.

Knjiga "Vlado Gotovac: Život i djela" britka je, intrigantna i emotivna posveta teškom i patničkom životu jednoga od najglasnijih zagovornika hrvatske slobode u Jugoslaviji, čijih se razmišljanja o slobodi i domovini trebamo češće prisjećati.


8) Nives Opačić
Po Hrvatskoj skokovito



Nives Opačić u knjizi putopisa "Po Hrvatskoj skokovito" čitateljima razotkriva nepoznatu Hrvatsku. Kako bi napisala ove poticajne tekstove, autorica je morala prohodati cijelu Hrvatsku, posjetiti sve županije – neke od njih i više puta – te upoznati brojna malena mjesta koja turisti rijetko posjećuju i o kojima se još rjeđe piše, iako je riječ o istinskim biserima.

"No ako se ikad itko uputi do tih zakutaka po tim mojim sitnim naznakama, sigurno neće požaliti. Kao što nisam požalila ni ja. Moj dvostruki hod po domaji pokazuje kako i ljubav u tabanima prema rodnoj grudi donosi neku posebnu vrstu oduševljenja, dapače ganuća, koje bi mi ostalo nepoznato da se nisam uputila upravo prema takvim skrivenim ciljevima."

Unutar korica ove knjige pridodana je i autoričina prethodna knjiga putopisa "Malena mjesta srca moga", kako bi se njezino "špartanje" po Hrvatskoj predstavilo kao zaokružena cjelina.


9) Mladen Klemenčić
Zagrebački štikleci



Mladen Klemenčić, poznati hrvatski geograf, leksikograf i putopisac, u knjizi "Zagrebački štikleci" bavi se zagrebačkim temama i faktografskim crticama iz zagrebačke prošlosti. Pišući o dijelovima Zagreba i njihovoj povijesti, kao što su Črnomerec, Novi Zagreb ili Mirogoj, kao i tipičnim zagrebačkim pojavama, kao što su kumice i kestenjari, autor se nastojao posvetiti manje poznatim ili manje istraženim detaljima, kako bi proširio dosadašnje poznavanje zagrebačke tematike. Dio feljtona ima autobiografska obilježja, no Mladen Klemenčić uvijek kada piše o onom intimnom i osobnom, piše i o nekadašnjem općem, a današnjem bivšem, potisnutom ili zaboravljenom.

Publicistička knjiga Mladena Klemenčića šetnja je po izabranim zagrebačkim kvartovima i njegovoj okolici (Sljeme, Podsused, Turopolje) u kojoj se pitkim stilom, no s puno informacija čitatelja upoznaje s poviješću glavnoga grada, s poviješću njegovih pojedinih dijelova, sa znamenitim stanovnicima i važnim građevinama, s važnim urbanističkim projektima i tijekom njihove provedbe. Pred čitateljem se tako rastvara široka slika procesa urbanizacije, koji je doveo do nastanka Zagreba kakva danas poznajemo. Autor nas pritom upoznaje s onime što je od ljupkih i dražesnih dijelova staroga Zagreba u tom povijesnom procesu nepovratno izgubljeno, a što je ipak ostalo sačuvano te i danas Zagrebu daje osobiti ugođaj srednjoeuropskoga grada.


10) Helena Peričić Herenda
Zaštićene vrste



U knjizi "Zaštićene vrste" Helena Peričić Herenda okupila je niz raznovrsnih kratkih realističnih priča povezanih interesom za ranjive, osamljene ili nesretne likove, koji zbog vlastitih moralnih odabira trpe neku vrstu društvene nepravde ili osobnoga razočarenja. Sjetan ugođaj i atmosfera poraza obavijaju autoričine "isječke iz stvarnosti" u kojima se ipak s vremena na vrijeme događaju manje pobjede ili kratkotrajne radosti.

Posebno mjesto u knjizi zauzima duža pripovijetka "Trogirska priča o bezimenoj" u kojoj je autorica, pošavši od donedavno nepoznate tragedije "Trogirski vojvoda" ruskoga književnika Dmitrija Vasiljeviča Averkijeva iz 19. stoljeća, napisane na temelju priče iz dalmatinske predaje, ispisala domišljatu fikcionalnu priču o ljubavnom životu njezina autora, koju "s onu stranu groba" pripovijeda njegova udovica. Zaodjenuta u ruho profinjene proze melankoličnoga tona ova povijesna pripovijest evocira minuli svijet staroga Trogira i čežnju za idealnim, nemogućim ljubavima.


11) Ranko Novak
Priče iz moje davnine



"Priče iz moje davnine" memoarska je knjiga Ranka Novaka u kojoj je ispisao svoja sjećanja i uspomene na događaje i ambijente iz djetinjstva i mladosti. Riječ je o nekoj vrsti intimne kronologije u kojoj su lucidna zapažanja o doživljenome ispripovijedana veoma vješto te otkrivaju autora koji slikovitim detaljima posvećuje veliku pozornost. Knjiga je ilustrirana brojnim fotografijama iz Novakova obiteljskoga albuma, koje pripomažu evocirati duh opisanoga razdoblja, koje seže od početaka 1950-ih do sredine 1970-ih godina.

"Autor je morao doći u zrele godine (…) da shvati kako njegova vlastita zapamćenja imaju itekakav narativni potencijal, te da se zato vrijedi latiti posla i sve to staviti na papir. Doduše, ima to i jednu drugu dimenziju, koju ovdje ne možemo prešutjeti: Ranko Novak sin je Slobodana Novaka, pa je, dakle, rastao u blizini velike literature, te je morao biti svjestan i njezine važnosti. Ali, književna žica očito je u njemu bila skrivena i čekala priliku da se aktivira. I prava je sreća što je tu priliku dočekala (…) te sad imamo pred sobom zanimljivu knjigu. A ona – treba odlučno reći – djeluje neobično konzistentno, kao da su je godine što su prolazile dok se njezin sadržaj polako taložio, same od sebe strukturirale." (Iz pogovora Pavla Pavličića)


12) Christopher Marlowe
Eduard Drugi 
Preveo Mate Maras



"Eduard Drugi" (Edward the Second, oko 1592.) jedna je od najranijih historijskih drama u engleskoj književnosti. Obrađuje odnos između kralja Eduarda Drugoga i Piersa Gavestona, te ubojstvo glavnoga lika po nalogu Rogera Mortimera. Priča se usput osvrće na važni politički razvitak Eduardove vladavine (1307–1327), ali sva je usredotočena na njegovu slabost karaktera i bolesnu opsjednutost miljenicima; rezultat je toga najbolja dotadašnja tragedija u engleskoj književnosti.

Christopher Marlowe (1564–1593) bio je veliki pjesnik i prevoditelj te najbolji elizabetanski dramatičar prije Shakespearea, na kojega je značajno utjecao. Po završetku studija preselio se u London, gdje se družio s mladim umjetnicima i književnicima, a živio je od pisanja za kazališta. Pritom je brzo izašao na zao glas po nasilnu ponašanju i slobodoumlju koje se kosilo s normama tadašnjega društva. I njegova je prerana smrt ostala zagonetnom. Tajno vijeće izdalo je nalog za njegovo uhićenje te je doveden na sud i zatvoren 20. svibnja 1593; nakon dva dana pušten je na slobodu uz uvjet da se svaki dan javlja sudskim vlastima "dok mu ne bude dopušteno suprotno". Osam dana nakon toga ubijen je u prenoćištu gdje se družio sa sumnjivim osobama, navodno u svađi zbog plaćanja računa.

Unatoč kratkom životu, Christopher Marlowe napisao je sedam uspješnih drama s kojima je počeo čudesan procvat elizabetanske kazališne književnosti. Među njima se izdvaja "Eduard Drugi" kao konačna afirmacija piščeve snage i dramskoga umijeća i smatra se jedinim primjerom njegova kompaktnog djela.


13) Thomas Mann
Buddenbrookovi 
Preveo Andy Jelčić



"Buddenbrookovi" su prvi i najpoznatiji roman Thomasa Manna, zacijelo najvećega njemačkog književnika 20. stoljeća. Saga o obitelji Buddenbrook, bogatim trgovcima sa sjevera Njemačke, temelji se na autobiografskim motivima, a u njoj je Mann na veličanstven način oslikao život i običaje njemačkoga građanstva 19. stoljeća te njihovu postupnu propast.

Svijet i atmosfera Mannova rodnoga Lübecka u središtu su njegove obiteljske kronike, koja se odvija u razdoblju koje je presudno oblikovalo modernu njemačku naciju. Ipak, povijesno-politički i društveni događaji ostaju u pozadini priče i ne utječu presudno na život i sudbinu četiri naraštaja obitelji. U romanu su vidljivi utjecaji filozofije Friedricha Nietzschea te Arthura Schopenhauera, kao i Wagnerove glazbe, koji su rano oblikovali Mannov svjetonazor i estetiku.

Roman je objavljen 1901., kada je Mannu bilo tek 26 godina, a do danas je ostao najpopularnije piščevo djelo. Kritika ga svrstava među najbolja ostvarenja njemačke književnosti, a prilikom dodjele Nobelove nagrade za književnost Thomasu Mannu 1929. izrijekom je naveden kao jedan od glavnih razloga za nagradu.


14) Josef Škvorecký
Kukavice 
Preveo Matija Ivačić



"Kukavice" su romaneskni prvijenac čuvenoga češkog pisca Josefa Škvoreckoga (1924–2012), koji je odmah po objavi 1958. postao politička tema broj jedan u Čehoslovačkoj. Autor je bio suočen s javnom hajkom te primoran na medijsku samokritiku, a roman je promptno povučen iz distribucije i zabranjen.

Što se zamjeralo Škvoreckom? Prevelika sklonost „neprijateljskoj“ američkoj kulturi jer su stavovi glavnoga junaka i pripovjedača Dannyja Smiřickog, opsjednutog jazzom i  djevojkama, bili pljuska u lice društvenoj i političkoj klimi onoga vremena. Jednako je to bilo i prikazivanje crvenoarmejaca kao razularenih divljaka koji pustoše, siluju i kradu, kao i kritičan odnos prema ulozi komunistâ u poratnoj restauraciji svijeta.

Radnja romana odvija se u posljednjih osam dana Drugoga svjetskog u gradiću Kostelecu, kada Nijemci uzmiču pred oslobodilačkim pohodima Crvene armije i američkih trupa. "Kukavice" donose sliku jedne ratom iscrpljene generacije, zlatne "protektoratne" mladeži koja je u besmislu kolektivnoga martirija potratila neke od svojih najboljih godina. Ne želeći biti dio poratne euforije i pompe, Danny i njegovi prijatelji Benno, Lexa, Harýk, Fonda odbacuju uloge ratnih junaka. Njihovo mjesto nije u društvu kukavica, ali isto tako ni u društvu velikih heroja, oni odbijaju takvu dualnu podjelu svijeta ne bi li očuvali vlastitu samosvojnost.


15) Dante Alighieri
Božanstvena komedija: Pakao 
Preveo Božidar Petrač



O Danteovoj "Božanstvenoj komediji" ispisane su tijekom 19. i 20. stoljeća čitave biblioteke knjiga. Nema talijanista danteologa ili pisca u svjetskim razmjerima, a tako i među Hrvatima, koji nije našao poticaja u spjevu velikoga Firentinca i objavio u njegovu čast, nadahnut bilo njegovom cjelinom bilo pojedinima pjevanjima, epizodama ili likovima, kakav tekst ili pjesmu.

"Pakao", najživlji i pjesnički najuvjerljiviji dio Danteova remek-djela, do danas je više puta prevođen na hrvatski jezik, a u novom izdanju u prijevodu Božidara Petrača prvi put donose se opsežni komentari koji današnjem čitatelju razjašnjavaju onodobne povijesne, društvene, političke, duhovne i kulturne okolnosti.

Novo izdanje "Pakla" u suvremenom, točnom i pristupačnom prijevodu čitateljima otkriva sve značenjske nijanse originala te potvrđuje svevremenost Danteove poezije i univerzalnost njezinih humanističkih poruka, a izdanje je opremljeno i prigodnim slikama Tomislava Buntaka i Vatroslava Kuliša.

(NK Promo)

      

 

Nk logo mono

Podržite Najbolje knjige: tražimo mecene!

Čitajte svježe.

Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.

Prijava na newsletter

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.

Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više