Društvo za promicanje književnosti na novim medijima [DPKM] objavilo je u okviru projekta Besplatne elektroničke knjige (https://elektronickeknjige.com/) ovogodišnji ženski pjesnički blok s osam naslova: "Vidok koža" Vesne Bige, dobitnice Goranova vijenca, "Mulholland" Blaženke Brlošić, dobitnice Gorana za mlade pjesnike, "Tvoja mama ima dečka" nagrađivane autorice Romane Brolih, "Apatridi i druge čudne ličnosti" Lidije Deduš, što je prvo hrvatsko izdanje ove zbirke, "Teleidoskop" Andrijane Kos Lajtman, s kojom je bila u finalu Nagrade "Ivan Goran Kovačić", "Hod na rukama" Sonje Manojlović, višestruko nagrađivane pjesnikinje i dobitnice Goranova vijenca, "Pjevaj, Molly" Zrinke Posavec, ovogodišnje dobitnice Nagrade "Dragutin Tadijanović" Zaklade HAZU te "Urbane od A do Ž" Maje Urban, za koju je nagrađena "Zdravkom Pucakom" i "Duhovnim hrašćem". S ovim naslovima zainteresiranim čitateljima besplatno ih je dostupno ukupno 325 od 361 dosad objavljenog.
Pjesnička zbirka "Vidok koža" Vesne Bige razračunava se sa široko shvaćenom slojevitošću – iskustva, jastva, tijela – te autorici svojstvenim, prkosno-mudroslovnim tonom progovara o onome što je iznutra, a što izvana, što je granica, a što težnja da je nadiđemo. Biga krajnju intimu – ali ne onu dnevničke ispovjednosti, već onu teško priopćive iskustvenosti – kao da pokušava pretvoriti u poseban (pjesnički) jezik i ovdje daje nacrt njegove gramatike i leksika.
Knjiga pjesama Blaženke Brlošić "Mulholland", dobitnice Nagrade Goran za mlade pjesnike za 2004. godinu, izdvaja se konceptualnom zrelošću, formalnom dorađenošću i promišljanjem suvremenih kulturalnih formi. Značenjska slojevitost ove zbirke izgrađena je u komunikaciji s filmom "Mulholland Drive" Davida Lyncha. U dijalogu i dosluhu sa specifičnom Lynchevom redateljskom poetikom nastali su tekstovi, mješavina pamćenja i čitanja, gledanja i pisanja, koji čitatelja istodobno uvlače u prizore filma i upliću u svakodnevicu poetskog subjekta i neposredno čitateljsko iskustvo.
Poezija Romane Brolih u zbirci "Tvoja mama ima dečka" u načelu je primjerak stvarnosne poetike, no upečatljivo nadograđen epistolarnom formom s izraženim tragom slamnigovskog jezičnog i poetskog ludizma, kojemu nisu strani citati ni začudne rime. Poezija ogoljena od "velikih riječi", tropa i figura, i baš zato, mada izrasta iz područja intime, postaje poezijom opće prepoznatljivosti – atmosferična kao proza, zaigrana kao lirika.
Prva zbirka Lidije Deduš uspjela je prikazati obilježja izgrađenog pjesničkog glasa koji je u svim pjesmama dosljedan izravnošću, jednostavnošću jezika, ironijom kao osnovnim sredstvom i specifičnim postupcima da uperi pozornost u neizrečeno… U ovoj se zbirci motivi rata, prekinutog odrastanja i izgubljene domovine prepoznaju kao geneza pjesničkoga glasa, onoga koji progovara iz sadašnje zrelosti, svjestan da su ga odredila zbivanja koja su svijet zauvijek učinila prostorom straha, nelagode i "moranja", napisala je Korana Serdarević u tekstu za Moderna vremena.
"Teleidoskop" Andrijane Kos Lajtman zapažena je i hvaljena zbirka poezije koja, iskusniji čitatelj će već iz naslova naslutiti – nije samo to, naime, zbirka poezije. Riječ je o palimpsestu koji neprekidno propituje labilne granice proze i stiha, citata i izvornog teksta, otvorene i zatvorene forme. Govorila ona o smrti, ljubavi, žudnji, (književnoj) povijesti, autorici je uvijek u središtu zanimanja tekst (pisanje, čitanje) – njemu se vraća, kao što mu se i čitatelj vraća.
Putnica, promatračica, pjesnikinja u velegradu – i to Parizu – ljubiteljica i mrziteljica ljudi, sve je to lirski subjekt "Hoda na rukama" Sonje Manojlović, jedne od nekolicine najvažnijih suvremenih hrvatskih autorica. U ovoj zbirci kratkih i vrckavih komada, često humornih čak i onda kad ne bismo znali objasniti "vic", Manojlović se još jednom očituje i kao kritičarka opće površnosti, zbrke i žurbe. A ipak u tom šušuru sasvim očito uživa.
"Pjevaj, Molly" predstavlja Zrinku Posavec kao posve formiranu pjesnikinju izrazito atmosferične slikovnosti te ekonomično rabljenih i jasnih metafora, zainteresiranu za narativiziranje, ali nimalo ovisnu o tome, sklonu izmjenama glasova, rodova, perspektiva, uronjenu u svijet prirode i predanu putopisnosti (s jednakim umijećem opisuje rodnu Slavoniju, Alpe i daleku Kanadu), te nesuzdržanu u emotivnom i erotskom (samo)otkrivanju, napisao je Damir Radić u Novostima. (N. K.)
Podijeli na Facebook
