Pišem tužne knjige za duhovite ljude i duhovite knjige za tužne ljude, tako je jednom prilikom veliki bosansko-američki pisac opisao knjige koje piše. Jedan od trenutno najpoznatijih i najpriznatijih pisaca u svijetu s područja bivše Jugoslavije dolazi u Zagreb predstaviti svoje najnovije djelo prevedeno na hrvatski jezik, "Knjigu mojih života". Hemon će knjigu, koju je objavila zagrebačka nakladnička kuća VBZ, predstaviti u subotu, 9. svibnja, u Vinyl baru u Zagrebu (Bogovićeva 3).
"Knjiga mojih života" autobiografski su eseji u kojima autor govori o temama koje povezuju njegovu bosansku prošlost s američkom sadašnjošću, ali i progovara o tragičnim događajima svojega života. Ova autobiografska proza snažna je i duboko tužna revidirana zbirka eseja objavljenih u New Yorkeru. U njoj Hemon pripovijeda o svojem odrastanju u Sarajevu, bogatom kulturnom životu u tom gradu prije rata te donosi priču o drugom dijelu svoga života i svom slučajnom egzilu u Ameriku, u kojoj se našao upravo u vrijeme izbijanja rata.
Za Hemona će uvijek postojati prije i poslije, ali i vrijeme između: "Ja sam bio odsječen, odsječen od mog jezika, prijatelja koji su se raspršili, nismo imali kontakte. Bilo je to vrijeme bez interneta i bez para. Mogao sam, dakle, potpuno izmisliti svoj život, nije bilo nikoga tko bi mogao reći – a, ne, ne, ne, to nije on, on je drugačiji…"
Mnogi svjetski kritičari Hemona uspoređuju čak i s nobelovcem Orhanom Pamukom. Kažu kako on čini za Sarajevo ono što je Pamuk učinio za Istanbul – oživljava sliku grada koja se uvelike razlikuje od opće percepcije o tom gradu. Hemon je i pisac kojeg kritičari hvale zbog nevjerojatne upotrebe jezika i uspoređuju ga s još jednim nobelovcem – Nabokovom, između ostaloga i zato što su obojica počeli pisati na engleskom relativno kasno te zbog, kako naglašava kritičar The Guardiana, "senzibiliteta" njihove proze – ona je istovremeno sarkastična i raskošna, komična, tužna i suptilna.
Aleksandar Hemon rođen je u Sarajevu 1964. godine, gdje je i odrastao i počeo se baviti književnošću na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Početak rata u Bosni i Hercegovini zatekao ga je na boravku u SAD-u, gdje je i ostao nakon rata. Nastanio se u Chicagu i pokušao pisati na engleskom jeziku. Iz tih pokušaja nastale su priče koje su činile njegovu prvu zbirku "The Question of Bruno" (Pitanje Bruna). Nakon tog vrlo zapaženog debija, Hemon je na engleskom napisao roman "Čovjek bez prošlosti" (The Nowhere Man) kojim je u potpunosti potvrdio status izrazito talentiranog pisac.
Romanom "Projekt Lazarus" Hemon se dokazao kao zaista snažan glas u svjetskoj književnosti. "Projekt Lazarus" (2008.) bio je finalist za prestižne nagrade National Book Award i National Book Critics Circle Award, a roman je New York Times uvrstio na listu sto najboljih knjiga milenija.
Zanimljivo je da je Hemon dobio i tzv. "stipendiju za umjetnike genijalce" fondacije MacArthur u iznosu od pola milijuna dolara. Godinu dana prije toga nagrađen je i stipendijom Guggenheim. Trenutačno živi u Chicagu, objavljuje članke u The New Yorkeru, Esquireu, The Paris Reviewu te piše kolumne za New York Times. (N. K.)
Više o Hemonu i knjizi koju će predstaviti u Zagrebu možete doznati i na ovom linku
www.najboljeknjige.com/content/vijesti_opsirnije.aspx
Podijeli na Facebook
