Žiri u sastavu Tomislav Brlek, Ana Brnardić, Nataša Govedić, Ivica Prtenjača i Olja Savičević Ivančević odlučio je Goranov vijenac, bijenalnu nagradu za pjesnički opus i ukupan doprinos hrvatskoj književnosti, dodijeliti Vesni Bigi, a žiri u sastavu Damir Radić, Davor Ivankovac i Mateja Jurčević jednoglasno je kao najbolji rukopis izdvojio onaj Patrika Gregurca pod naslovom "Špaga", za koji je Gregurec dobio Gorana za mlade pjesnike.
Nagrada Goranov vijenac dodjeljuje se za cjelokupni pjesnički opus i izniman doprinos hrvatskom pjesništvu te predstavlja najznačajnije hrvatsko pjesničko priznanje. Od utemeljenja 1971. godine do 2019. dodjeljivala se svake godine, dok se od 2019. dodjeljuje bijenalno, naizmjenično s Nagradom "Ivan Goran Kovačić" za najbolju pjesničku knjigu. Nagrada se sastoji od novčanog iznosa, plakete i Vijenca – prepoznatljivog rada Vojina Bakića.
Vesna Biga (1948.) poeziju je počela objavljivati kad je već bila afirmirana prozna autorica. Objavila je romane "Iz druge ruke" (1983.) i "Vlasnik smrti" (1987.), pripovijetke "Oprezne bajke" (1981.), "Slike iz novog sjećanja" (1987.), "Dušin vrt" (1995., 2003.), "Čovjek koji je čeznuo čudo" (1998.) i "Deset dolazaka" (2009.) te dnevničke zapise "Autobusni ljudi" (1999., 2000.) i "Očekujući noćnog sokola" (2001.). Izvedene su joj brojne radiodrame ("Premještaj", "Vrata", "Kućni posjet", "Soba", "Nesporazum s desetercem", "Petero ili tišina", "Iz druge ruke", "Čovjek koji je čeznuo čudo"), a pjesme, pripovijetke i radiodrame objavljivala je u brojnim časopisima.
Prvu knjigu poezije objavila je 1996. godine, pod nazivom "Način pjesme" a uslijedile su zbirke "Uhodeći vlastiti pogled" (2001.), "Četiri straha" (2001.), "Ispod kapaka druge rase" (2004.), "Vidok koža" (2006.), "Sjenka na uzici" (2009.), "Žene na putu" (2013.), "Bijela Panika" (2013.), "Moram gledati more" (2018.) i "Tijelom u riječ – performans stihom" (2019.). "Izrazito refleksivna impostacija gledišta glasa koji govori, tako što se subjekt fenomenološkim stavljanjem u zagrade konzistentno ispostavlja objektom vlastitoga govora, možda je najlakše uočljiva konstanta pjesništva Vesne Biga. Pjesme se razvijaju u neprestanom mijenjanju očišta, trajnom preispitivanju percepcije riječi i stvari, a naročito povratne sprege njihovog odnosa", naveo je u obrazloženju nagrade žiri.
Nagrada Goran za mlade pjesnike dodjeljuje se za najbolji rukopis autora/ice do tridesete godine života, koji prethodno nije objavio/la pjesničku knjigu. Utemeljena je 1977. godine. Dodjeljuje se jednom godišnje, na temelju anonimnog natječaja, u okviru pjesničkog festivala Goranovo proljeće. Goran za mlade pjesnike najznačajnije je hrvatsko priznanje za mlade pjesnike/inje, a sastoji se od objave nagrađenog rukopisa u uglednoj biblioteci Novi hrvatski pjesnici, u izdanju SKUD-a "Ivan Goran Kovačić". Na ovogodišnji natječaj za nagradu Goran za mlade pjesnike pristiglo je ukupno 60 rukopisa. Žiri koji su činili Damir Radić, Davor Ivankovac i Mateja Jurčević jednoglasno je kao najbolji rukopis izdvojio onaj Patrika Gregurca pod naslovom "Špaga". Uz nagrađeni rukopis pohvaljeni su rukopisi Josipa Čekolja ("Dječak pred žetvu"), Luke Ivkovića ("Gospodar pčela: sedam fragmenata o gospodaru pčela") i Jakoba Filića ("Ovdje – proljeće").
Rukopis "Špaga" izdvojio se kao idejno i konceptualno intrigantan autorski pothvat s duboko promišljenim unutarnjim vezama među glasovima koji supostoje u tekstu, međusobno surađujući ili se sukobljavajući. Gregurčev samosvojan pjesnički glas spaja pripovijedanje i pjesništvo, oblikujući suvremenu poemu koja se dotiče unutarnje podvojenosti, pitanja ljubavi, njezine mogućnosti ili nemogućnosti, uspona prema vrhu ili pada u provaliju. Forma rukopisa veza je između vrha i dna, tekst oblikovan kao uže u pokretu, kao val sa svojim bregovima i dolovima, s oscilirajućim amplitudama koje funkcionalno podržavaju izvedbu dijaloških dionica, kao i promjene u atmosferi i tonu. Rukopis "Špaga" spoj je tradicionalnog i modernog izričaja, suvremene lakoće i arhaično-mistične apokaliptičnosti koja počiva na dvojnosti svega. Nesputan u izboru motiva, unoseći dozu dramskog sukoba i gotovo teatarski oblikujući tragično lice subjekta, Patrik Gregurec stvorio je hibridni tekst u kojem je naglašen proces samoidentifikacije kroz odnos s Drugim, s njim i njom, a s osnovnim ciljem spoznaje sebe, stoji u obrazloženju žirija.
Patrik Gregurec rođen je 1992. godine u Sisku. Student je prve godine MA studija Dramskog i filmskog pisma na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. Glumio je u sisačkom Kazalištu Daska. Dramaturg je na ispitnim produkcijama odsjeka Kazališne režije i radiofonije, scenarist kratke igrane serije "Svjedok" (CROSOL), autor teksta, dramaturg i izvođač u dječjoj lutkarskoj predstavi nastaloj po motivima "Epa o Gilgamešu – Genkidu", autor teksta za dječju predstavu "Pero, dječak bez sjene" (Lutkarski eksperimentalni teatar) te suautor teksta i dramaturg na lutkarskoj predstavi "Caffe Kraljevstvo" (Kazalište lutaka Zadar). Monolog "Jež više nema dilemu" izveden mu je u sklopu ZKM-ovog projekta "Ako me čuješ, ja ću pričati". Radio je na adaptaciji teksta i dramaturgiji predstave "Smrt trgovačkog putnika" (Kazalište Virovitica), dramatizirao i adaptirao roman "1984." Georgea Orwella u radiodramu za Hrvatski radio, bio dramaturg na plesnoj predstavi "Monomit" (&TD, Škvadra) te za kazalište adaptirao roman Branislava Glumca "Zagrepčanka" (Teatar Erato). Rukopis "Špekec" pohvaljen mu je na Goranovom proljeću 2020. godine. (N. K.)
Podijeli na Facebook
